KOSTRENA Vanja Zelčić, solistica Opere HNK-a Ivana pl. Zajca, na Dan žena, 8. ožujka, u Narodnoj čitaonici u Kostreni sv. Luciji održat će cjelovečernji koncert naslovljen »Žena ženama« uz pratnju maestra Igora Vlajnića. Početak je u 20 sati, a ulaz je slobodan.

To je povod za razgovor sa sopranisticom koju smo u ovoj sezoni gledali u opernim predstavama »Nikola Šubić Zrinjski, »Falstaff« i »Macbeth«, te na koncertu za Valentinovo »O sole mio«. Vanja Zelčić diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (područni odsjek Rijeka), u klasi profesorice Zdenke Žabčić Hesky 2006. godine, a dvije godine kasnije završila je usavršavanje. Članica je riječke Opere od 2005. godine, gdje je otpjevala puno srednjih i velikih uloga poput Gilde u »Rigolettu« i Done Anne u operi »Don Giovanni«, te je sudjelovala na brojnim koncertima. 

– Ovaj mi je koncert poseban. Zadovoljstvo mi je pjevati u Kostreni jer sam tamo u stvari započela s pjevanjem. Deset godina pjevala sam u klapi »Kostrena«. Na nagovor voditelja te klape sam i krenula na studij solo pjevanja. Rekao mi je da sam previše talentirana da se ne obrazujem. Nemam tremu, već veliku radost što ću se izraziti u glazbenom smislu i dati publici sve ono što sam naučila tijekom svih ovih godina usavršavanja – kaže Zelčić, te dodaje:

Ženska priča

– Koncert sam osmislila kao žensku priču. Kroz ženske likove iz opereta i operetnim arijama pričam život žene od razdoblja kad je djevojčica, potom mlada žena, pa zavodnica, majka, te kao zrela žena koja posjeduje žensku mudrost – objašnjava Vanja Zelčić.

Zanimalo nas je kakvo značenje za nju ima Dan žena:

– Neke stvari su se malo izmijenile, ali žene su i dalje u nezavidnom položaju jer moraju biti majke, poslovne žene, ljubavnice, supruge i kućanice. Moramo znati dobro izbalansirati sve te uloge, a to nije nimalo jednostavno. Taj balans je presudan jer moramo biti ispunjene u svim tim poljima, dok je muškarcima lakše jer nemaju sva ta polja kojima se moraju baviti. Ponekad pomislim kako je Bog ženama dao više snage, jer moraju više toga raditi. Ako želite imati sve, morate se i više dati. Posebno mi je drago što sam okružena predivnim ženama, prijateljicama, kolegicama, ženama kojima se divim. One su na mene ostavile i ostavljaju veliki trag. Žena se nikada ne smije prestati truditi u svim tim domenama koje je čine ženom. Što nikako nije jednostavno – istaknula je naša sugovornica i potom dodala:

– Nekad mi je žao što se nisam rodila kao muškarac, ali onda ne bih iskusila te neke stvari koje život žene čine posebnim. I osjećaji koje proživljavamo su posebni, i zato mi ovaj koncert – kroz koji ću ispričati život žene – predstavlja nešto posebno. Ispričat ću osjećaje koje žena proživljava u svim tim poljima u kojima djeluje i ostvaruje se. To je u stvari moja priča, moje iskustvo koje sam stekla kroz sve ove godine rada i likove koje sam donosila na kazališnim daskama – osvrnula se Zelčić.

Život izvan posla

A o tome kako izlazi na kraj sa svojim brojnim obvezama, što profesionalnim što privatnim, kazala je:

– Posao koji radim često volim nositi kući, jer razmišljam o liku koji tumačim, to je recimo specifičnost moga poziva. Volim se uživjeti u lik koji tumačim, volim čitati o tom liku: romane, biografije… Stoga mi je ponekad teško odvojiti se od uloge. Ipak je posao kojim se bavi umjetnička grana, no treba i to učiniti: odvojiti se, jer onda se ima vremena i za druge stvari, za obitelj i drage ljude. Suprug mi pomaže kad god može, premda je često odsutan radi posla, no srećom imam pomoć od svojih najbližih: mame, tate, svekrve. Bez njihove pomoći ne bih mogla. Radim često i ujutro i navečer, a djeca imaju milijun aktivnosti. Volim se njima posvetiti, izaći u šetnju, voziti se biciklom. Volim uživati u kavi, kulinarskim delicijama, dobrom društvu. Općenito volim uživati u životu, jer kad čovjek živi i uživa ima i što dati s umjetničkog aspekta. Jer kad je prazan, onda nema što za pružiti – kaže Zelčić.

Ljubiteljica komičnih opera

Budući da scena iziskuje posebnu energiju, sopranistica nam je otkrila kako voli trenirati i održavati dobru kondiciju.

– Za moj je poziv jako važno biti i u dobroj fizičkoj kondiciji. Posljednjih mjeseci treninge sam malo zanemarila zbog brojnih obaveza, no sada ću se vratiti u teretanu.

Zanimalo nas je i koji je glazbeni projekti očekuju u nadolazećem razdoblju, te koje bi uloge voljela ostvariti u budućnosti.

– Za korizmu je na repertoaru Pergolesijeva »Stabat Mater« u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, a kad bi mi se pružila prilika voljela bih raditi »Ljubavni napitak« i »La serva padrona«, i zabaviti publiku.

Ljubiteljica sam komičnih opera i opereta te bih rado otpjevala i »Veselu udovicu«, a od ozbiljnjih opera naravno da mi je želja pjevati u »La Traviati« – ističe Vanja Zelčić

Ovom prigodom otkrila nam je i svoj hobi:

– Obožavam ribolov. Jedva čekam da malo zatopli pa da mogu ići na barku u ribolov. To mi je velika strast. Ribolovom sam se počela zarana baviti, još kao mlada djevojka, zahvaljujući mojoj pokojnoj kumi i ocu koji je bio ronilac i ribar. Sportskim ribolovom bavila sam se i profesionalno i bila uspješna, no kako je balans o kojem sam govorila važan, onda sam sportski ribolov morala staviti u drugi plan. Naime, nemogu primjerice odgoditi premijeru jer moram ići na natjecanje iz ribolova. Morala sam odabrati i odabrala sam kazalište, dok se ribolovom bavim iz hobija, za zabavu i opuštanje. Svaki slobodan vikend s djecom idem u šumu, u prirodu ili u ribolov. Kad smo išli u Trst, suprug mi je znao reći kako uvijek kupujem samo udice, umjesto haljina, što je za ženu kad je riječ o šopingu morate priznati vrlo neobično – kazala je u šaljivom tonu, a potom dodala nešto što je njoj od izuzetne važnosti – vjera.

– Ljudi vrlo rijetko govore o vjeri, premda je to vrlo važan segment. Vjera ti daje snagu da prolaziš kroz teška razdoblja i da ne zaboraviš voljeti svakog čovjeka. I moram vam priznati da su svi uspješni ljudi koje sam imala priliku upoznati veliki vjernici – istaknula je na kraju razgovora Vanja Zelčić.