U organizaciji udruge Drugo more u okviru programa Refleks u Filodrammatici je održano predavanje pod nazivom »Rasp(j)evani Beograd: urbani identitet i muzički video« nezavisne istraživačice, spisateljice i prevoditeljice Irene Šentevske.

Na svojevrstan način predavanje predstavlja uvod u skori izlazak istoimene knjige koja razmatra na koji je način grad Beograd u tri tranzicijska desetljeća (1980. – 2010.) konstruirao svoj urbani identitet.

Uvidima iz različitih područja studija kulture, humanističkih znanosti i arhitektonske prakse autorica je nastojala opisati preobražaj Beograda u objektivu velikih ekonomsko-političkih promjena koje su protresle regiju koncem prošlog milenija i Beograd preobrazile iz glavnog grada jedne socijalističke višenacionalne federacije u glavni grad mononacionalne države sa slabo razvijenom kapitalističkom ekonomijom.

Knjiga je sistematički podijeljena na tri glavna poglavlja, od kojih je svako posvećeno jednom glazbenom metažanru.

Ružičasto ili »pink« poglavlje fokus stavlja na novokomponiranu narodnu glazbu i njezin povijesni recidiv turbofolk, crno poglavlje bavi se rock ‘n’ rollom i drugim žanrovima popularne glazbe neposredno uvedenima sa Zapada, dok sivo poglavlje pokriva žanrovske konvencije karakteristične za hip hop.

Kao istraživačica vizualne kulture, Šentevska je fokus analize premjestila na medijsku formu glazbenog videa – koju čini ukupno 4.733 videospota – zato što se u vizualnom dijelu ponajviše reflektira problematika urbane konstrukcije identiteta, čineći predmet studije bifokalnim, tj. utemeljenim u aspektima identitetskih diskursa i narativa te vizualnog jezika.

– Nastojala sam da taj uzorak obuhvati što veći broj spotova i izvođača čiji status u nepredvidljivoj glazbenoj industriji Srbije varira od najvećih zvijezda do gotovo anonimnih izvođača koji su u nekom razdoblju karijere snimali spotove u Beogradu.

Fokusirala sam se na akademske izvore kao pretpostavljeni metadiskurs, koji u sebi sažima analize svih ostalih nivoa i izvora diskursa.

U analizi se međutim ispostavlja kako se akademski komentari najčešće nalaze na samom izvoru podjela na nas i njih te da iz nekog razloga bezinteresna metapozicija popularne glazbe predstavlja ekstremnu rijetkost, istaknula je Šentevska.

Naime, kako dodaje, moć uspostavljanja vrijednosnog sustava kulturnog proizvoda ogleda se u sposobnosti nametanja autoriteta, a iako je ta uloga uvijek dodijeljena skupini odabranih, narav popularne kulture omogućava svim sudionicima – čak i onima bez diplome – da također pretendiraju u uspostavljanju autoriteta.

Razvoj televizijskih djelatnosti u socijalističkoj Jugoslaviji pomogao je implementaciji didaktičke funkcije popularne kulture, dok je promjenom političko-ekonomskih okolnosti popularna kultura sve više stavljana u opoziciju s odgojem i obrazovanjem.

Na taj način Šentevska područje popularne glazbe artikulira kao područje stalne borbe, a istu hipotezu provlači kroz analizu njezine uloge u povijesnoj perspektivi Jugoslavije i emancipiranih (post)tranzicijskih država u regiji.