Djevojke u kasnim dvadesetima i ranim tridesetima i njihove male, spontane i iskrene priče – odnosno, više možemo reći djelići razgovora koje kao da smo uhvatili u vlastitim mislima ili kroz čavrljanje s prijateljicama. Kako se popularno kaže “girlhood”, ova knjiga stripa utjelovljuje to djevojaštvo kroz 144 stranice ilustracija i i teksta.

Ovo djelo je prvo kompletno autorsko djelo Hane Tintor, a pričice su nastajale spontano. Započele su za vrijeme pandemije kada smo svi promišljali svoje živote, a zajedništvo djevojaka kojima je okružena, za Tintor je bilo velika inspiracija.

Tintor radi kao ilustratorica, animatorica, muralistica, stripašica. Magistrirala je vizualne komunikacije na Studiju dizajna u Zagrebu, a zatim ilustraciju i umjetnost knjige na Anglia Ruskin sveučilištu u Cambridgeu. Riječka publika njezin je rad bolje upoznala tijekom predstavljanja “Cura” u sklopu Vriska, a razgovor je ugodno i vješto vodila Iva Bezinović-Haydon.

“Hanu poznajem već nekoliko godina. Počele smo surađivati na nekoliko slikovnica i u stvari se iz toga razvilo prijateljstvo. Tako da mi je jako drago da sada s vama mogu podijeliti njezin rad”, toplo ju je predstavila Bezinović-Haydon.

Tintor, koja je odmalena crtala, počela je raditi ilustracije za druge preko Facebooka. Kako kaže, imala je tu sreću da je nije bilo sram objavljivati svoje radove pa su joj malo-pomalo počele dolaziti molbe i narudžbe. Tako je sve počelo te su te prve narudžbe bile njezini prvi poslovi, a nakon prve slikovnice koja je nastala u sklopu jednog natječaja, sve je krenulo u višu brzinu.
“Ali ja sam, i mislim da je to užasno važno kada se ljudi žele baviti bilo kakvim kreativnim radom, stalno nešto radila i stano to pokazivala. Bez obzira na to je li netko to od mene tražio ili nije”, naglasila je i time poručila svima koji žele uspjeti da se pokazuju bez srama i budu uporni.
Iako su cure nastajale spontano, ideja za knjigom došla je puno kasnije i to od drugih ljudi. “Prvo sam mislila da ne želim knjigu, da su te ilustracije za mene i moje prijateljice”, objasnila je, ali se nakon dvije godine ipak odlučila ujediniti priče u jedan opus. Odabir nije bio jednostavan, ali kao i kod svakog filtriranja, bilo je potrebno misliti na raznolikost, ritam, koherentnost. Rezultat – knjiga stripova koja je naišla na vrlo pozitivne kritike.
A što se tiče Haninih prijateljica, koje su zvijezde “Cura”, zadovoljne su. Štoviše, oduševljene i na neki način osnažene jer njihove priče sada mogu pročitati djevojke koje se muče s istim problemima i koje će pri tome osjetiti da nisu same. Kroz priče nekoliko djevojaka, “Cure” označavaju jedno zajedništvo i mnoštvo cura koje će se u njima prepoznati.