Kad dođu u neke godine, pojedini se umjetnici vole vratiti u dane mladosti i obrađivati ono što im je u tim formativnim godinama mnogo značilo. Ovom se tezom svakako može, primjerice, pojašnjavati prije nekoliko godina iskazana opsjednutost Boba Dylana radom i djelom Franka Sinatre, čije je pjesme obradio na čak četiri CD-a! Može li se na isti način tumačiti i Tribusonov »bijeg« u njemačku umjetnost (film, slikarstvo, književnost) prve polovice 20. stoljeća, stvar je osobne procjene, ali ono što jest nedvojbeno je da to razdoblje Tribuson iznimno dobro poznaje, a to bi moglo značiti i da ga voli te da je itekako utjecalo na njegove poglede na život i umjetnost. Dokaz tome nedvojbeno je »Vilinska priča«, novi Tribusonov roman koji iznova potvrđuje kvalitetu ovog hrvatskog književnika čiji je debi – zbirka priča »Zavjera karotografa« – objavljen prije 49 godina, davne 1972. godine.

Freska vremena

Skoro pa pola stoljeća kasnije Tribuson, koji je u međuvremenu postao nezaobilazno ime suvremene hrvatske književnosti, »bježi« iz hrvatske stvarnosti i stvara djelo koje će, dogodi li se prijevod na njemački, sa zanimanjem čitati i ljubitelji književnosti s tog govornog područja. Naime, u »Vilinskoj priči« od Hrvatske nema ni H, a isto tako autoru je potpuno nebitan i suvremeni život. Sve je, ustvari, uronjeno u doba od početka 20. stoljeća pa do ranih pedesetih tog vijeka, epohu koja je u mnogočemu – od politike preko industrije do umjetnosti – itekako bitno utjecala na razvoj suvremene civilizacije Zapada.

Da bi nam što vjernije »oslikao« fresku vremena koje ulazi u sve svjetske udžbenike povijesti, Tribuson je stvorio lik Maxa Lindera čija će se životna priča (rođen je 1890. godine u Berlinu) odvijati u, za mnoge, pa i za njega, sudbonosnim i dramatičnim vremenima. Mogao je Maximilian Leopold Hermann Linder, skraćeno Max Linder, živjeti bez većih stresova da je slušao autoritativnog oca koji ga je tjerao na studij prava. No, nikad s ocem uspostavljen odnos prave ljubavi tjera ga na neposluh i buntovništvo, pa umjesto učenja paragrafa odlučuje uživati u ljepotama studentskog života što na kraju dovodi do toga da prekine studij, nepomirljivo se posvađa s roditeljima te upiše višetjednu obuku za policajca, što mu uskoro postaje i profesija koja ga prati za dvaju svjetskih ratova u kojima, na njegovu sreću, sudjeluje minimalno da bi po završetku »drugog velikog klanja« dao doprinos izgradnji nove Njemačke i to radom u građevinskom sektoru.

Naravno, njegova profesija, spojena s vjetrovima dvaju velikih svjetskih ratova, omogućit će mu da sve velike trenutke tog dijela povijesti prati izbliza pa će čitatelj svjedočiti mnogočemu što je stvaralo ukupno ozračje tog doba, od brojnih umjetničkih pokreta i pravaca pa do ludila nacionalsocijalizma koje je svjetskoj povijesti osiguralo najmračnije dane čovječanstva.

Ljubavne priče

Da bi priču učinio manje društvenom, a više osobnom, autor je glavnom liku podario dvije velike ljubavne priče. U središtu prve je Sonja Mosse, njegova ljubav iz djetinjstva i studentskih dana, žena koja ga voli cijeli život do brutalne smrti na ulicama Berlina, a on to ne zna prepoznati. Ta će mu se pogreška kao svojevrsni bumerang vratiti kad se zaljubi u Friedu Fiedler s kojom stupa u brak koji raskida nakon njezine nevjere. Uz ove dvije moćne ljubavne priče čitatelj svjedoči i trećoj čiji su autori njegovi prijatelji Jack Ross (ustvari Jakob Rosenstein) i Jutte Jensen (Leni Bauer), čija je ljubavna priča u svojoj osnovi priča o usponu i padu fašizma i nijemog filma kao umjetnosti.

Odrediti vrstu kojoj pripada novi Tribusonov roman nije lako, ali nije ni potrebno. Ono što je najbitnije jest da je riječ o dobroj i zanimljivoj priči u okviru koje nalazimo elemente ljubavnog i društvenog romana, povijesnog i detektivskog također, a kroz lik Jutte Jensen i njezine neobične životne sudbine Tribuson se dotiče i obala bajke, odnosno na početku njegove karijere njemu drage književnosti utemeljene na borgesovskom pristupu stvarnosti, koji je u domaćoj književnoj terminologiji određen pojmom književne fantastike.

Literarna čarolija

No, kamo god smjestili »Vilinsku priču« nedvojbeno je kako ona odiše onim, već dobro znanim ritmom tečnog Tribusonovog pripovijedanja, koji autoru omogućava da čitatelja »uvuče« u priču pri čemu mu ne nudi samo odgovore na pitanja »a što je dalje bilo«, već uspijeva oživjeti cijelo jedno veliko razdoblje s referencama na tada stvorena značajna književna, likovna te posebno filmska djela. »Vilinska priča« dobro će doći i onima koji se pobliže žele upoznati s tim tako bitnim razdobljem povijesti Europe (i svijeta), a sigurno će biti draga i onim čitateljima, mahom starijim, koji vole i cijene ovo doba koje je Tribuson ovim romanom »pomilovao« svojom literarnom čarolijom.