Slutim da bih trebala više znati o onome što radim, možda bih trebala unijeti više racionalnosti, ali ja radim samo ono što me usrećuje
U drugom koncertu ovosezonskog Jazz ciklusa HDS-a i KD Lisinski 20. veljače 2011. nastupit će hrvatskoj publici poznati Brussels Jazz Orchestra. Naime ovaj je orkestar već nastupio 2005. u istom ciklusu, tada pod dirigentskim vodstvom slavne Marie Schneider koja je izjavila da je to najbolji big band s kojim je surađivala.
U programu »Another Porgy, a different Bess« uz Brussels Jazz Orchestra na ovom će koncertu nastupiti pjevači David Linx, te Maria Joao, poznata po nekonvencionalnom pristupu vokalnoj glazbi i virtuoznim, emotivnim izvedbama. Otvorena za sve utjecaje, Maria Joao svoj glazbeni jezik obogaćuje raznim stilovima, pa je razvila osebujan način improviziranja i vlastiti vokalni rječnik.
Koje su vas zamisli vodile u kreiranju vlastita stila?
– Ljudi se razvijaju, mijenjaju, slušaju nove vrste glazbe, sve što se događa na svijetu, ali slušaju i svoje srce, duh, želje, zvuk doma. Prirodno je da je glazba zemlje u kojoj si rođen nadahnuće za tvoje stvaralaštvo. Iz narodne i popularne portugalske glazbe dolazi najsnažnije nadahnuće.
Govorimo li o fadu, svi će ga poistovjetiti s portugalskom glazbom. Ali, fado je glazba grada, a ne sela. Manji dio nadahnuća dolazi i od fada, ali on na moju glazbu i na me ne utječe u velikoj mjeri. Inspiraciju u većoj mjeri crpim iz portugalske etničke glazbe. Zvuk domovine za me dolazi iz Portugala, Afrike i pomalo Brazila. Na osnovi tih iskustava kreiram svoju glazbu.
Afrički način
Volim razne glazbene žanrove, različitu glazbu. Nisam zatvorena niti u jedan glazbeni stil. Nadahnjujem se pop glazbom, ali, naravno, i afričkom, brazilskom i portugalskom, što čini moj zlatni trokut. Nadahnjuju me i zvukovi. Ponekad samo zvukovi.
Mislim da je to najbolji način. Valja istraživati, a ne sam sebe stjerati u kut pretvarajući se da sve znaš. Valja biti otvoren prema svemu što se događa jer toliko je dobre glazbe koja se izvodi diljem svijeta.
To jednostavno dolazi u moje misli. Volim zvukove nekih afričkih dijalekata i ponekad ih rabim. Spajam elemente koji pripadaju mojem zvukovnom svijetu, audio svijetu – ono što čujem na cesti ili prigodom obavljanja raznih poslova, ono što me se dojmi prigodom slušanja ploča. Spajajući sve to, dogodi se nešto novo.
Nisam potpuno bijela. Mulatkinja sam. Vratila sam se u Afriku, gdje sam boravila kao djevojčica. Nedavno sam ponovno posjetila Mozambik, Obalu Bjelokosti, Senegal i Angolu.
Tako sam se bolje upoznala sa svojim korijenima. Čak i pjesmu »Black Bird« Johna Lenona i Paula McCartneya, izvodim na afrički način. Još od boravka u Mozambiku bavila sam se mišlju da koristim tamošnji zbor.
Otišli smo u Mozambik i tamo snimili zbor. Sretna sam što sam muzicirala s glazbenicima iz moje druge domovine. Oni su željeli zvučati poput europskih zborova, poput zborova klasične glazbe, što čine jako dobro, ali rekla sam im da pjevaju onako kako se pjeva u njihovoj zemlji što je na kraju uspjelo.
Luđački ples
Od tada sam počela plesati, luđački plesati, plesati što je moguće više. Zašto ne? Slutim da bih trebala više znati o onome što radim, možda bih trebala unijeti više racionalnosti, ali ja radim samo ono što me usrećuje. Osjećam li da se trebam kretati, krećem se, osjećam li da trebam biti mirna, mirna sam. Kod mene sve nastaje organski, nikad nema nakane, nikad nije s predumišljajem. Ignoriram glazbena pravila. Glazba jednostavno dolazi k meni.
Samo su rijetki umjetnici uspjeli sačuvati ono dječje u sebi – jednostavnost, spontanost, intuiciju. Kako još uvijek uspijevate zadržati prirodnost svojstvenu djeci?
– Ella! Ella Fitzgerald je bila takva! Slušate li je pažljivije, osjetit ćete da je uvijek bila takva. Uvijek je nastojala u sebi zadržati nešto dječje. Čak i kad je imala sedamdeset godina… (pjeva oponašajući Ellu Fitzgerald, op. p.). Njezino je pjevanje bilo poput pjeva ptice.
U njemu se nije osjećalo nimalo težine. Potpuno drukčija bila je Billie Holiday. Ona je na početku djelovala poput male djevojčice, ali rano je postala poput odrasle žene – stare i ogorčene. Gotovo do smrti želim ostati mlada djevojka, a tek na kraju postati starom ženom koja će pjevati: »Ouu Yea«.