Da je socijalistička povijest Jugoslavije uvijek intrigantna i potencijalno zanimljiva tema pokazalo je jučerašnje predstavljanje nove knjige pulskog povjesničara Igora Dude »Danas kada postajem pionir«, s kojeg nije bilo odlazaka publike, iako je trajalo gotovo sat i trideset minuta. Knjigu je objavio agilni izdavač Srednja Europa, specijaliziran za povijesna izdanja, pa je među predstavljačima bio i direktor izdavača i povjesničar Damir Agičić, uz povjesničarku Milu Orlić s riječkog Filozofskog fakulteta te voditelja Kristiana Benića iz Gradske knjižnice Rijeka.

Potonji je ujedno poveznica i s neuobičajenim mjestom predstavljanja knjige, Središnjim odjelom GKR-a u Palači Modello. Duda se i opet pokazao kao elokventan i zainteresiran govornik, tumačeći razne aspekte knjige, na čije određenje dobro može uputiti njen podnaslov: »Djetinjstvo i ideologija jugoslavenskoga socijalizma.« Kao što je objasnio Agičić, socijalističkom prošlošću nije se bavilo puno povjesničara u Hrvatskoj.

Kaskali smo u tome i za susjedima, a kamoli za Česima ili Poljacima. Duda je jedan od prvih koji se time sustavno bavi te o saznanjima objavljuje knjige. Aktualna knjiga donekle je nastavak njegovih preokupacija dokolicom, odnosno slobodnim vremenom u socijalističkom društvu, o čemu je dosad objavio nekoliko knjiga.

Povijest Saveza pionira Jugoslavije, od njegova uteljemeljenja 1942. do gašenja raspadom Jugoslavije, u neku je ruku i povijest dokolice, budući da je, kako kaže Duda, Savez želio popuniti dio slobodnog vremena pionira kvalitetnim sadržajima.

Puno je Duda govorio o pristupu temi, budući da ga za nju vežu i osobna sjećanja. Bio je, naime, pripadnik prve generacije koja se nije primala u omladince, što je bila svojevrsna inicijacija u svijet odraslih nakon pionirskog staža. No aspekt privatnosti je, kaže, ostavio samo za Predgovor i Pogovor, a u tekstu se služi eminentno povjesničarskim postupcima i pristupima.

No na predstavljanju nije od toga mogao pobjeći, pa je i publku zanimao njegov osobni doživljaj pionirstva i toga vremena. Priznao je da je upravo istraživanje potaknulo mnoga sjećanja, a razgovor s vlastitim razredom o pionirima ukazao mu je na varljivost i ograničenost sjećanja. – Sjećanja nisu bila podudarna, a uglavnom su se sjećali primanja u pionire i uniforme, dok je drugo nestalo. Prepoznali su i tekst zakletve – rekao je Duda, objasnivši i da je Savez pionira bio svojevrsna Jugoslavija u malom.

Pa iako su ideološke poruke bile prisutne, one su se vremenom mijenjale i pojednostavljivale, jer je oduvijek postojala bojazan da djeca poruke neće razumjeti. – U riječi pionir, koja je kao akronim bila: pošten, iskren, odan, napredan, istrajan i radin, zapravo je jedino »napredan« ideološka poruka, jer upućuje i na to da postoje nazadni – zaključio je Duda, koji je nakon službenog dijela predstavljanja još dugo odgovarao na pitanja zainteresirane publike.