
Kolektiv Tarwuk uz jednu od svojih instalacija / Snimio Marko GRACIN
Umjetnički kolektiv koji boravi u Rezidenciji »Kamov« čine Ivana Vukšić i Bruno Pogačnik, a prostor Malog salona »naselili« su instalacijama i skulpturama što su napravljene od predmeta pronađenih na gradskom otpadu
Izložba pod kodiranim naslovom »M491A192()INKAROH« umjetničkog tandema TARWUK bit će otvorena večeras u riječkom Malom salonu s početkom u 21 sat. Ovim projektom predstavit će se Ivana Vukšić i Bruno Pogačnik, koji čine umjetnički kolektiv osnovan 2014. godine, a čiji se rad temelji na interakciji, suradnji i interdisciplinarnosti. U sklopu Rezidencije »Kamov« kolektiv TARWUK boravi u Rijeci od 17. srpnja u namjeri da napravi site-specific projekt. Kako bi »osjetili« grad, krenuli su u potragu za gradskim otpadom i prikupljanjem odbačenih stvari. Kustosica MMSU-a Sabina Salamon opisala je proces njihova rada:
– I u Rijeci je sve počelo uobičajenim redom, potragom za site-specific determinantama – na gradskom otpadu u vidu performativne urbane ekspedicije, skupljanjem odbačenih predmeta čemu je uslijedilo višednevno prefabriciranje »starih« radova, usput nađenih predmeta i uradaka članova uže obitelji. Sve zajedno postupno je ugrađivano u prostorni asamblaž Malog salona.
Tarwukov jedinstveni svijet kiberstrašila, totema, talismana sazdanih od zatečenih ostataka, readymadea i kolektivno napravljenih predmeta, ekstrahira posve čudnovatu pojavu »dotjeranog otpatka«, koji po povratku iz čistilišta, postaje cirkulirajući kulturni smisao novog doba. Raspiruje duhove građanskog ukusa, relativizira kategorije lijepog i prihvatljivog, vrijednog i bezvrijednog, umjetničkog i amaterskog. Predapokaliptični kaos ovih instalacija anticipira bladerunnerovsko poprište skrivene borbe za obnovljivim svijetom, u nemogućoj razmjeni prirodnog za virtualno – osvrnula se Sabina Salamon.
Prostor Malog salona tako je »naseljen« instalacijama i skulpturama napravljenim od stvari pronađenih na gradskom otpadu, što je svojevrsni memorijski zapis. U neke radove »utkani« su i članovi obitelji umjetnika. Kako je objasnio Bruno Pogačnik, u ovom projektu bavili su se i elementima vode i zraka, propitujući poimanje skulpture kao materijala, s time da u ovom slučaju nema hijerarhije u estetici materijala. Tijekom procesa rada materijali su mijenjali agregatna stanja, a skulpture i instalacije povezane su i putem videa. Izloženi su i 3D printevi skulptura, a autori su objasnili da im je bio zanimljiv arheološki moment skulpture.
Projekt je realiziran u suradnji s udrugom Nomad iz Zagreba, koju je predstavila Vanja Žanko. Riječ je o platformi za okupljanje umjetnika iz posttranzicijskog konteksta, a neki od njih ostvarili su uspješne međunarodne karijere. Izložba postavljena u Malom salonu može se razgledati do 14. kolovoza.