Hrvatska je po prirodnom bogatstvu jedna od najraznolikijih zemalja u Europi. Na prostoru nešto manjem od 57 tisuća četvornih kilometara raste više od 5.000 biljnih vrsta, što čini gotovo polovinu cjelokupne europske flore. Takva gustoća biološke raznolikosti čini Hrvatsku trećom zemljom u Europi po bioraznolikosti, odmah iza Slovenije i Albanije.

Od planinskih livada Velebita i Dinare, preko riječnih rukavaca Save i Drave, do krških polja i jadranskih otoka – svaki dio zemlje skriva jedinstvene vrste koje ne postoje nigdje drugdje na svijetu. No, upravo ta raznolikost, kako upozoravaju stručnjaci, pod sve je većim pritiskom. Klimatske promjene, urbanizacija, širenje invazivnih vrsta i napuštanje tradicionalnih načina života polako mijenjaju krajolike koji su stoljećima oblikovali hrvatski identitet.

Nerazumijevanje pojma

Kako klimatske promjene, urbanizacije i poljoprivreda mijenjaju krajolike koje uzimamo zdravo za gotovo, što zapravo znači bioraznolikost i zašto nam je toliko važna, možemo li mi kao pojedinci učiniti nešto da sačuvamo prirodu koja nas okružuje te jesu li ljudi uopće upoznati s organizacijama za zaštitu okoliša koje djeluju u Hrvatskoj? O svim ovim pitanjima razgovaralo se u ovotjednoj emisiji »Špica s Macanom«. Voditelj Krešimir Macan ugostio je dvije znanstvenice koje se bave proučavanjem i očuvanjem hrvatske flore: Dubravku Sandev, predsjednicu Hrvatskog botaničkog društva i stručnu savjetnicu Botaničkog vrta PMF-a u Zagrebu, te Tatjanu Masten Milek, ravnateljicu Javne ustanove Zeleni prsten Zagrebačke županije. Njihove poruke, isprepletene stručnim činjenicama i osobnim iskustvom, pokazuju koliko je priroda neodvojiva od našeg svakodnevnog života te koliko je lako sve to izgubiti.

Sandev ističe da najveći problem nije samo nebriga, nego i nerazumijevanje pojma bioraznolikosti. Ljudi često vrednuju prirodu prema tome mogu li od nje imati izravnu korist.

– Prije par dana na vrata botaničkog vrta došla je gospođa i pitala me – je li ta biljka alergen ili jestiva, može li se kupiti u ljekarni? Kad sam joj rekla da nije ništa od toga, ostala je razočarana. Objasnila sam joj da je riječ o našoj rijetkoj, endemičnoj vrsti. Ako nešto ne možemo pojesti, ako nije lijek, ako nema tržišnu vrijednost, mi mislimo da ne vrijedi. A to je potpuno krivo razmišljanje, kaže Sandev. ​Bioraznolikost, dodaje, nije skup korisnih proizvoda nego mreža života u kojoj je svaka vrsta važna.

– Možemo vidjeti danas koliko se brinemo ako neka vrsta nestane. Koliko se brinemo kako ćemo je sačuvati, kako da je vratimo u prirodu. To su sve koraci koje mi radimo da bi nekako zadržali to naše bogatstvo bioraznolikosti, objašnjava Sandev.

– Ispred Hrvatske su po bioraznolikosti u Europi, odnosno po broju vrsta u odnosu na površinu, jedino Slovenija i Albanija. Usporedbe radi, Velika Britanija koja je sigurno 3 do 4 puta veća od Hrvatske, ima samo 1.500 biljnih vrsta, mi ih imamo – 5.000, objašnjava Sandev.

Cijeli tekst pročitajte na portalu Pogled.hr