Debi roman australske spisateljice Shelley Parker-Chan »Ona koja postala je Sunce« čitatelju nudi elemente povijesnog, pustolovnog, društvenog i ljubavnog romana s trunčicama fantasy literature pa zbog te raznolikosti, kao i zbog zanimljive i dobro ispričane priče, već od 2021. godine i prve pojave pod naslovom »She Who Became the Sun« privlači veliku pažnju u svjetskim okvirima, a slično će biti i na domaćoj književnoj sceni na kojoj se pojavio u prijevodu prokušanog Damira Biličića i zahvaljujući zagrebačkom agilnom izdavaču Vorto Palabra. No, uz spomenute adute, još je jedan bitan razlog popularnosti ove knjige. Naime, autorica je iznimno inteligentno i literarno majstorski radnju svog ponajprije povijesnog romana, koji obrađuje zbivanja iz 14. stoljeća, vezala uz temu koja je itekako aktualna u našoj suvremenoj stvarnosti, točnije uz pitanje transrodnih, kao i onih osoba koje su nesigurne u svoj spolni identitet. A to je učinila tako pametno da u knjizi kojoj je to jedna od najbitnijih tema ne postoji niti jedna transrodna osoba! Evo kako…

U samostanu

Godina je 1345. i u dubokoj kineskoj provinciji u krajnje siromašnom seocu živi neimenovana desetogodišnjakinja s ocem i dvije godine starijim bratom koji se zove Zhu Chongba. Njihovo preživljavanje ozbiljno ugrožava četverogodišnja surova suša koja je sve ostavila bez hrane, a očajni su ljudi u toj stravi svakodnevice posezali čak i za time da su ubijali i jeli najmlađu djecu, ponajprije djevojčice! Zato je naša mala junakinja jedina djevojčica u selu. Nakon surovog napada skupine bandita ona ostaje i jedina jer joj oca ubiju, a njezin brat potom izvrši suicid. Djevojčica odlazi iz sela prema samostanu Wuhangu gdje se nada spasu. No, isto misle i deseci druge djece koja borave pred vratima samostana čiji redovnici znaju da ne mogu nahraniti i brinuti o toliko djece pa ne otvaraju vrata.

Djeca umiru ili odlaze. Djevojčica je uporna i puna četiri dana i noći, bez hrane i uz batine koje dobiva, jedina ostaje pred vratima. Kad glavni redovnik shvati njezinu strahovitu upornost, odlučuje samo nju pustiti unutra. Znajući da će, kaže li im da je djevojčica, biti otjerana, ona na pitanje kako se zove odgovara imenom svog mrtvog brata – Zhu Chongba. Krijući svoj spol – a to je često bilo vrlo opasno – ona u Wuhangu živi sljedećih desetak godina i postaje najistaknutiji mladi redovnik te najbliži suradnik glavnom opatu. Jedini koji zna njezinu tajnu je Xu Du, četiri godine od nje stariji dječak s kojim će izgraditi cjeloživotno prijateljstvo i koji će uvijek biti uz nju, bez ikakvih seksualnih primisli.

Eunuh ratnik

Nakon muka školovanja Zhu Chongba je pred sigurnom budućnošću budućeg voditelja tog velikog samostana. Nažalost, to se prekida onog trenutka kada u Wuhang dolazi Ouyang, mladi general mongolske vojske koji ubija glavnog redovnika i spali samostan. Ouyang je jedini preživjeli iz nekada bogate i slavne nanrenske obitelji čije je sve pripadnike, muškarce, žene i djecu, pobio surovi mongolski vladar princ Henan. Ouyanga je ostavio u životu jer nije prestajao plakati dok su Henanovi vojnici klali ostale članove dječakove obitelji. Cijeneći takvu želju za životom, princ Henan ga kao svega nekoliko godina starog dječačića pušta na životu, ali mu ostavlja trajni biljeg – odreže mu spolni organ. Ouyang odrasta kao eunuh, ali stječe iznimne vojne vještine i postaje general vojske koja je ubila cijelu njegovu obitelj. Uz činjenicu da je eunuh, on pažnju okoline privlači i iznimnom fizičkom ljepotom pri čemu je po izgledu puno sličniji ženama. No, Ouyang mrzi žene, pati za svojom silom, izgubljenom muškošću te postaje surovi i krajnje efikasni ratnik koji cijeli život sanja i polako priprema priliku za osvetu svom gospodaru, čovjeku koji ga je učinio bespolnim.

Dinastija Ming

Zhu Chongba i Ouyang prvi će se put sresti u samostanu koji će Ouyang uništiti, a njihovi će sukobi trajati od tog trenutka pa do kraja ovog romana koji, ustvari, donosi priču o tome kako su se na vlast uspeli prvi pripadnici čuvene dinastije Ming, odnosno kako su se Kinezi riješili vlasti surovih i opasnih Mongola. Pa iako je priča – koju smo u prethodnim rečenicama tek dotakli u obrisima – itekako korisna i s povijesne strane, njezin je temelj ustvari životna sudbina dvoje ljudi koji spolno nisu onakvi kakvima ih okolina vidi i smatra. Zhu je službeno redovnik, a ustvari je redovnica. Ouyang je eunuh u kojem se – puno kompleksnije i složenije no kod Zhu Chongba koja je »muško« jer to mora biti želi li preživjeti – sukobljavaju sklonosti i mržnje prema ženama i muškarcima. Kroz njihove priče, ponajprije kroz njihova sjajno prenijeta razmišljanja i opise emocija, ali i opise njihova života u sredinama koje različito reagiraju na njih kao osobe, autorica je zaista dojmljivo progovorila o transrodnim i seksualno nedefiniranim osobama obradivši istodobno i psihu takvih ljudi, ali i stavove okoline utemeljene najčešće na tradicionalnom poimanju spola, a to pak znači odbacivanju bilo kakve drukčijosti.

Kritika društva

Koliko su ta pitanja spolne određenosti u središtu pažnje, najbolje se vidi u tragičnom liku eunuha Ouyanga koji je svojom osakaćenošću toliko povrijeđen da je sve što radi vezano uz to. On se osjeća kao muškarac i to potvrđuje svojim surovim ratnim uspjesima. Ali on sam smatra da nije muškarac jer nema penis. A uz to je lijep kao djevojka i ne može pobjeći od toga da mu se njegov prijatelj Esen sviđa onako kako se ženama sviđaju muškarci! Takav košmar u glavi i emocijama u konačnici završava pitanjem – Ja sam ja. Ali tko sam ja?! Drukčija je priča Zhu Chongba koja sakriva da je žena jer bi joj predstavljanje njezinog pravog spola donijelo gubitak svega što je stekla, a do toga što je stekla i nije mogla doći kao žena! Njezina je sudbina, u srži, kritika društva koje ne daje istu priliku ženama i muškarcima mada žene, potvrđuje to baš ona, mogu isto što i muškarci!

Naravno, uz ovakva razmišljanja i promišljanja ovaj roman nudi i puno drugih dobrih stvari. Sama priča o usponu siromašne djevojčice do razine carice, odnosno uškopljenog dječaka do osvetnika ratnika pruža niz zanimljivih i napetih epizoda obogaćenih dobrim prikazima dvorskih spletkarenja, zakulisnih političkih igara, velikih vojnih pohoda i odlično opisanih scena ratnih kretanja i bitaka. Tu je, očekivano, i lijep dio vezan uz bogate istočnjačke mudrosti i zaključke pa i stoga ovu knjigu treba preporučiti, tim više što je pred svima koji to nisu pročitali na engleskom, nastavak priče i to kroz knjigu »On koji je utopio svijet«, a zajedno čine duologiju »Car Blještavila« (»Radiant Emperor«).

O autorici

Shelley Parker-Chan rođena je na Novom Zelandu. Otac joj je Australac, a majka je malajsko-kineskog podrijetla. U obraćanju s drugima za sebe koristi zamjenicu oni. Radila je i kao diplomatkinja predstavljajući australsko Ministarstvo vanjskih poslova u Indoneziji. Od 2023. godine živi u Melbourneu. Oženjena je i ima kći. Njezin izniman rad prate i nagrade – dvostruka je dobitnica priznanja British Fantasy Award, dobitnica priznanja Astounding Award, finalistica Lambda Literary Awarda, finalistica Hugo Awarda, finalistica Locus Awarda te finalistica Otherwise Awarda.