Pitamo pročelnika Odjela za kulturu Ivana Šarara zašto normativi u ovoj godini, što se njima htjelo postići?

Nerealni zahtjevi

– Osnovna ideja je da same sebe i sve korisnike, uključivo i ustanove, u startu stavimo u financijski realitet. Ovi normativi bazirani su na lanjskim javnim potrebama, koje će ove godine nešto naravno oscilirati. Primijetili smo da se proteklih godina, zapravo oduvijek, dešavalo da ljudi opetovano kroz aplikaciju traže nerealne iznose novca. Ti iznosi nisu bili odraz realne ambicije ili realnih očekivanja, nego pravila: treba mi 50 pa ću pitati 300 da dobijem 50. Ali to je naivno, u tom procesu svi sve obmanjuju, i dešava se nekoliko stvari: teško je raditi kulturnim vijećima, teško je raditi i nama jer cijeli posao postaje frustrirajući. Ljudi pitaju puno, a mi imamo malo. Zadnjih par godina radimo analizu i iznos ukupno traženog i podijeljenog novca je 10 naprama 1. Želimo stvari vratiti u realne okvire, kaže Šarar.

   Normativi, koje se može preuzeti u PDF-u na mrežnim stranicama Grada Rijeke, tako su doneseni samo za ovu godinu, i to kako Šarar kaže na temelju projekcija temeljenih na prošlogodišnjem proračunu. Šarar objašnjava da ovi normativi nisu petrificirani, odnosno da će se mijenjati ovisno o situaciji. Sada je situacija takva da je iznos slobodnih programskih novaca skoro pet puta manji nego što je bio 2008. ili 2009. godine, pa je prema Šararu suludo pustiti inerciju dobivanja potpora za određene produkcije što zna premašiti novac za cijelu djelatnost.

   – U startu smo htjeli poručiti: Nemojte uopće ni planirati tako velike projekte, jer nisu vremena za njih. Mislim da je to pošteno, da se znaju očekivanja što se može od Grada dobiti uoči apliciranja, a ne nakon – kaže Šarar.

Branitelji tradicije

No neke manifestacije jednakije su od drugih, to su tzv. manifestacije od strateškog značaja za Grad Rijeku. One ne ulaze u okvire prosuđivanja kulturnih vijeća i barataju iznosima koji često višestruko nadmašuju iznose iz normativa. To su: Riječke ljetne noći, Festival malih scena, Revija lutkarskih kazališta, Festival komorne glazbe, Halov međunarodni gitarski festival, Jazz time, Moje, tvoje, naše, Ri Rock Festival i Republika. Neke od njih strateške su zato što traju dulje od pet godina, a neke su strateške jer su jednostavno strateške, odnosno tako je odlučio Odjel za kulturu.

   Postavlja se pitanje koliko je to opravdano. Svjesni su toga i u Odjelu pa Šarar kaže da za sljedeću godinu planiraju još noviteta.

   – Upravo raspravljamo da i tu postoji želja da se razradi sustav. Ne želimo biti stopostotni branitelji tradicije, ali smatramo da nešto što postoji toliko godina zaslužuje potporu i da se ne može olako prepustiti vijeću da tu tradiciju odbaci.

Gdje je knjiga?

Ali probat ćemo za sljedeću godinu naći neki srednji put, da ipak i vijeća unesu neku dinamiku, ili ako ništa, da to učine zajedno. Kada govorimo o strateškim manifestacijama, mislim da bi trebalo sazvati kulturno vijeće Grada, dakle vijeće sastavljeno od predsjednika ostalih vijeća. To vijeće onda bi stvari moglo staviti na vagu interresornim mjerenjem – mišljenja je Šarar.

   Ono što na prvu upada u oči u ovako postavljenim strateškim manifestacijama jest da u njima nema knjige, što znači da se bilo koja knjižna manifestacija mora zadovoljiti s maksimalnim normativnim plafonom od 50.000 kuna. Prema Šararu to je zato što u sferi knjige ne postoji manifestacija s tolikom tradicijom osim Goranovog proljeća, koje pak nije eminentno domaće.