foto: EPK 2020. promo, Sergej Drechsler
Mislim da su ljudi očekivali turističkiji spot u kojem su neke druge vizure grada, međutim meni je kao scenaristici bila bitna atmosfera i duh grada, da pokušam prenijeti ono što Rijeka kao budući EPK nudi, i što će tek ponuditi 2020.
Nagrađivana riječka dramaturginja, dugogodišnja umjetnička voditeljica i suosnivačica nezavisne kazališne grupe TRAFIK iz Rijeke, te ravnateljica riječkog Gradskog kazališta lutaka Magdalena Lupi Alvir autorica je scenarija promidžbenog spota »Port of Diversity/Luka različitosti« koji Rijeku predstavlja kao europsku prijestolnicu kulture 2020. i koji je otkad je objavljen 21. ožujka izazvao lavinu komentara.
– Moram priznati da sam iznenađena količinom reakcija na spot. Nisam očekivala da će ljude toliko zaokupiti jedan promidžbeni spot u trajanju od tri minute. Mislim da kao država, grad pa i društvo imamo toliko većih problema s kojima se trebamo ozbiljno uhvatiti u koštac, da me doista začudilo da su ljudi toliko pažnje i vremena posvetili jednom video-uratku. Nemam problem s kritikama, uostalom moja profesija i jest takva da se mora nositi i s pohvalama i s pokudama, otvorena sam za sve komentare, posebice one konstruktivne, ali smatram da je potrebna i određena razina komunikacije. Osobno mi je neprihvatljiva današnja jednostrana komunikacija i nepostojanje dijaloga. To mi je zastrašujuće. Posebice za Rijeku koja se diči tolerancijom i otvorenošću. Naravno da me zanima što ljudi misle, no najlakše je kritizirati i širiti negativnu energiju krijući se iza lažnih profila, anonimnih naziva i nazivnika, govori nam Magdalena Lupi Alvir.
Riječka ekipa
Zbog angažmana redatelja Dalibora Matanića, mnogi spot kritiziraju da nije dovoljno »riječki«. No, Lupi Alvir ističe kako je, suprotno mnogim komentarima, na spotu radila riječka ekipa i to ljudi koji jako dobro poznaju i vole svoj grad, znaju kako diše, dobro poznaju mentalitet i koji su dali sve od sebe da se taj drugačiji identitet grada pokaže kroz te tri minute.
– S Filmerijom sam i prije surađivala, i to na serijalu spotova rađenih za MTV, a vezanih za jedan od prvih Carnival Partyja koji su se odvijali u sklopu Riječkog karnevala. I tada smo radili drugačije spotove, kombinirali stare, arhivske snimke Rijeke i nove materijale. Dobro se poznajemo i odlično surađujemo. Dalibor Matanić je priznati redatelj koji je radom, i kroz sezone hvaljene serije »Novine«, ali i kazališnim radom u HNK-u Ivana pl. Zajca dokazao da je umjetnik koji osjeća i poznaje grad, bez obzira na to što formalno nije Riječanin. Uostalom, zašto bi i bio? Rijeku čine i ljudi koju su tu rođeni, ali i oni koji su došli, važno je da osjećamo, volimo i poznajemo grad. Multikulturalna i multinacionalna priča jest ono što Rijeku i čini toliko drugačijom i zanimljivijom, ističe ravnateljica Gradskog kazališta lutaka.
Lupi Alvir od 1993. godine radila je kao dramaturginja Hrvatske drame HNK-a Ivana pl. Zajca, kao dramaturginja i autorica dramatizacija surađivala je s brojnim kazališnim i filmskim institucijama kao i izvaninstitucionalnim kazalištima, bila je dugogodišnja umjetnička voditeljica te ujedno suosnivačica nezavisne riječke kazališne grupe TRAFIK u kojoj ostvaruje brojne autorske predstave te mnoga gostovanja na hrvatskim i inozemnim festivalima.
Projektni spot
– Većinu svog profesionalnog vijeka provela sam, i još uvijek provodim istražujući identitet Rijeke. Oduvijek su me zanimale neistražene riječke teme, njima sam se posebice bavila kroz rad nezavisne kazališne grupe TRAFIK koja je predstavama o riječkom identitetu progovarala na jedan drugačiji način. Bavili smo se Jankom Polićem Kamovom, Ödönom von Horváthom, poznatim književnikom rođenim na Sušaku, vjetrometinom, odnosno vjetrovima Rijeke i kako oni utječu na duh i tijelo, istraživali smo rad glasovitih glumica, sestara Gramatica, iščezle lokacije poput broda Barba Rude itd. To je područje koje me kao umjetnika jako zanima i koje godinama s puno ljubavi istražujem.
Magdalena Lupi Alvir ističe kako spot nije turistički, on je rađen u kontekstu predstavljanja Rijeke kao europske prijestolnice kulture.
– Mislim da su ljudi očekivali turističkiji spot u kojem su neke druge vizure grada, međutim meni je kao scenaristici bila bitna atmosfera i duh grada, da pokušam prenijeti ono što Rijeka kao budući EPK nudi, i što će tek ponuditi 2020. Zato se kroz spot na asocijativnom nivou provlači i sedam programskih pravaca, ali i temeljna ideja riječkog EPK, a to je »luka različitosti«.
Programske pravce jako dobro poznajem jer sam profesionalno vezana za jedan – kao Gradsko kazalište lutaka smo dio i partneri Dječje kuće. Nije svaki EPK isti, ideja riječkog zasniva se na različitosti, na identitetu grada izgrađenog iz bogate, ali i turbulentne povijesti, pritom ne bježeći od sadašnjeg trenutka koji može biti podstrek za budućnost. Svi želimo, ili bismo trebali željeti da riječki EPK uspije, da bude zanimljiv, drugačiji i privlačan. Isto tako mislim da ljudi imaju nerealno velika očekivanja. Nije moguće riješiti sve u tih godinu dana, ističe Lupi Alvir.
Sve likove Lupi Alvir izmjestila je iz uobičajene i očekivane sredine. Baletan ne pleše na pozornici kazališta, nego na lokaciji industrijske baštine, radnica vari na pozornici nacionalne kazališne kuće… Ističe, kako likove ne treba banalno i bukvalno iščitavati.
– Dva su lika izazvala najviše čuđenja. Astronaut i jahačica. Astronaut na simboličnom nivou jest futuristički moment, a s druge strane to odijelo povijesno pripada istom trenutku kao i brod Galeb. Htjeli smo da ostavština iz prošlosti, koja zna biti i breme, upravo kao što je to brod Galeb, bude prikaz onoga što to bremenito naslijeđe može postati u budućnosti, da može dobiti drugačiju formu i konotaciju. Uostalom, to američko astronautsko odijelo se inače nalazi u riječkom Peek&Poke muzeju. Stella Zambelli, djevojka koja jaše konja na lučkom terminalu, jedna je od naših najuspješnijih sportašica, najtrofejnija jahačica. Dakle, dotakli smo se i sportske kulture, ali ne na prvu loptu. Najlakše bi bilo prikazati sport kroz nogomet, na očekivani način, da ta lopta bude – na prvu loptu.
No namjerno smo htjeli nešto drugačije. Nadalje, meni se osobno žena na konju veže uz simboliku slobode i slobodarskog duha, u konačnici Rijeka, Fiume i sloboda jesu ženskog roda. Tu su i reference na važne hrvatske i performerice iz regije, od Vlaste Delimar i njene Lady Godive do Marte Jovanović koja je unatrag nekoliko godina imala performans na konju vezan za ulazak D’Annunzija u grad. Konj osim slobodarskog duha, simbolizira i sve ulaske i prolaske svih osloboditelja, ali i osvajača Rijeke. Nije važno jesu li ti osvajači u Rijeku »ujahali« na konju, u automobilu ili pješke. Uostalom, žena na konju je i metafora programskog pravca »Doba moći« koji progovara o nevjerojatnih sedam država ili režima koji su u 100 godina postojali u Rijeci. Stella Zambelli nekima može predstavljati i Karolinu Riječku, ili pak program posvećen jakim ženskim aktericama »Furioza« u sklopu pravca »Kuhinja«. Sve su asocijacije točne, ne postoji netočno iščitavanje metafora.
Baš kao što je istaknula na predstavljanju spota u ART-kinu Croatia, pri pisanju scenarija vodila se formom doku-fikcije.
– Spot je spoj dokumentarnog i igranog. Dokumentarne su vizure i lokacije, različitosti na svakom koraku, spoj Mitteleurope i Mediterana u sudaru s lokacijama bogate industrijske baštine. Sudar ili spoj tih svjetova jest ono što po meni daje draž ovome gradu, sviđalo se to nekome ili ne. Ponekad je to privlačno, ponekad manje privlačno, ali to je osnovna značajka ovoga grada i ono što stranci na prvi pogled primjećuju. Te različitosti su mi inspirativne i poticajne. I mislim da ih treba prikazati bez uljepšavanja, onakvima kakve jesu.
Ljudi u prvom planu
Naglasak je i na ljudima. Upravo je kreaciji likova koji na direktan, ali i manje izravan način progovaraju o Rijeci posvetila veliku pažnju.
– O likovima sam puno razmišljala i pokušala izlučiti koji bi bili ti akteri koji mogu predstaviti atmosferu grada. I njihovim kreacijama sam pokušala spojiti, i prošlost, i sadašnjost, ali dati i komentar na neku potencijalnu budućnost. Nama Riječanima su neki likovi na prvu jasni, strancima neće biti, ali će ih doživjeti na asocijativnoj razini jer svi oni donose neku emociju i energiju. Znam da su neki likovi začudni, ali namjerno smo išli na tu začudnost, pomaknutost i iščašenost likova u odnosu na lokacije. Ali meni se čini da to i dalje jest Rijeka. Naravno da nije samo to Rijeka, ali nemoguće je u tri minute staviti sve što ona jest. Rijeka kao EPK nije red pjesme, red dugih ženskih nogu na plaži, red lijepih gradskih vizura, red predivno aranžirane hrane i ljudi koji se smiješe u kameru. Nije potrebno Rijeku prikazati kroz te naočale jer bi tada bili utopljeni u masu. Nedavno sam pogledala spot za Galway, u tom prekrasnom irskom gradu sam bila dva puta i on je puno zanimljiviji od onog što je prikazano u njihovom spotu.
Neki likovi ne trebaju objašnjenja, poput baletana ili zvončara. Posebno objašnjenje ne treba ni punkerica, ni žena-varioc, ali ti likovi osim asocijacije »na prvu«, imaju i dublje značenje.
– Rijeku čini posebnom i njena glazbena scena, njena punk i rock povijest, ali i aktualni glazbeni trenutak. Zato imamo Zoffa iz Grča i grupu Jonathan, ali zato imamo i mladu punkericu s jaknom s natpisom Paraf, i to originalnu jaknu iz tog vremena. Postoji puno podslojeva i priča koje se vezuju uz te likove, a koje gledatelji ne moraju nužno znati. Osobno sam htjela i likom radnika, šljakera, u ovom slučaju je to namjerno žena-varioc, dati omaž svim radnicima koji su bili i jesu simbol grada i bit će unatoč nimalo lakoj situaciji koja se događa u našem »3. maju«. Uostalom, i mi u kulturi smo radnici.
Važnost maske
Magdaleni Lupi Alvir važne su bile i maske. Maska varioca, ronioca, astronauta, oslikano lice punkerice, plesača, maska zvončara. Za nju su maske također jedan od simbola Rijeke, predstavljaju »peto godišnje doba«, karneval i maškare koje su prikazane i kroz lik zvončara koji su uostalom i nematerijalna svjetska baština. Puno je elemenata koji izgledaju kao da su slučajno u filmu, ali nisu, jako su dobro promišljeni.
– Rijeka, uz povijesne, ima puno zanimljivosti iz sadašnjosti koji konzerviraju povijest na drugačiji način. Poput Muzeja djetinjstva ili Peek&Pokea. Svaka priča koja se provlači kroz spot potkrijepljena je sa sto i jednom povijesnom činjenicom, ali ponavljam na asocijativnoj razini. Ronioc šeće Pomorskim i povijesnim muzejem Hrvatskog primorja u Guvernerovoj palači gdje se čuva originalni spasilački prsluk s Titanika. Zadatosti iz natječaja smo koristili ali ne na bukvalan, doslovan način. Neki su u prvom planu, neki možda u drugom ili trećem. Utkani su u pomaknutu, iščašenu priču o ljudima i mjestima ovoga grada, zaključuje Lupi Alvir.
