PULA – Kvartet čileansko-američke tenor saksofonistice i skladateljice Melisse Aldane nastupio je u Istarskom narodnom kazalištu u Puli. Bio je to posljedni koncert njihove europske turneje, a pretposljednji ovogodišnjeg festivala Backstage live Pula. Nastupili su unatoč svim nedaćama koje su ih snašle na ovoj turneji. Nije to bio samo požar koji je taj dan bjesnio u Puli. Naime poput mnogih drugih i njihova je prtljaga zagubljena u metežu zrakoplovnog prometa i to dva puta u samo tjedan dana.

Melissa je tom prigodom predstavila je svoj novi album »12 Stars«, koji je osmislila i snimila tijekom pandemije i objavila za čuvenu diskografsku kuću Blue Note. Pristupanje tom diskografu još je jedna potvrda njezina vrtoglavog uspona na jazz sceni na kojoj slovi kao najveća zvijezda u usponu karijere. Nastupila je s istom postavom s kojom ga je snimila: gitaristom Lageom Lundom, kontrabasistom Pablom Menaresom i bubnjarom Kushom Abadeyem. Radi se o uigranoj četvorki koja je dobro proučila i savladala glazbeno štivo te ga izbrusila na koncertima. Izveli su sve skladbe s albuma. Aldana je autorica, a aranžmane je pripremila s Lundom.

Njihova je glazba doista posebna, neusporediva s bilo kojom drugom. Izvedbe nisu toliko rastrgane kao one Ornettea Colemana, ali niti toliko logično melodiozne kao one, primjerice, Georgea Colemana, koji joj je bio mentor. Na njezinu glazbu nije dovoljno gledati samo u smislu akademskog obrazovanja, u njoj treba tražiti emocije, povezivati ju s unutrašnjim psihološkim stanjima autorice, a to je moguće samo pažljivim sušanjem i analiziranjem. Tek tada ćemo osjetiti da je autorica istodobno krhka i odlučna, nesigurna i samosvojna, nježna i čvrsta. Ta je glazba također mistična, tajnovita, zagonetna, provokativna. Razlika je između slušanja jednog koncerta i višestrukog preslušavanja albuma, jer u toj je glazbi toliko skrivenih detalja i iznenađenja, zapravo neprestano se talože jedni na druge da ih je nemoguće pohvatati od prve. No njihovo postupno razotkrivanje povećava razumijevanje i užitak slušanja. Sve to Melissinu glazbu čini unikatnom, izvan svih struja i trendova, izvan kategorija. U tome joj svesrdno pomažu suradnici, koji njezine zamisli slijede svirajući smireno, usredotočeno, usporeno, bez euforije. Svaki član sastava drži se svoje uloge, a koncepciju ne napuštaju ni u solima.

Naravno da tako nešto ne bi mogla napraviti, a da bude uvjerljivo, bez da je dobro proučila i savladala tradiciju. Tek tada može ju odbaciti u cilju inoviranja. Da ju je doista proučila, pokazala je u dodatku izvevši standard »Polka Dots and Moonbeams«, baladu koju je odsvirala u potpuno drukčijem kontekstu, pristupom mainstream jazza.

Ovogodišnji Backstage Live Pula svojim će nastupom 25. srpnja, također u pulskom INK-u, zaključiti sastav Nocturnal Four, gitarista Ratka Zjače s posebnim gostom, bubnjarom Johnom Rileyem.