Novi gost našeg Studija 20a je poznati i nagrađivani riječki glazbenik Damir Urban.

Ovaj put smo studio preselili u prostore naše tiskare, a s Urbanom je naša novinarka i urednica Danijela Bauk razgovarala o brojnim temama, od koncerata preko slikovnica do humanitarnog rada.

*o koncertnoj 2022. i pandemijskim godinama 

Zadovoljan sam prošlom godinom, pogotovo jer nije bilo nikakvih očekivanja.

Ja sam sretan samim time što imam priliku bavit se time čime se bavim. Živim od toga, nekad bolje nekad lošije, ali živim od toga kroz sve ove godine pa čak i kroz vrijeme pandemije kada nije uopće sviralo.

Nakon pandemije, poslije dva ili koncerta kada sam pomislio da se vraćam gdje sam stao, moja glava je to i mogla, ali tijelo ne.

Zakočilo me odmah i onda sam proveo opet neko vrijeme u oporavku bio sam jedno vrijeme gotovo nepokretan. Kada te boli 24 sata dnevno i kada te žena tušira i oblači u tom trenutku siguran si da je to – to, da je to tvoj život. Ne želim da to bude tako, čovjek zapravo nije svjestan da će i to proći, život je zapravo dug i nije tako lako ni umrijeti.

Unutar jednog života proživiš puno različitih života.

*o turneji busom po riječkim kvartovima tijekom pandemije

Bilo bi licemjerno reći da smo radili isključivo radi drugih i da sam ja imao u glavi sve te ljude i koliko će to njima trebati ili značiti. Naravno da je to bio jedan od motiva, ali tako smo mi prvenstveno liječili sebe.

Postoji ravnoteža u našim životima, meni je upravo ta javnost omogućila da živim od glazbe, ti ljudi kupuju karte, kad je koncert rasprodan to se nije desilo samo od sebe to nisu napravili neki internet trolovi, to su platili živi ljudi.

U jednom trenutku je trebao to društvu vratiti.

Kad mislim da sam prošao dobro, ne financijski nego da me život pomazio, treba zadržat ravnotežu i da ti uzvratiš društvu kroz volontiranje ili nešto slično.

Nije potrebno sve unovčiti i zaraditi od svega, negdje moraš i uzvratiti.

* o odgoju djece

Meni je bitno da on bude kreativan, može se baviti čim hoće, ono što mu ja mogu dati je sloboda i da shvati da kad jednom zaigraš u glavi sve forme onda ti sam život postaje film.

Ne znam gdje će ga život odvesti, neka se igra, bitno je da ne shvati stvari preozbiljno. To ne znači da ih ne treba ozbiljno obavit, ali neka ih ne shvaća preozbiljno.

*o humanitarnom radu i migrantima u Rijeci

Nije stvar jesi li za ili protiv, netko mora pomoći tim ljudima. Oni su tu, prolaze ovuda i netko mora smisliti gdje će oni obavljati nuždu. Bolji da im omogućimo mjesto gdje to mogu napraviti jer ćemo u suprotnom svi gacati u njihovim fekalijama i to ne njihovom krivicom nego našom, jer smo okrenuli glavu.

Čak i da ne želiš pomoći njima, pomogni sebi, a pomoći ćeš sebi tako da pomogneš njima.

Ti ljudi ako žele proći, moraju proći. To je sila, to je kao da se žališ jer pada kiša.

Ovo je jedna stvar koju smo dijelom i mi skrivili, naš europski način života, bivše kolonije svih tih zemalja kojima se mi divimo, koje se divne i civilizirane… A sve su to zaradili na grbači manjih zemalja koje su bukvalno posisali i ostavili ih u neimaštini i nesređenim odnosima.

Ti ljudi prolaze kroz grad i treba im omogućiti da to naprave na što normalniji i što ljudskiji način jer će njima biti lakše, ali i nama.

Damir Urban / Foto: V. KARUZA

*o 30 godina s Četvorkom

Mi to ne radimo da bi zaradili, to radimo jer volimo, a onda ako se od zaradi super.

Ne znam da li smo moderni ili nismo, ali se mijenjamo i mi privatno, drugačiji si fizički, glas je drugačiji iskustvo je drugačije, teme su drugačije, emocije… i to je normalno.

Neke stare pjesme doživljavaš drugačije, prearanžiraš ih, izvodiš ih jer su ljudima važne, ali one više nisu odraz tebe ni kao autora ni kao izvođača.

Cijeli razgovor pogledajte u videu.