Najvažnija nam je misao bila sačuvati izvornost. Ne narušiti sklad koji ovdje postoji od sredine 19. stoljeća. Obitelj mojih predaka došla je do ovog imanja na samom početku 20. stoljeća, a kako već nekoliko desetljeća pratimo rast golemog zanimanja za »unutrašnjosti« Istre, došlo je i do jako velikog broja upita o prodaji kuće i pripadajućeg joj zemljišta. S obzirom na to da smo se bavili drugim zanimanjima, nije bilo ni samima nama lako pojasniti razloge tvrdoglavog odbijanja prodaje. Posebno kad su tik do nas strani vlasnici uredili, u izvornom stilu kuću za odmor. Ali, srećom ipak smo ostali dosljedni i eto pred nama je – Casa mille olivi.

​Na putu savršenstva

Priču o ovogodišnjoj »Najboljoj kući za odmor Hrvatske« u akciji Ministarstva turizma i sporta, Hrvatske turističke zajednice te Novog lista, provoditelja cjelokupnog natječaja iznijela nam je njezina vlasnica Ana Pisak koja ju je zajedno sa svojim suprugom Sanjinom Prodanom dovela do… teško je rabiti baš izraz savršenstvo jer ono ne postoji, no da se Casa mille Olivi tom približila, svakako jeste.
– Obnova kuće tražila je iznimno strpljenje i postupnost. Osnovni nam je stav bio dovesti vrlo stari objekt do mjesta na kojem će maksimalno uživati današnji, moderni turisti. Silno smo mnogo razgovora vodili o svemu. Često su to bile polemike, neslaganja, no na kraju s konačnim smo rezultatom i više nego zadovoljni, pojašnjava nam Ana.

A zadovoljni smo bili i mi kad smo u listopadu stigli u inspekcijski pregled jedne od naših finalistica. Uz novolistovski dvojac, bio je tu dakle još i fotoreporter Mateo Levak, u timu su bile dvije vrlo iskusne turističke djelatnice, Anđelka Kusturin i Marica Mogorović, koje su svoje profesionalno oblikovanje ostvarile unutar TZ-a Kvarnera. Stav je nakon obilaska bio jedinstven.

Ponosni na nagradu – Sanjin i Ana

– Kuća, položaj, pogled, sadržajnost, aktivnosti i susretljivost vlasnice zaslužuju najviše moguće ocjene. Malo se gdje na ovako dobar način preklapaju svi elementi tako da je naš glas na strani Case mille olive, pojašnjavala je Marica Mogorović koja je i na samoj svečanosti dodjele nagrada u okviru 6. FOS-a održanog u Pazinu, sa zadovoljstvom, još jednom potvrdila svoja razmišljanja.

Bezbroj je tekstova napisano o Istri. Čarobna je zemlja ujedno i turistički gigant što, iako čini svega pet posto hrvatskog teritorija, privlači glavninu stranih turista. Čini to jako dugo, no unutar zadnjih pola stoljeća možemo govoriti o istinskoj ekspanziji koja je posebno potez od Rovinja do Savudrije pretvorila u pravi turistički Eldorado. Za posjetitelje i domaćine. No, dok je u sedamdesetima i osamdesetima vrijedilo načelo – prvi red do mora – s kraja devedesetih, zahvaljujući čitavom nizu čimbenika, svakako i općih trendova, te snažnoj, politički potaknutoj emancipaciji Istre dolazi do dramatičnog prodora turizma u unutrašnjost Istre. Najveća su atrakcija – nažalost pusta – sela. Jer dok je priobalna Istra zadržala i privukla novo stanovništvo, unutrašnjost poluotoka je bila raseljena.

​Emocionalno zadovoljstvo

– Godinama imaš kućicu koja ti je eto tu, tvoja je ali ne nudi nešto posebno, osim u emocionalnom smislu. A onda počinju dolaziti ponude koje bi da im kuću prodaš. Ponosna sam na nas što nismo pokleknuli i što smo ostali svoj na svome, dodaje Pisak.
I ne samo da su ostali, s tom naslijeđenom kućom, oni su u malo mjesto Klarići koje se nalazi na zapadnom rubu teritorija grada Buzeta počeli privlačiti jako veliki broj gostiju. Nakon boravka i – silno zadovoljnih gostiju.
Kako i ne bi bili zadovoljni kad se beskrajno pažljivo adaptirana kuća nalazi uz brižljivo njegovane maslinike, na 200-tinjak metara nadmorske visine tako da s te pozicije »puca pogled« na Motovun s jedne strane te jezero Butoniga s druge. Decentnu unutrašnjost krase autorski radovi istaknutog slikara Harija Ivančića, a u masliniku se nalazi i velika edukativna, višejezična ploča na kojoj je predstavljeno autohtono bilje. Maksimalni je naglasak i na ekologiji, na modelu ponašanja »zero waste«.

Dakako, uz svoju arhitektonsku privlačnost, koju u dvorišnom dijelu snažno nadopunjava i »infinity« bazen, i kod te kuće prevagu donosi odnos vlasnice prema gostima: uvijek na usluzi, s iscrpno pripremljenim materijalima o svim obližnjim znamenitostima kao i uputama za kontakte s maslinarima, restoraterima, vinarima. Zanimljivo, Ana Pisak je s temom svoje kuće – »Utjecaj obiteljske tradicije na transformaciju: održivost prostora i identiteta« – obranila i diplomski rad, Casa mille olivi je na taj način dobila i – znanstveni rad.

Gostima priređuje i oproštajno druženje u masliniku, posluje čitave godine. Primjerice u siječnju ove godine imala je iznajmljenost 20 dana, baš kao što joj je jako dobra popunjenost bila u ne baš i turistički pretjerano privlačnom studenom. No, izgleda da kod te kuće uopće ne postoji pojam sezonalnosti jer ima gostiju koji joj dolaze i tri puta godišnje.

– Uistinu nema pravila jer nam je popunjenost uvijek jako dobra. Isto mogu istaknuti i za goste kojih ima sa svih strana svijeta, ali što me posebno raduje, ima ih jako puno i iz Hrvatske, iz same Istre pa i iz Buzeta, zadovoljna je Pisak čiji su gosti i na samom kraju studenog sa zadovoljstvom koristili čak i bazen.

​Posebna energija

Uostalom čemu se čuditi. I sami smo došavši »na lokaciju« osjetili silnu privlačnost kuće. Neku pozitivnu energiju, kako već znamo opisivati stanje duha i tijela kad nemamo pojašnjenja sa znanstvene strane. I poželjeli ostati. Uostalom, što potvrđuje i pogled, Casa mille olivi se nalazi i usred ne samo maslinarskog i vinskog raja, ona se nalazi na uzvisini u čijem se podnožju love i nalaze ponajbolji bijeli tartufi na svijetu. A studeni je između ostalog i mjesec tartufa. Uz avanturu potrage za tartufima u samoj Motovunskoj šumi, tu su i brojni restorani koji se trude ponuditi najzanimljivija jela čiji su sastojak i tartufi. Pa su u jesenskim mjesecima bili i dani otvorenih vrata OPG-a, a sad će i standardno blagdanski nastrojeni prosinac. Stoga da, zbog čega se uopće čudimo odličnoj cjelogodišnjoj popunjenosti?! Kuća, mjesto, domaćini sadržaji – sve su to elementi koji uspješno realiziraju željenu maksimu hrvatskog turizma izraženu brojčanom frazom – 365.

– Svako godišnje doba ima i svoje čari. To nam potvrđuju i turisti do čijeg nam je mišljenja jako stalo. Da, trudimo se i u svakom gostu prepoznajemo ljude koji su našu kuću odabrali za svoj odmor, obilježavanje godišnjica, zaruka… za nešto što im je dakle važno, a nas čini ponosnima da smo se i sami našli u tom njihovom lijepom ili važnom dijelu života, zaključuje Pisak.
I još jednom potvrđuje razloge i smislenost provođenja akcije Najiznajmljivač u čijem su središtu razmišljanja i djelovanja upravo sinergija pozicije, objekta i – vlasnika. Odnosno kako to uvijek ističemo: hrvatski turizam čine prvenstveno ljudi. Baš oni kojima je dolazak svakog gosta razlog za istinsko zadovoljstvo.