»Kišni dan u New Yorku« W. Allena / Foto ART-KINO CROATIA
Koliko god je film ležeran, autorov portret dominantne klase je u isti mah ironičan. Možda Allenovu komadu nedostaje emocija. Ali glavni junak barem nije imun na iskrenost
Melankolično, ali i febrilno putovanje vremenom u još jednom ljubavnom pismu New Yorku. Jer, autorov Gatsby (glumi ga trenutna »it« faca Tiomothee Chalamet) tek je reinkarnacija svih autorovih likova. S identičinim tikovima i nervozama. Kao da pripada nekoj drugoj epohi.
Ako je »Ponoć u Parizu« bila hommage pariškim dvadesetima, Gatsby promatra Allenov seminalni Manhattan kao da je riječ o prostoru koji pripada fantasy narativima.
Modernom, apstraktnom i prepunom odraza. Jer, magija recentnih Allenovih filmova krije se u njihovim snovima. To je onaj »veliki san« sineasta koji u svojim oniričnim projekcijama produžuje vrijeme.
Hipnoza prošlosti
Jedna od tih projekcija fokusirana je na narcisoidnog i ciničnog (velikog?) Gatsbyja i njegovu zaručnicu Asleigh (Elle Fanning, neodoljiva) s kojom je studirao na istom koledžu. On je želi upoznati s newyorškim lokacijama koje obožava. Njoj je prvenstveno stalo da intervjuira svog omiljenog redatelja Rolanda Pollarda (Liev Schreiber). Tada će se njihovi putevi razdvojiti u seriji bizarnih susreta.
U prvom planu je uvijek kiša. Singing in the Rain. Ali i neizostavni Pariz. Pariz koji nas vraća u onu istu Seineu okupanu svjetlima iz »Svi kažu volim te«. Jer, Allenove opsesije svode se na snimanje jednog te istog filma ispunjenog slikama autora u depresiji.
Kao da se ono ludilo redatelja iz »Holivudskog svršetka« koji je odjednom oslijepio, sada prevodi u »ne promatrati«. Zato je najveća privlačnost Allenova komada u hipnozi prošlosti. U dijalozima koji se doimaju kao da dolaze iz nekog zaboravljenog Allenova filma snimljenog u sedamdesetima. Ali i u citatima koji prizivaju Renoira, De Sicu, Kurosawu i Tourneurov ekstraordinarni »Out of the Past« s Robertom Mitchumom, Kirkom Douglasom i Jane Greer.
Woody Allen: Kišni dan
New York u prvom planu
S druge strane, »Kišni dan u New Yorku« je (možda) i neka vrsta iskrenog remakea Fellinijeva »Bijelog šeika«. S likom filmaša koji postaje nešto poput Fellinijeve zvijezde fotoromana. U prvom planu je i dalje New York.
Četrdeset godina nakon »Manhattana«. Od Gordona Willisa do Vittorija Storara. Ista svjetla, iste ulice, isti snovi i ista raspoloženja New Yorka koji autora vječno proganjaju. Prepuni naglih skokova, poput onih u kojima Gatsby pjeva »Everything Happens to Me«.
Ili junakinjina štucanja. Tu je i Gatsbyjev klimaktični susret s majkom, snažan i precizan istodobno. Direktni udarac tijekom boksačkog meča. Izgubljeni romantizam. Sablasti sjećanja. Jer, Allen voli svoju metropolu istom snagom kao što ju je volio u »Manthattanu«. U ludoj i nezaboravnoj noći seksa koja združuje Francisa Scotta Fitzgeralda (lik Gatsbyja) i Stanleya Donena (naziv filma).
No koliko god je film ležeran, autorov portret dominantne klase je u isti mah ironičan. S junacima koji pričaju kao da su živjeli tisuću godina. Možda Allenovu komadu nedostaje emocija. Ali glavni junak u svoj pedanterjii barem nije imun na iskrenost. U eri Weinsteina.
Zato ima neke simbolike da je Allenov film paralelno distribuiran u Francuskoj, Italiji, Hrvatskoj, Poljskoj, Turskoj i Litvi. Ali ne i u SAD-u. Zato će idući autorov film »Rifkinov festival« s Louisom Garrelom i Sergijem Lopezom biti sniman na španjolskim lokacijama. Savjet EPK škvadri? Zamoliti Allena da nakon povratka iz Španjolske snimi »Kišni dan u Rijeci«.
