Svijet rada nikada nije bio uzbudljiviji… a svijet dokolice nikada nije bio toliko deprimirajući. Kako izgleda budućnost Rijeke s dvadeset tisuća studenata umjesto dvadeset i pet tisuća industrijskih radnih mjesta izgubljenih u posljednjih dvadeset godina? – to je pitanje Rijeka 2020 postavila na svojoj web stranici pod programski pravac Dopolavoro, koji se bavi radom kao jednom od tri teme Rijeke Europske prijestolnice kulture, uz vodu i migracije.

Davor Mišković, voditelj ovog programskog pravca, nedavno je u RiHubu, na druženju koje je organizirao Poslovni klub PartneRI, govorio o planiranim programima.

Okupljeni gospodarstvenici, poslodavci, s interesom su ga slušali, te se razvila rasprava koja je obuhvatila brojne aspekte ove problematike, budući da je povijest Rijeke i radnička povijest kojoj je, ako ćemo pravo, najbrutalniji udarac zadala tranzicija koju nisu preživjele brojne riječke proizvodne tvrtke. A i trenutno se vodi bitka za opstanak brodogradnje. Sa svim tim promjenama industrijske ili proizvodne baze mijenja se i tip rada, dok je radnik doživio transformaciju i na pojmovnoj i na sadržajnoj razini.

Hegelova trijada

Mišković je rekao da se kao središnja tema ovog EPK-pravca iskristaliziralo pitanje o novim tehnologijama, odnosno o tome kako utječu na promjenu života i rada.

– Dopolavoro je strukturiran oko teme rada. To je ključna tema kojom se bavi, i u 2020. nas očekuje niz događanja, program je dosta opsežan. Imat ćemo jednu središnju izložbu koju mi za sada radno zovemo post-work izložba. Ona se treba održati u Exportdrvu, i oko nje će se vrtjeti program koji smo nazvali programom satelita, a u okviru toga će se u raznim prostorima u gradu odvijati događaji koji će se baviti specifičnim aspektima teme. Umjetnički program ima karakter medijske, vizualne, izvedbene umjetnosti.

Diskurzivni program će također imati jednu središnju konferenciju oko koje će se opet odvijati niz satelitskih događaja. Bitno je napomenuti da su programski pravci povezani na način da pojedini njihovi događaji, manifestacije, ulaze jedan u drugi, isprepleću se i povezuju u jedinstvenu priču.

Rad i radnik su dva neodvojiva pojma i kroz program želimo postaviti pitanje što danas, nakon što su prošli i prolaze kroz proces transformacije, znače ti pojmovi, odnosno što je danas rad i kakva je pozicija radnika. To promatramo kroz niz različitih aspekata. Kako bismo promotrili ključne aktere, razdvojili smo ih u stanovitu trijadu, a tko se razumije u filozofiju, uočava Hegelovu trijadu iz djela »Osnovne crte filozofije prava«. Radi se o robno-novčanoj razmjeni, redistribuciji (država) i reciprocitetu, zajednici, naciji…

I ono što nas zanima je kako transformacije rada utječu na ove mehanizme koji bitno određuju naše živote, i obrnuto, kako ti identiteti utječu na svijet rada. Ključna tema kojom smo se odlučili baviti je, kao što sam rekao, utjecaj tehnologije na rad i radnike, i tu prije svega mislimo na dvije stvari: automatizaciju i digitalnu distribuciju, ne samo roba i usluga, nego i rada, delegiranog rada. Htjeli smo se baviti nekim pitanjem koje je istovremeno relevantno i za Rijeku i za cijelu Europu, a u Rijeci imamo primjere automatizacije rada, posebice lučkog, i to sigurno ima bitan utjecaj na svijet rada u gradu.

No, širit ćemo to i na druge teme, umjetnici koje smo pozvali i koji s nama surađuju bave se specifičnim područjima. Znači, u programu satelita imamo te neke, da ih tako nazovem, »rukavce« pojedinih tema koje će ti umjetnici obraditi što kvalitetnije, a ima tu svega, od različitih aspekata rada i dokolice, ali i lijenosti, položaja i identiteta radnika, outsourcinga…

Histerični roboti

Neke umjetničke intervencije zapravo su sitne subverzije koje koriste suvremenu tehnologiju da bi »raskrinkale« ili pronašle propuste u nekim uobičajenim proizvodnim, logističkim procesima. One rad doživljavaju na taj način. Kroz instalacije u javnom prostoru u tu ćemo priču nastojati uključiti što veći broj građana. Nastojimo otvoriti raspravu i o tome postoji li mogućnost da se ostvare neka utopijska predviđanja o potpunoj nezaposlenosti u budućnosti i što će to značiti za radnu etiku, a pitanje radne etike posebno je zanimljivo jer na toj smo etici odgojeni:

»Radi, studiraj, pa će onda sve biti super…« I sad je pitanje je li tako. Pokušat ćemo potom komparirati stanje nekad i danas, s tim da smo nekad o problemu kontemplirali, a danas mjerenjem dolazimo do određenih pokazatelja, opisao je Mišković, no s detaljima programa ne smije izlaziti prije rujna ove godine. No, dodao je, osim »teške« filozofije i Hegela, za građane spremamo i neke vedre i vesele spektakle, poput primjerice histeričnih robota koji svojim snažnim rukama drobe automobile. Napuštene hale i veliki roboti koji u njima šize, opisao je Mišković.

Otkriva i da imaju dva izdavačka programa.

– Jedan su prijevodi izabranih djela u okviru kojeg će se prevesti neka kapitalna djela koja se bave radom, a smatramo ih bitnim za razumijevanje teme. To je svojevrsni tip PR-a jer će ti ljudi, koji su svjetski poznata imena, doći na konferenciju, sudjelovati, itd. Drugi, izdavački program, je produkcija novih tekstova, pri čemu smo izabrali ljude, književnike, esejiste, da pišu tekstove za ovu priliku, rekao je Mišković.

Iako se program još drži u tajnosti, saznajemo da u ovom dijelu programa EPK sudjeluju i Boris Buden i Želimir Žilnik, koji pišu o gastarbajterima, dok Dubravka Ugrešić piše knjigu, odnosno jedno od spomenutih izdanja je njena knjiga, o radu u toplicama. Riječ je o temi wellness industrije koje se Ugrešić već doticala, a sada se navodno radi o tipu putopisa.