U Gradskoj knjižnici Rijeka povodom Dana mađarske poezije održana je posebna književna večer u organizaciji Lektorata za mađarski jezik. U sklopu programa predstavljen je nedavno objavljeni hrvatski prijevod romana „Izina balada“ mađarske spisateljice Magde Szabó u izdanju V.B.Z.-a. U razgovoru o liku i djelu slavne mađarske književnice sudjelovale su lektorica mađarskog jezika pri Sveučilištu u Rijeci Eszter Tamasko i višestruko nagrađivana prevoditeljica Lea Kovcs.

Otvorenju programa nazočili su i studenti Lektorata koji su čitali pjesme Magde Szabó na mađarskom i hrvatskom jeziku, također u prijevodu Lee Kovács. Kako ističe Tamasko, među studentima je Szabó prilično popularna tako da se na taj način zaokružila ideja za posvećivanjem književne večeri slavnoj književnici.

– Lektorat za mađarski jezik postoji već četiri godine; ovo je četvrta akademska godina od 2020. u kojoj učimo o mađarskom jeziku i mađarskoj kulturi. Na jednom seminaru o mađarskoj kulturi gdje čitamo mađarsku književnost, studenti sami biraju što čitaju i kasnije pišu svoje recenzije, a jedan od popularnijih izbora jest Magda Szabó. Meni osobno, ona je jedna od omiljenih spisateljica tako da sam pozvala Leu, koja je prevela nekoliko pjesama s mađarskog na hrvatski, a usto smo odlučili predstaviti i nedavno objavljeni četvrti roman Magde Szabó na hrvatskom jeziku, „Izinu baladu“, objasnila je Tamasko.

Magda Szabó (1917. – 2007.) najznačajnija je mađarska književnica 20. stoljeća, koja je za života je objavila više od pedeset književnih djela: romana, drama, zbirki pjesama, studija i eseja te filmskih scenarija. Rođena je u Debrecenu, gdje je studirala latinski i mađarski jezik na Sveučilištu Lajos Kossuth. Bila je poznata po svome jedinstvenom, osebujnom spisateljskom rukopisu, u kojemu su se premiješali utjecaji vlastitog, mađarskog kulturnog konteksta i zanimanja za svijet antičkih znanja, dok je istovremeno pripovijedala o univerzalnim temama.

Spajajući stvarnost, tzv. realiju s fikcijom, Szabó kroji specifičan narativ koji je itekako geografsko-vremenski određen, a sami proces prevođenja stoga se može tumačiti kao veoma delikatna vještina tumačenja kulturno specifičnih izraza, s istovremenim nastojanjem da se ne naruši njihova autohtonost.

Glavni izazov nedvojbeno predstavljaju jezične različitosti i specifičnosti hrvatskog i mađarskog jezika, od kojih je jedna od okosnica koja čini bitnu razliku u prevođenju pitanje roda u književnosti, to jest činjenice da mađarski jezik ne poznaje muški, ženski i srednji rod.

Kako ističe Kovács , u slučaju romana „Trenutak“ s jedne strane proces je bio lagan zbog tih realija, jer su one univerzalne, spajajući elemente mitologija, antičkog svijeta i izmišljenog jezika koji počiva na igri riječima. „Izina balada“, s druge strane bila je kompleksnija, ističe prevoditeljica. Naime, univerzalna je to priča koja prati sraz različitih života, tradicionalnog i modernog, gradskog i seoskog, mladog i onog pozne dobi; saga o prolaznosti i mogućim načinima da se s njom nosimo i, svakako, meditacija o ljubavi – raznolikim njenim licima, mimikrijama i maskama.

– U „Izinoj baladi“ postoje te realije zbog kojih ja nekada kažem da je Magda „prefrigana“. Jer kao što je i sama rekla, nitko nikada nakon smrti neće znati tko je, što je i koji je lik bila. Kad imamo autora koji namjerno nešto sakrije ili namjerno nešto poluotkrije to moramo slijediti. I to je uvijek rasprava, zaključila je.

Iako dovoljno misteriozna u svome stilu, dodaje Tamasko, tajna Magde Szabó krije se u tome da je uvijek aktualna i da se u suštini uvijek vodila time da njezine teme pronađu put prema običnoj mađarskoj ženi, istovremeno dotičući dublje teme.

– Treba znati da u Mađarskoj postoji cijela škola, cijeli sloj obožavatelja Magde Szabó. Ona je poznata po tome što je pisala upravo te romane kao što je kod nas, primjerice, „Zagorka“; romane bez kojih jednostavno ne možete. Dakle, to je književnost koju je ona ispremiješala autobiografskim elementima, fiktivnim elementima, s uvijek postojanom notom zagonetnosti koja uvijek progovara o univerzalnim, društvenim temama. Veliki broj poklonika tih romana mahom jesu žene, i doista nema te Mađarice, gospođe ili mlade žene koja nije obožavateljica Magde Szabó, istaknula je Kovács.