BEČ Dirigentsko vodstvo najprestižnijeg glazbenog događaja na svijetu – Novogodišnjeg koncerta orkestra Bečke filharmonije – ponovo je pripalo Austrijancu Franzu Welseru-Möstu, koji se tako po drugi put našao na dirigetskom postolju u Zlatnoj dvorani Musikvereina, pridruživši se tako velikoj petorki slavnih austrijskih dirigenata, koji su kroz povijest dirigirali ovim koncertom.

Od osnutka priredbe uoči Drugog svjetskog rata, Novogodišnjim je koncertom Bečke filharmonije – čak trinaest puta – dirigirao Klemens Krauss. Nakon njegove smrti, za dirigentski je pult stao Willi Boskovsky, kojeg pamte i generacije televizijskih gledatelja kao najsimpatičniju figuru ovog događanja. Dvadeset i pet godina Willi Boskovsky je dirigirao Novogodišnjim koncertimam iz Beča i od početka eurovizijskih prijenosa zalazio u naše domove prvoga dana u Novoj godini, što ga je učinilo popularnijim od mnogih slavnih dirigenata koji su obilježili muzičku povijest.

Među Austrijancima kojima je pripala čast da dirigiraju Novogodišnjim koncertom u Beču, našli su se zaista najveći – Josef Krips, Herbert von Karajan i Nikolaus Harnoncourt – a listu dirigentskih velikana s međunarodne scene predvodi Lorin Maazel koji je dirigirao bečkim Novogodišnjim koncertima 11 puta! Ova iznimna čast pripala je i Claudiju Abbadu, Carlosu Kleiberu, Zubinu Mehti, Riccardu Mutiju,Seijiu Ozawi, Georgesu Pretreu, Marissu Jansonsu, a već se zna da će 2014.godine po drugi put pred Bečke filharmoničare stati Daniel Baremboim.

Ako je 2011. godine Franz Welser-Möst bio za mnoge iznenađenje jer nije spadao među velika imena, njegov izbor ove godine to više svakako nije, jer razvija vrlo respektabilnu karijeru – muzički je direktor Cleveland Orchestra ali što je još važnije i aktualni intendant Bečke državne opere!

Mada ga je pratio glas “diktatora koji nema bogznašto reći muzičarima u orkestru” (pa je zbog toga morao – unatoč ugovoru – napustiti London), sve je to već zaboravljeno. Franz Welser-Möst je od prvog susreta s Bečkom filharmonijom 1998. godine uspostavio izvrstan odnos s glazbenicima, koji su zacijelo bili značajan jezičac na vagi odluke da baš on dirigira brojnim njihovim koncertima tijekom narednih sezona, među ostalima i popularnim Noćnim koncertom u Schonbrunnu 2010.godine, a odmah potom i Novogodišnjim koncertom.

Danas njegov povratak u Zlatnu dvoranu uopće nije upitan, što su potvrdile i ovacije koje mu je priredila publika.

Program Novogodišnjeg koncerta je legitimacija svakog dirigenta, pa se tako očekivao s nestrpljenjem i onaj Welsera-Mösta. U prvom dijelu on je odabrao polke i valcere Josefa i Johanna Straussa te uvertiru opereti „Laka konjica“ Franza von Suppéa.

U drugom je dijelu nastavio u istom stilu ali je plesne skladbe bečkih majstora „prošarao“ Wagnerom i Verdijem – Preludijem iz “Lohengrina” i baletnom glazbom iz „Don Carlosa“. No, našle su se tu i plesne skladbe Josepha Hellmesbergera, mlađeg, Josefa Straussa, Josepha Lannera, Johanna Straussa, mlađeg i starijeg s čijom je fantazijom Sjećanja na kaneval u Veneciji, završio službeni dio programa.

U znaku tradicije, na kraju su izvedeni Radetzky marš i valcer Na lijepom plavom Dunavu, koji je postao zaštitni znak ne samo Bečkog novogodišnjeg koncerta, već i svih novogodišnjih priredbi koje se, zahvaljujući popularnosti bečkog eurovizijskog prijenosa, održavaju diljem svijeta.

Osobnost koju se u Hrvatskoj (ali i na području bivše Jugoslavije) vezuje uz televizijske prijenose ovog iznimnog događanja, jeste Helga Vlahović Brnobić. Prvi put ove godine njen glas nije pratio prijenos iz Beča. Kao da je znala (a zacijelo i jeste!) za kobni razvoj bolesti s kojom se nosila dugi niz godina, ona se 1. siječnja 2012. godine oprostila od svoje vijerne publike.

Njenu izjavu da više neće prenositi novogodišnje koncerte iz Beča, primili smo s nevjericom, jer se činilo da je to, naprosto, nemoguće! Način na koji nas je Helga Vlahović – gotovo četiri desetljeća – vodila kroz koncert, bio je zaista nepoponovljiv!

Danas kad znamo i razlog njena oproštaja, možemo samo reći da smo imali čast dugogodišnjeg druženja s vrhunskom voditeljicom i novinarkom, koja je slijedeći zakone svoje profesije njegovala ljubav, poštovanje i duboko poznavajnje glazbe, što je – pogotovo kad je riječ o „prijenosima“ Novogodišnjih koncerata iz Beča – zahtijevalo rad i pripremu tijekom cijele godine. Glas Helge Vlahović Brnobić ostat će u našoj svijesti vezan uz novogodišnje koncerte iz Beča, kao što gledateljima eurovizijskih prijenosa iz šezdesetih i sedamdesetih godina ostaje neizbrisiva slika simpatičnog i vječno nasmiješenog violiniste Willija Boskovskog, kojeg omiljenošću i popularnošću nije nadmašio nitko!