TORONTO Dvije sestre u Hrvatskoj 1991. godine pripremile su poseban doček svome ocu koji se vraća kući nakon tri mjeseca ratnog zarobljeništva. Kristina Kumrić stvorila je snažan portret obitelji koja će tek otkriti posljedice patnji kroz koje je prošla – tim je riječima u festivalskom katalogu predstavljen hrvatski kratki film »Po čovika« u režiji Kristine Kumrić, koji je na Filmskom festivalu u Torontu imao svjetsku premijeru.

Kristina nam objašnjava da u ovom filmu nju zapravo nisu zanimale ratne okolnosti, nego obiteljski odnosi, a posebno odnos između dviju sestara, time ujedno potvrđujući da je festivalski recenzent pogodio srž stvari.

– Ta priča o odrastanju mogla bi funkcionirati i u nekim drugim specifičnim okolnostima; ovdje je to eto slučajno Domovinski rat. Likovi i njihovi odnosi su ono što je mene privuklo, rat je za ovu kratku priču prevelik i preapstraktan da bi bio važan element – kaže redateljica.

Kristina Kumrić rođena je u Splitu, živi u Zagrebu, a radi na Sveučilištu u Osijeku i ovo joj je drugi kratki film. Prvi, 30-minutni dokumentarac »Dobro došli u Igrane«, režirala je još 2008. godine. Zanimalo nas je otkud tolika pauza između dvaju filmova.

– Uljuljam se u to neko čekanje idealnog scenarija, a vrijeme proleti. Stalno si govorim sutra pa sutra, inertna sam previše, zato mi je ovaj projekt bio idealan, jer me Maja nazvala i predložila suradnju, što sam odmah prihvatila – kaže Kristina.

Bogata i slojevita priča

Maja koju spominje, novinarka je Novog lista i književnica Maja Hrgović, autorica scenarija »Po čovika«, koja nam se pridružila u razgovoru koji smo odradili na prvom katu Bell Lightbox nebodera i sjedišta TIFF-a, u dijelu Toronta (s pravom) nazvanom entertainment district.

– Kristinu su mi preporučili ljudi koji je pamte s Akademije kao izuzetno senzibilnu redateljicu koja ne prihvaća olako scenarije i koja je dosta izbirljiva kad se radi o projektima koje želi raditi. Rekli su mi i da je mudra i pametna, a u to sam se uvjerila čim smo počele razvijati projekt. Scenarij joj se odmah svidio pa smo brzo ostvarile uspješnu suradnju – kaže Maja.

Super je s djecom

A da je suradnja na projektu bila skladna i timski rad čitave filmske ekipe na zavidnom nivou, dokaz su i sjajne glumačke izvedbe, a posebno mlade Janje Avdagić kojoj je ovo prvi film. Kristina otkriva da su do Janje, naturščice iz Šibenika, došli putem audicije.

– Tražili smo mladu glumicu na području između Zadra i Splita, gdje smo i snimali film. Janja je fantastična, jako je nadarena za glumu i čini se da je taj Šibenik rasadnik glumačkih talenata – kaže nam Kristina referirajući se na Šibenčanku Miju Petričević koja je u filmu Hane Jušić »Ne gledaj mi u pijat« također ostvarila impresivan glumački prvijenac kao naturščik.

– Ali i sva ostala djeca su bila odlična. Meni je s djecom super raditi jer su spontana, otvorena i glumački znatiželjna, nisu kao odrasli glumci s kojima moraš sve proanalizirati i pročistiti pa se izgubi ta neka neposrednost i spontanost. Djeci je samo važno da imaju tvoje povjerenje i onda mogu sve – kaže Kristina.

Kratki film »Po čovika« hrvatsko-francuska je koprodukcija koju je publika prvi put mogla vidjeti na filmskom festivalu u Torontu. Kristina je jako zadovoljna reakcijama, dale su više intervjua, a novinari s kojima su razgovarali vrlo su se pozitivno izrazili o filmu.

– Još je rano za zaključke, ali mislim da je prvi korak vrlo pozitivan i nadam se da će film biti pozvan na veći broj međunarodnih filmskih festivala – kaže Kristina, pomalo zagonetno na kraju govorivši o daljim planovima i mogućnostima snimanja dugometražnog filma.

– Ja sam praznovjerna pa ne bih o tome pričala. Nešto se polako kuha u glavi, ali ništa još konkretno. Ja nisam od onih ljudi koji nešto moraju učiniti pod svaku cijenu, lijepo je raditi filmove, ali mogu ja biti i domaćica – zaključuje Kristina kroz smijeh.