"Sjećanje šume"

Začaranost gustom magijom šume: Predstavljen novi roman Damira Karakaša

Sandra Sabovljev

Upravo šuma i način na koji je uključena u pripovijedanje preosmišljava Karakašev lički topos. Takva Lika nije nužno samo patrijarhat i rigidni nacionalni i vjerski identiteti, smatra Anera Ryznar



Novi roman Damira Karakaša »Sjećanje šume«, koji je nedavno objavila izdavačka kuća Sandorf, predstavili su u Kinu Europa književna kritičarka i doktorica stilistike Anera Ryznar, pisac i kritičar Robert Perišić, dizajnerica Lana Cavar te izdavač i urednik Ivan Sršen. Potonji je ponosno istaknuo da je ovo četvrta piščeva knjiga pod egidom ovog nakladnika, što Karakaša čini Sandorfovim kućnim autorom koji je s izdavačem vjerno odolijevao svim tržišnim scilama i haribdama.


– Ovo je pisac koji svakim novim romanom, iako ih sve temeljno određuje karakaševska poetika, donese puno novoga, iznenadi i izazove veliko zanimanje – kazao je Sršen vidno zadovoljan dupkom punom dvoranom Müller. Izuzetna posjećenost ovog predstavljanja knjige najbolje je potvrdilo konstataciju da je ova mala velika knjiga osvojila i kritičare i čitatelje.


U tom je kontekstu Anera Ryznar prognozirala ovoj knjizi dug život potkrijepivši svoju tvrdnju nizom stručnih argumenata.


I zbirka priča i roman




– Riječ je o romanu koji se može čitati i kao zbirka priča jer sva poglavlja imaju fabularnu košticu i čvrstu strukturu. Ipak bez sumnje se radi o romanu čiju fabularnu okosnicu čini hodogram jednog djetinjstva u Lici sedamdesetih godina – započela je s žanrovskim napomenama Ryznar. Topografiju toga djetinjstva, nastavila je, prepoznaju mnogi čitatelji srednje i starije generacije, no unatoč tom prepoznatljivom emocionalnom uporištu, ovaj roman otvara i prostor za poetsko, začudno pa i egzotično, ponajprije Karakaševim maestralnim lirskim metaforama.


– Ključna je metafora bolesti, metafora kojom se autor služi ne bi li psihološki kompleksnije opisao dječaka, odnosno strahove koje generira njegova bolest. Posebno je zanimljivo kako dječakovo slabo srce oblikuje odnose unutar obitelji. Majka je svedena na brigu, a otac, puno kompleksniji lik, ne zna se nositi s bolešću, ni svojom, ni tuđom, jer bolest se u tom patrijarhalnom darvinizmu smatra slabošću. A nju najbolje opisuje ona narodna, »tko nije za vojsku, nije ni za živit’«, odnosno »tko nije za pušku, nije ni za ženu« – komentirala je Ryznar te apostorfirala motiv šume, poetski personificirane u samom naslovu.


– Upravo šuma i način na koji je uključena u pripovijedanje, smatra ona, preosmišljava Damirov lički topos. Takva Lika nije nužno samo patrijarhat i rigidni nacionalni i vjerski identiteti. Lički genius loci označuje ovdje odnos kulture i prirode, naglasila je književna kritičarka koja vjeruje da će čitatelj, poput nje same, nakon što pročita ovu knjigu, ostati još dugo začaran gustom magijom šume.


Suptilna subverzivnost


Robert Perišić, dugogodišnji Karakašev urednik i prijatelj, osvrnuo se na dimenziju »jednog svijeta apsolutne funkcionalnosti i utilitarnosti ljudskog bića, svijeta u kojemu je nelegitimno biti bolestan«.


– Nije isto biti bolestan i nesposoban za rad u Lici ili u nekom drugom predjelu svijeta. Ovdje čovjek vrijedi koliko može raditi, pa su razumljivi strahovi dječaka hoće li ispuniti očekivanja okoline i proći regrutaciju – ističe Perišić. On također smatra da je taj pritisak utilitarnosti i funkcionalnosti prisutan i u današnjem sistemu, samo su kriteriji drugačiji, pa iščitava u Karakaševu romanu suptilnu subverzivnost koja iznutra tiho nagriza patrijarhat i delegitimira ga u njegovoj srži.