VENECIJA Barem jedan festivalski dan mora proći u znaku filmskog ultranasilja. Američka redateljica iranskih korijena Ana Lily Amirpour, poznata po precijenjenom estetiziranom crno-bijelom vampirskom komadu »Djevojka koja je noću hodala kući sama«, vraća se najnovijim filmom »The Bad Batch« omiljenom joj žanru horora. Jedino su sada iransku vampiricu u burki zamijenili pustinjski kanibali bodibilderi u pogledaj-me-kako-sam-cool spoju kasnog Tarantina (»The Death Proof«) i »Mad Maxa«.

Budući da joj je prethodni film osigurao status Amerindie-zvijezde, u najnovijem projektu mogla je angažirati zvučnija filmska imena. Tako lik pustinjaka portretira gotovo neprepoznatljivi Jim Carrey. A Keanu Reeves s imidžem Miše Kovača živi u luksuznoj vili okružen raskošnim kontingentom trudnica. Priča je klasični vigilante movie, s opakom Suki Waterouse koja u osveti ubija ženu kubanskog slikara, nakon što joj je potonja ispilila lijeve udove da bi ih spržila na žaru, te otima njegovu malu kći, odvukavši je u postapokaliptičnu rejversko-skejtersku komunu u pustinji.

Zbrkana Suttonova naracija

Sličnim kolosijekom kreće se i Tim Sutton u hibridu »Dark Night«, prikazanom u »Horizontima«, koji priziva Van Santov »Elephant«, fragmentarno rekonstruirajući dane koji su prethodili masakru u multipleksu u Coloradu na projekciji Nolanova »Viteza tame«. Autor je doduše izmijenio naziv filma, možda zbog autorskih prava, iako njegova igra riječi na relaciji »night« (noć) i »knight« (vitez) itekako drži vodu (film koji se prikazivao u multipleksu u kojem je njegov protagonist izvršio masakr preimenovan je u »Mračnu noć«). Njihovu geometrijski bezličnu suburbiju autor snima u Google Map maniri. No u pokušaju da bude što preciznija, autorova naracija je na trenutke prilično zbrkana, iako Sutton lukavo odbija prikazati sam masakr.

I dok je Suttonov komad sitigao na Mostru s povećim zakašnjenjem, jer je premijerno prikazan još u veljači na Sundanceu, za neodoljivu komediju »Piuma« talijanskog filmaša Roana Johnsona, koja puno duguje inteligentnim komedijama Paola Virzija, dio novinara se upitao što ona uopće radi u festivalskoj konkurenciji. No iza njena perolakog i ležernog prosedea koji priziva i sam naziv filma kriju se puno ozbiljnije teme odgovornosti i nesigurnosti doba u kojima se analiziraju mjere populacijske politike u našoj nimalo blistavoj ekonomskoj situaciji.

Piuma je ime koje je autorov neodoljivi tinejdžerski par odabrao za njihovu buduću kći, iako roditelji buduće 18-godišnje teen majke Cate, koja je odabrala trudnoću umjesto pobačaja, bivaju šokirani njenom odlukom. Jer iako je to neočekivano pero palo na njihove glave, ono ima težinu kamena.

Seks i provokacije

I dok je Johnsonov komad prokleto neodoljiv to se ne bi moglo reći za nepodnošljivo reakcionarni film talijanskog hitmejkera Gabrielea Muccina »L’estate addosso«, u čijem je fokusu jedan talijanski tinejdžerski (hetero) par, koji tijekom boravka u Friscu upoznaje dvojicu gejeva. No dok Johnsonovi junaci trebaju donijeti neke ključne životne odluke, Muccinovi protagonisti pripadaju kasti dobrostojećeg Rima u potrazi za seksom i provokacijama. Iako nam se čini kao da Muccino nikad nije vidio Bertoluccijeve »Sanjare«.

Puno smo očekivali i od dokumentarnog portreta talijanske porno zvijezde Rocca Siffredija (»Rocco«), koji je bio nazočan na premijeri filma u društvu atraktivne supruge Mađarice i dvojice teen sinova. »Grande Rocco!«, uzviknuo je netko iz publike. »Questa sera lo vedrete moscio!« glasno mu je odgovorio Siffredi (»Večeras ćete ga vidjeti mlohavog!«).

I doista, njegovo mlohavo veličanstvo pojavljuje se već u uvodnom krupnom planu Roccova tuširanja. Mlohavo ali moćno. U filmu smo saznali i to da je majka željela da Rocco bude svećenik. Ali umjesto svećenika postao je bog. Bog porna.

Nažalost autori filma Thierry Demaiziere i Alban Teurlai previše prostora ostavljaju repetitivnim prizorima snimanja pornića s ukrajinskim i moldavskim »umjetnicama«, u kojima Rocco sada preuzima ulogu casting agenta i režisera, umjesto da su nam ponudili iole atraktivniji footage. Zato najsolidnije dionice ostaju one vezane za njegove ispovijesti iz djetinjstva i odnos s majkom.