Milijarderi u svemiru

Sve je više avanturista kojima je Zemlja postala naprosto pretijesna. U svemir će do 2031. odletjeti 57 tisuća putnika

Slavica Bakić

Reuters

Reuters

Iako se danas možda čini teško ostvarivo da bi putovanje u svemir moglo biti pristupačno nekome »plićeg džepa«, činjenica je da je ono već danas puno jeftinije nego 2001. godine kada se u beskonačno prostranstvo uputio čovjek koji se službeno smatra »prvim turistom u svemiru« - Dennis Tito.



Ovoga tjedna, točnije 12. travnja, navršila se točno 61. godina otkako je Jurij Aleksejevič Gagarin u svemirskoj letjelici Vostok 1 otputovao u svemir i zadržao se tamo sat i 48 minuta. Let se dogodio u tajnosti, za njega se saznalo tek kada se taj sovjetski astronaut i vojni pilot – prvi čovjek u svemiru – uspješno vratio na zemlju.


Milijarderi u svemiru


Te 1961. godine kada se zbio ovaj povijesni događaj teško da je netko mogao pomisliti da će nakon šest desetljeća zarada od putovanja u svemir nadmašiti troškove njihovog organiziranja i da će tržište tzv. svemirskog turizma, kao novog specifičnog oblika avanturističkog turizma, imati potencijal od četiri milijarde dolara, na koliko ga trenutno procjenjuje UBS, najveći švicarski financijski holding. A to bi trebao biti tek početak jer, kako u svojem izvješću »Svemirski turizam i tržišta putovanja« navodi Northern Sky Research (NSR), globalni lider u istraživanju tržišta satelita i svemira, otprilike 57.000 putnika odletjet će u svemir do 2031. godine.


Prihodi od tih svemirskih turista i orbitalnih putovanja predstavljat će većinu ukupnih prihoda industrije od 20,3 milijarde dolara, navodi se u izvješću NSR-a.
Od studenoga prošle godine unaprijed je letove uplatilo oko 700 potencijalnih putnika. Samo u ovoj godini karte za komercijalna svemirska putovanja po cijeni od 250 tisuća dolara rezerviralo je 600 osoba, a među njima ima i zvučnih imena poput pjevača Justina Biebera ili glumca Leonarda DiCaprija.




Oni bi na put trebali krenuti u drugoj polovini ove godine. Prevozit će se, između ostaloga, dvjema raketama tvrtke Virgin Galactic: Unity će jednom mjesečno prevoziti četiri putnika, dok će raketom Imagine dvaput mjesečno po šest putnika otputovati tamo gdje je u srpnju prošle godine bio i osnivač ove tvrtke, milijarder Richard Branson. On je, naime, 11. srpnja 2021. odletio do ruba svemira na visinu od 90 kilometara i, uključujući i nekoliko minuta bestežinskog stanja, tamo proveo oko sat vremena.
Samo devet dana nakon Bransona, 20. srpnja prošle godine, u svemirskoj letjelici New Shepard uspješno se u svemirsko prostranstvo otisnuo i najbogatiji čovjek planeta, Jeff Bezos, vlasnik tvrtke Blue Origin. On je otišao i dalje: dosegao je visinu od oko 107 kilometara.


Da milijaredri vole ovakve izazove, pokazuje i težnja Elona Muska, vlasnika SpaceX-a, još jedne tvrtke koja aktivno razvija svemirske projekte, da i sam dosegne tzv. Carmanovu liniju, granicu svemira koja se po definiciji Međunarodne zrakoplovne federacije nalazi na 100 kilometara nadmorske visine. A ako ne već nju, onda onu granicu svemira koju su odredili NASA i američko ratno zrakoplovstvo, a koja se nalazi na 80 kilometara iznad Zemlje.


Prvi turisti


Upravo zahvaljujući tvrtkama poput ovih triju, koje imaju velike financijske prihode, ambiciozne su i vode ih veliki ljubitelji svemira koji teže tome da ostvare ono što se činilo nemoguće, svemirski turizam postaje stvarnost. Zahvaljujući novim projektima i idejama, polako se rješavaju i problemi smještaja u svemiru i traže se brza i efikasna rješenja kako bi svemirski turizam dosegao fazu masovnog turizma. To, naravno, znači da bi ovaj trenutno iznimno skupi doživljaj vremenom trebao postati cjenovno pristupačniji i, dakako, sigurniji.


Iako se danas možda čini teško ostvarivo da bi putovanje u svemir moglo biti pristupačno nekome »plićeg džepa«, činjenica je da je ono već danas puno jeftinije nego 2001. godine kada se u beskonačno prostranstvo uputio čovjek koji se službeno smatra »prvim turistom u svemiru« – Dennis Tito. Ovaj američki multimilijunaš, koji je radio kao znanstvenik u NASA-i prije nego je 1972. godine osnovao u Kaliforniji vlastitu tvrtku za investicijski menadžment i obogatio se, ostvarenje svoga sna platio je 20 milijuna dolara i to – Rusima. Naime, NASA mu nije odobrila putovanje pa se obratio Rusima, prošao test fizičkih sposobnosti i osnovnu obuku te 28. travnja 2001. godine poletio u svemir letjelicom Sojuz TN-32, koja se spojila s međunarodnom svemirskom stanicom.


Proveo je u orbiti ukupno sedam dana, 22 sata i 4 minute. Nakon njega na listu prvih pet »svemirskih turista«, dakle onih koji su iz vlastitog džepa platili putovanje, upisali su se i prvi Afrikanac u svemiru Mark Richard Shuttleworth (25. travnja 2002.), američki bogataš Gregory Hammond Olsen (1. listopada 2007.), prva žena u svemiru Anousheh Ansari (18. rujna 2006.) te Charles Simonyi, Amerikanac mađarskog podrijetla koji je prvi put u svemir otputovao u travnju 2007., a zatim ponovo u ožujku 2009. godine. Ovaj tvorac prvih verzija Microsoft Officea jedini je u povijesti koji je dvaput otišao u svemir kao svemirski turist, odnosno koji je sam platio put u svemirskim letjelicama.


Ne žele biti »turisti«

Mnogi koji su se otputili u svemir o vlastitom trošku, ljute se kada ih se naziva »svemirskim turistima«, jer misle da su više od ljudi »u košulji s cvijećem i tri kamere oko vrata«. Richard Garriott smatrao je da ih se trebalo nazivati »privatnim astronautima«, dok je Snsari preferirala izraz »privatni svemirski istraživači«. NASA i Ruska federalna svemirska agencija službeno ljude koji o vlastitom trošku putuju u svemir nazivaju »sudionicima u svemirskom letu« kako bi se ti privatni svemirski putnici razlikovali od karijernih astronauta. Kako upozoravaju pravni stučnjaci, pravni status svemirskih turista trebalo bi što prije urediti međunarodnim pravom kako bi se, prije nego se otisnu u orbitu, znala sva njihova prava i dužnosti. S obzirom na brzinu kojom se ova turistička grana razvija, to bi trebalo učiniti što prije.

Ovi prvi putnici nisu se, poput Bransona ili Bezosa odmah vratili na Zemlju, već su se na Međunarodnoj svemirskoj stanici (MMS) zadržavali i do deset dana pa je njihovo putovanje imalo i puno višu cijenu – od 25 do 30 milijuna američkih dolara, ovisno o dužini boravka, a u tu cijenu bili su uključeni i svi troškovi uvježbavanja, putovanje, prehrane, podrške asistenata i opreme, materijala, medicinskih pregleda, leta i boravka na MMS-u te svi ostali troškovi za vrijeme pripreme i izvođenja programa. Svi su putovali ruskim svemirskim brodom Soyuz do MMS-a, uz posredovanje američke tvrtke za svemirski turizam Space Adventures, u suradnji s Ruskom svemirskom agencijom (Roscosmos) i Raketnom i svemirskom korporacijom Energia (RCS Energia), ruskim proizvođačem balističkih raketa i komponenti svemirskih stanica te glavnim projektantom i izvođačem ruskog programa svemirske letjelice.


Ovu ponudu »svemirskog turizma« Rusija je zaustavila 2010. godine zbog povećanja broja posade Međunarodne svemirske postaje. Orbitalni turistički letovi trebali su se nastaviti 2015. godine, ali se to dogodilo tek prošle godine. NASA je u lipnju 2019. objavila da, počevši od 2020. godine, namjerava dopuštati privatnim astronautima odlazak na Međunarodnu svemirsku stanicu, i to po cijeni od 35 tisuća američkih dolara dnevno za jednog astronauta i procijenjenih 50 milijuna dolara za vožnju u oba smjera.


Svemirski hoteli


Sasvim sigurno u budućnosti, možda ne i tako dalekoj, »svemirski turisti« moći će birati i druge smještaje ako se odluče za višednevne boravke u svemirskom prostranstvu. Orbital Assembly, ambiciozna proizvodna tvrtka usredotočena na kolonizaciju svemira, najavila je da 2025. godine planira početi graditi prvi svemirski hotel na svijetu, koji bi 2027. godine trebao biti »otvoren«, odnosno u nisku orbitu na visinu od oko 400 kilometara iznad Zemlje bit će ispaljene komponente koje će se dvije godine graditi na Zemlji i u samo tri dana inženjerski roboti trebali bi ih povezati u objekt promjera 200 metara, što ga čini najvećim ljudskim pothvatom u svemiru do sada.


Naravno, ako se ostvari. A, ako se ostvari, taj prvi svemirski hotel kapaciteta 440 gostiju, trebao bi imati i tematske restorane, toplice, teretane, koncertne dvorane, kino, barove s pogledom na Zemlju i otmjene hotelske sobe. Orbital Assembly se nada da će dijelove hotela trajno zakupiti milijarderi kako bi si osigurali vlastitu vrhunsku kuću za odmor na luksuznoj lokaciji. Hotel će navodno kružiti globusom svakih 90 minuta pružajući zadivljujući pogled iz svih soba 24 sata dnevno, a tko bude želio, moći će i »šetati svemirom« preko vanjske strane broda. Kako bi to sve bilo moguće, Orbital Assembly je također osmislio vanjske potisnike koji drže konstrukciju da se polako okreće i osigurava umjetnu gravitaciju kako bi putnike držali »na zemlji«.


Osim Orbital Assemblyja, izgradnju hotela u svemiru najavila je i tvrtka Orion Span, jedna od nekoliko privatnih tvrtki specijaliziranih za svemirski turizam. Još 2018. godine osnivač tvrtke Frank Bunger stigao je na naslovnice najavljujući izgradnju svemirske stanice Aurora koja je trebala biti postavljena u orbitu na visini od oko 320 kilometara iznad površine Zemlje. Tvrtka je nudila i 12-dnevne aranžmane u svemiru po cijeni od 9,5 milijuna dolara, a za uvrštavanje na listu čekanja trebalo je položiti depozit od 80 tisuća dolara. Aurora Station je trebao biti postavljen u orbiti prošle godine te prve goste primiti ove godine, ali taj plan nije uspio: na web stranici tvrtke koja više ne postoji stoji obavijest da je tvrtka zatvorila svoje poslovanje te vratila depozite koje je, navodno, položilo tridesetak ljudi.
Hoće li istu sudbinu doživjeti i projekt Orbital Assemblyja, tek će se vidjeti, no činjenica je da je sve više ljubitelja putovanja kojima je planet Zemlja postao pretijesan i ne predstavlja im više zanimljivo odredište za stjecanje novih iskustava koji bi zadovoljili njihove avanturističke duhove.