U ovo nimalo pretjerano veselo vrijeme, kad nas muči inflacija, klimatske promjene, rat u Ukrajini, provesti jedno jutro ili možda popodne u muzeju može imati ljekoviti učinak. Naime, uživajući u lijepim slikama, umjetničkim djelima, zaboravit će se barem nakratko na ovozemaljske muke. Jedna od izložbi za dušu postavljena je u Muzeju grada Rijeke, popularnoj »Kockici«, a naslovljena je »Jadran nadahnuće«. Izložena djela dio su Zbirke Večerina. Postav, na dva muzejska kata, može se razgledati u radno vrijeme Muzeja do 10. prosinca ove godine. Kako bismo ukazali na ovaj izložbeni biser, koji vrijedi razgledati i u njemu uživati, pogledali smo izložbu u društvu ravnatelja Muzeja Ervina Dubrovića, koji nam je ispričao i kako je došlo do suradnje MGR-a s kolekcionarom Duškom Večerinom.

ERVIN DUBROVIĆ SNIMIO: VEDRAN KARUZA

– Kolekcionara Večerinu poznajem nekoliko godina. Za suradnju mi se obratio kad je 2017. godine radio prvu verziju ove izložbe u Hrvatskom muzeju turizma u Opatiji. Zamolio me da mu napišem predgovor za potonju i tako smo uspostavili suradnju. Sada smo je eto, u proširenom izdanju, ugostili u našem muzeju. Ova izložba obuhvaća zemljopisno određenje, točnije istočni Jadran od sjevera Istre, Rovinja, do juga, Boke kotorske, ali ima i prikaza žitelja ne tako daleke unutrašnjosti. Vremenski obuhvaća epohu kad u naše krajeve nisu više dolazili samo avanturisti ili aristokrati u društvu svoje svite, već i srednja građanska klasa i slikari. Te su slike nastale u doba parobroda i željeznice, kad je slikarstvo težilo realističnom prikazu motiva: krajolika i portreta istaknuo je i potom nastavio s obrazloženjem.

Dokumentaristička vrijednost

– Razdoblje obuhvaćeno ovom kolekcijom je ono između početka 19. stoljeća do prije početka Drugog svjetskog rata: od klasicizma, romantizma, bidermajera do suvremenih tendencija. Kao zanimljivost valja istaknuti da su među umjetnicima u velikom broju zastupljeni sjevernjaci koji su uvijek voljeli jug i naše krajeve. Ima Danaca, Francuza, Amerikanaca, a ponajviše Austrijanaca, s obzirom da smo u to vrijeme bili dio Austro-Ugarske Monarhije. Važan element tih slika je dokumentaristički prikaz tadašnjeg načina života. Posredstvom tih radova dobivamo uvid u to kako su ljudi tada živjeli, kako su se odijevali, kako su izgledale narodne nošnje koje su se tada nosile, te kako su izgledala naseljena mjesta i njihova arhitektura, uz pejsaže i prikaz prirodnih ljepota. Iznimno je zanimljiv prikaz svakodnevnog života: ljudi na ulici, prikaz primorske kuhinje, žena koje peru rublje, druženje na glavnom trgu…

Ti su prikazi od iznimne dokumentarističke vrijednosti, naglasio je ravnatelj, i zatim dodao:

– Primjerice, Ungerov prikaz primorske kuhinje u kojem vidimo što se sve događa u njoj: žena koja kuha, majku koja ziba dijete… Austrijski umjetnik, William Unger, predavao je na Bečkoj likovnoj akademiji, a u Lovran ga je doveo njegov učenik Menci Klement Crnčić. Upravo tijekom njihovog boravka u tom kraju nastali su prikazi Lovrana i Medveje. Unger je u svom akvarelu dao prikaz onoga što se događa u primorskoj kuhinji i potom to prenio na grafički papir. Dakle, najprije je nastao akvarel kao neka vrsta skice, a onda tonirana grafika. Pravi je raritet imati oba djela zajedno izložena.

Dugi niz godina znamo za kapetana Heinricha von Littrowa, koji je završio Mornaričku akademiju, sudjelovao je u nekim bitkama, podučavao, ali se bavio i pisanjem. Autor je prvog vodiča o Rijeci u kojem se nalaze i njegove grafike, a volio je i slikarstvo, te smo tako jedan njegov motiv u kojem prikazuje Rijeku stavili na naslovnicu kataloga i plakata ove izložbe. Nema sumnje da je to njegov rad, jer su radovi potpisani. Bio je otac talentirane slikarice Leontine von Littrow, čija je slika na kojoj je prikazan nesvakidašnji motiv krova i pejsaža u Opatiji, pogled iz njezinog ateljea iz Vile Littrow, također dio ove izložbe i kolekcije.

Nastanak kolekcije

Zastupljena je i slika Branka Šenoe, sina pisca Augusta Šenoe. Posebnu deliciju na izložbi predstavlja rad poznate hrvatske slikarice Naste Rojc.

– Ona je bila izrazito moćna i talentirana slikarica čiji je rad izložen u ovom postavu. Riječ je o prikazu pejsaža, Boke kotorske, snažnog umjetničkog pečata, ali minimalističkog izraza, mogli bismo kazati, što poneke ljubitelje umjetnosti može razočarati, jer nema klasičnog prikaza krajolika Boke kotorske, ali je umjetnička vrijednost od iznimnog značaja naglasio je Dubrović, koji je pritom podcrtao kako su na izložbi osim slika krajolika i veduta gradova, iznimno lijepo prikazani svakodnevni život i ambijent, te folklorni prizori ljudi u narodnim nošnjama što ima iznimno veliku etnografsku vrijednost.

Kolekcionar Duško Večerina

Ovom prigodom razgovarali smo i s kolekcionarom Duškom Večerinom, koji nam je otkrio kako je započeo s prikupljanjem slika za ovu zbirku.

– Kolekcija je nastala slučajno. Naime, kao stalni sudski vještak za slikarstvo Županijskog suda u Zagrebu – taj status imam preko 20 godina, sa zadaćom da pomognem sudu u donošenju odluka, presuda, u utvrđivanju autentičnosti i tržišne vrijednosti umjetničkih djela koja su predmet sudskog spora – primoran sam pratiti domaće i svjetsko tržište umjetnina. Na taj način došao sam do informacije o postojanju i prisustvu u galerijama ili na aukcijama djela, uglavnom stranih akademskih autora, koja su nastala na našem prostoru tijekom 19. i početkom 20. stoljeća. Nastanak tih djela poklapa se s osnivanjem austrijskog brodarskog poduzeća Lloyd 1835. u Trstu, te s uspostavljanjem 1838. godine brodske linije Trst – Kotor. Putnički brodovi su pristajali u Malom Lošinju, Rijeci, Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru. S tim prvim putnicima – turistima, dolaze i umjetnici. Otkrivaju istočnu Jadransku obalu, gradove, ljepotu žena i gordost muškaraca.

134 djela

Te dojmove, impresije bilježe u svim likovnim tehnikama, ali nažalost ta djela odnose sa sobom kući u inozemstvo i ona padaju u zaborav. Danas se mnoga od tih djela mogu naći na svjetskom tržištu umjetnina, a da prodavatelji ne znaju koji su to motivi, kao niti tko ih je slikao. Najčešće ih vezuju za Italiju ili Francusku. Kako dobro poznajem našu obalu, shvatio sam o čemu se radi, locirao ih i identificirao autore. To mi je i redoviti posao. U početku sam ta djela prepuštao našim muzejskim kućama, neka su i preuzeli, ali u administraciji uvijek ima nekih prepreka, čekanja i slično, a aukcije ne mogu čekati. Brzo sam odustao i počeo uz pomoć prijatelja i suradnika s njihovim preuzimanjem u okvirima svojih financijskih mogućnosti.

Josip Moretti Zajc: »Rijeka – Mrtvi kanal«, akvarel na papiru, oko 1910.
SNIMIO: VEDRAN KARUZA

Vlasnika kolekcije pitali smo za broj radova predstavljenih na izložbi, te koje bi još slike volio pridodati joj na što je kazao:

– Zbirka nosi naziv »Jadran nadahnuće« i ona trenutačno ima 134 djela koja su izložena u Muzeju grada Rijeke. Jedno djelo sam za izložbu posudio od grada Šibenika, jer sam im ga prethodno i nabavio. Favorita nemam, najvažnije mi je pokriti cjelokupni prostor naše obale. U kolekciji nedostaju djela s motivima Poreča, Cresa, Krka, Zadra i nadam se da ću ih u sljedećem razdoblju pronaći.