RIJEKA – Riječki klavirski trio osnovan je 2016. godine na inicijativu pijanista Filipa Faka, a od tada do danas nastupa u istom sastavu uz violinista Krunoslava Marića i violončelista Vida Veljaka. Sva trojica povezana su s Rijekom koja je mjesto njihova porijekla, ali je isto tako istina da danas žive i rade izvan Rijeke ostvarujući zajedničke i pojedinačne nastupe u okviru svojih uspješnih karijera.

Bez obzira analizira se karijera trojice umjetnika pojedinačno ili u ovom sastavu, neosporno je da redovito nastupaju u zemlji i inozemstvu osvajajući priznanja i nagrade kao i simpatije publike. Prema riječima Krunoslava Marića, ovo je prvi nastup Riječkog klavirskog trija u 2025. godini, a za nekoliko dana slijedi im i nastup na festivalu u Osoru što zasigurno predstavlja važnu informaciju jer se radi o festivalu od nacionalnog značaja.

Slojeviti program

Koncert u Rijeci održan je u svečanoj dvorani Palače šećera koja je, sada to već neosporno možemo reći, postala novo omiljeno odredište za solističke i komorne koncerte u našem gradu. Iskustva brojnih prethodnih nastupa u tom prostoru o kojima smo pisali očigledno su imali rezultata pa se umjetnici puno bolje pripremaju za akustičke karakteristike koje će ih dočekati tijekom izvođenja. Ipak, kada se radi o umjetnicima ove visoke kvalitete, vidljivo je da svi ti »problemi« s kojima se neki suočavaju možda i nisu isključivo prisutni zbog samog prostora. Naime, dobar i mudar odabir programa koji odgovara senzibilitetu umjetnika, kao i tehnička spremnost i inicijalni talent, čine čarobni trokut uspjeha. U tom trokutu, u kojem su na nastupu i sjedili članovi Riječkog klavirskog trija, pronašli smo dovoljno elemenata da ovaj nastup samo hvalimo ne nalazeći, što je možda i neobično, nikakvih elemenata za oveću kritiku.

Ako se govori o programu, onda pohvaliti valja njegovu slojevitost i kontekst koji iz njega proizlazi. Odabravši na početku Liburnijski trio za klavir, violinu i violončelo domaćeg skladatelja Alfija Kabilja, umjetnici su odali poseban hommage ovom velikom glazbeniku i znalcu, stvaratelju brojnih prepoznatljivih taktova koji su obogatili život generacijama ljudi, a koji je, nažalost, preminuo prije samo četiri mjeseca. U nastavku programa odabran je Trio za klavir, violinu i violončelo br. 2 u e-molu, op. 67, skladatelja Dmitrija Šostakoviča, koji se tako izvrsno nadopunio s prethodnom skladbom, stvorivši svojevrstan luk unutar svojih emocija i poruka upravo povezujući dva odabrana skladatelja. Takav odabir moguće je napraviti samo onda kada ga čine mudri umjetnici ovećeg znanja i senzibiliteta. Ujedno, taj isti odabir nije bio dobar samo zbog nekih subliminalnih poruka, već i zbog činjenice da su ga umjetnici, unatoč njegovoj složenosti, znalački izveli, prepoznajući svoje tehničke i muzičke predispozicije kao one koje će baš tim skladbama udahnuti novi život.

Istarska ljestvica

Liburnijski trio svakako je manje poznata trostavačna skladba (Preludij, Legenda i Finale) nadahnuta melodijskom tematikom naših prostora s posebnim naglaskom na istarsku ljestvicu. Bolji poznavatelji mogli su prepoznati i dodirne točke s nekim drugim djelima Kabilja (posebno primjerice temu prvoga stavka koja korespondira sa zborom iz međuslike opere »Casanova u Istri« praizvedene upravo u Rijeci 2009. godine), a svi ostali uživali su u tematskoj blizini materijala poznatog domaćem uhu. Koristeći i suvremenije načine sviranja na glazbalima, Kabiljo je stvorio podlogu za dinamičnu i ekspresivnu izvedbu koja zrači optimizmom, što je bio očiti kontrast u odnosu na Šostakovičev Trio izveden u nastavku programa (Andante, Allegro con brio, Largo, Allegretto). Dominacija težine i tuge koja je tako imanentna Šostakoviču, u ovoj se skladbi očituje vrlo jasno, stvarajući u polusatnoj izvedbi atmosferu blagog pesimizma, ali s vrlo jasnim umirujućim (durskim) završetkom.

Tijekom stavaka skladatelj koristi izrazito široku lepezu tehničkih zahtjeva upravo kako bi stvorio značajno veću zvučnu sliku od one koju možemo očekivati od samo tri glazbala. Poput kakvih orgulja, da ne kažemo orkestra, Riječki klavirski trio uspješno je savladao sve teške zadatke, s posebnim pohvalama na eterični i beskonačni zvuk violine, flažolete u violončelu ili virtuoznost na glasoviru. Plesni karakter posljednjeg stavka osim što je bio reminiscencija na prethodna tri, stvorio je tematsku poveznicu s prvotno izvedenim Kabiljom. Sve navedeno publika, koja je do posljednjeg mjesta ispunila dvoranu, prepoznala je i nagradila velikim pljeskom izmamivši i dodatak programu kao završetak ove izvanredne glazbene večeri u Rijeci.