Prigovori na gendersku selekciju Mostre posljednjih su godina gotovo postali medijski ritual prije samog početka festivala: dio medija nabijao bi na nos direktoru Venecijanskog filmskog festivala nesrazmjer u broju filmova redatelja i redateljica u natjecateljskom dijelu programa u kojem se prikazuju filmovi koji konkuriraju za Zlatne i Srebrne lavove.

Alberto Barbera, bivši filmski kritičar i sada već višegodišnji direktor Mostre, uvijek bi odgovarao isto: nikakve kvote nisu poželjne, prioritet je film, originalnost, kvaliteta, zanimljivost, sveukupna vrijednost, autorski pečat te uvijek naglašavao da žene čine polovicu selektorske komisije.

Ni ove godine žene nisu bile »favorizirane«, od dvadeset i jednog naslova u natjecateljskom dijelu programa »tek« pet su potpisale redateljice, ali nakon podjele nagrada »rodne« kritike su (s pravom) izostale, a odluke žirija – predsjedao mu je korejski redateljski superstar i oskarovac Bong Joon Ho (»Parazit«), a između ostalih društvo mu je pravila i kinesko-američka redateljica i prošlogodišnja oskarovka Chloé Zhao (»Nomadland«) – etiketirane su kao »značajne, velike, povijesne«.

Drama o pobačaju

Tri među nekoliko glavnih nagrada završile su u rukama žena, što je shvaćeno ne samo kao podrška ženama u filmskoj industriji, već i kao jasna poruka borbe za ženska prava što je vezano za dodjelu Zlatnog lava za najbolji film.

A to je francuska drama »o abortusu« – »L’événement« (»Događaj«), koju redateljski i koscenaristički (druga scenaristica je Marcia Romano) potpisuje Audrey Diwan. Francuska redateljica time je također postala tek šesta filmašica u sedamdeset i osam godina postojanja filmskog festivala u Veneciji koja je osvojila prvu festivalsku nagradu.

Znamo li da je i prošle godine Zlatnog lava za najbolji film osvojila žena (već spomenuta Chloé Zhao za »Nomadland«, da je u srpanjskom izdanju Cannesa trijumfirala mlada francuska filmašica Julia Ducornau (začudni žanrovski hibrid »Titane«), da je i naša Antoneta Alamat Kusijanović nagrađena Zlatnom kamerom za najbolji debitanski film u Cannesu, čini se da su uistinu počeli puhati neki novi vjetrovi. Ako tome dodamo i da su još dvije velike nagrade na ovogodišnjoj Mostri osvojile žene – proslavljena novozelandska filmašica Jane Campion (»Piano«) za najbolju režiju za neovestern »The Power of the Dog« (»Moć psa«) s Benedictom Cumberbatchom u naslovnoj ulozi te poznata holivudska glumica Maggie Gyllenhaal za scenarij svog redateljskog prvijenca »The Lost Daughter« (»Izgubljena kći«) s uvijek briljantom Olivijom Colman kao protagonisticom – onda epiteti »značajne, velike, povijesne« odluke možda i nisu pretjerane.

Scena iz francuskog filma »Događaj«

Istovremeno možda – ako ćemo biti iskreni i robovski se držati zanatskih, autorskih i kreativnih mjerila – nisu baš niti objektivne, no politička dimenzija u odlukama festivalskih žirija nikad nije bilo strano tijelo, samo je poprimala različite oblike ovisno o aktualnom globalnom društveno-političkom kontekstu.

Pobjednički film

Da ne budemo prekritični, i »Događaj« i »Izgubljena kći« su jako dobri filmovi (doduše drama Maggie Gyllenhaal odiše televizijskim uratkom i pravolinijski je neambiciozna), a Jane Campion ipak ne zaslužuje Srebrnog lava za svoj zanatski vrhunski upakiran moderni vestern u produkciji Netflixa koji gledatelja ostavlja emotivno hladnim i nezainteresiranim za likove i događaje na ekranu, no natjecateljski programa 78. Mostre bio je izvanserijski kvalitetan i izuzetno konkurentan s nizom intrigantnih, važnih i redateljski superiornih ostvarenja da su nagrade mogle (pa možda i morale) biti i drukčije podijeljene.

Pobjednički film u režiji Audrey Diwan adaptacija je istoimena romana autorice Annie Ernaux čija se priča zbiva u Francuskoj ranih 1960-ih, a u čijem središtu je mlada studentica koja neplanirano zatrudni. Kako je u to vrijeme u Francuskoj pobačaj bio zakonom zabranjen s ozbiljnim profesionalnim i osobnim posljedicama za počinitelje, djevojka se okreće ilegalnim opcijama kako bi ne samo usmjerila svoj život u pravcu koji želi, već i obranila vlastitu emancipaciju u dominantno patrijarhalnom društvu toga doba. Redateljica Audrey Diwan sjajno je oživjela atmosferu i estetiku 1960-ih, dok je istom kreativnom rukom životno, uvjerljivo i delikatno ocrtala glavne likove. A (u pojedinim trenucima) emotivno brutalna drama djeluje kao jak udarac u stomak.

Temom, vizualnim prosedeom, društveno-političkim kontekstom (doduše riječ je o drugom desetljeću i posve drukčijem državnom uređenju, no humana dimenzija je ista), a posebno emotivnom energijom »Događaj« će mnoge podsjetiti na rumunjsku dramu »4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana« u režiji Cristiana Mungiuja nagrađenu Zlatnom palmom u Cannesu 2007. godine. Iako smješten u svijet od prije šest desetljeća, film itekako korespondira s današnjim vremenom u kojem je, tragično i nažalost, tema pobačaja i dalje tabu, i u kojem i dalje djeluju snage koje ženama žele uskratiti pravo na vlastiti izbor i slobodu. Između ostalog i u demokratskim društvima.

Izvrsna Penélope Cruz

Proslavljeni talijanski filmaš Paolo Sorrentino nagrađen je Velikom nagradom žirija za sjajnu autobiografsku dramu »È stata la mano di Dio« (»Božja ruka«), dok je Specijalna nagrada žirija pripala njegovom talijanskom kolegi Michelangelu Frammartinu za meditativnu dokudramu o jednoj od najdubljih pećina u svijetu Il Buco u kojoj je vizualno i duhovno iznad verbalnog i ovozemaljskog.

Najboljom glumicom proglašena je španjolska zvijezda Penélope Cruz za izvrsnu ulogu u drami Pedra Almodovara »Madres paralelas« (»Istovremene majke«); na Mostri smo je gledali u još jednoj odličnoj ulozi u humornoj drami »Competencia Oficial« (»Službena konkurencija«), dok je najboljim glumcem proglašen John Arcilla za nastup u 200-minutnoj kriminalističkoj drami smještenoj u filipinski političko-medijski-korupcijski gangsterski svijet »On the Job: The Missing 8«.