Ive Šimat Banov i 78 centimetara visoka Frangeš-Mihanovićeva skulptura Ivana Zajca, koji se slanja se na štap, za razliku od onog u parku ispred kazališta koji nema štap / Snimio V. KARUZA
Akvizicija ima i karakter novog otkrića – skulptura Zajca nastala je 1907. godine, ali joj se kasnije izgubio trag i nije se znalo gdje se nalazi sve do nedavne pojave na tržištu. Otkupljena je putem Galerije-antikvarijata Laval od vlasnika u Zagrebu
U povodu Međunarodnog dana muzeja u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja predstavljena je vrijedna akvizicija – brončana skulptura Ivana pl. Zajca, nastala u godini proslave 1000. maestrovog opusa. Autor skulpture je Robert Frangeš-Mihanović, jedno od najvećih imena hrvatskog i europskog kiparstva na prijelazu 19. u 20. stoljeće.
Predstavljanje skulpture popraćeno je predavanjem dr. sc. Ive Šimata Banova, sveučilišnog profesora, povjesničara umjetnosti i autora monografije o Robertu Frangešu-Mihanoviću na čijem je opusu i doktorirao. Po njegovu sudu, ovo djelo ide u red apsolutno najboljih primjera njegove portretne plastike, zajedno s portretom Vatroslava Lisinskog, Ivana Filipovića ili poprsjem »Moja majka«, iako portretna skulptura nije područje u kojem je kipar davao najbolje od sebe, za razliku od medaljerstva u kojem je ostvario svjetske domete.
Model u Gliptoteci
– Bio je vodeći medaljer Europe i s tim je djelima prisutan u mnogim svjetskim kolekcijama. Na njegov su poziv u Zagreb dolazili najveći kipari medaljeri tadašnjeg vremena, ali to je sve palo u zaborav, rekao je dr. Šimat Banov.
Prema riječima kustosice Margite Cvijetinović Starac ova akvizicija ima i karakter novog otkrića. Skulptura je nastala 1907. godine i tada je bila izložena. Međutim, kako je bila u privatnom vlasništvu, nakon toga joj se izgubio trag i nije se znalo gdje se nalazi sve do nedavne pojave skulpture na tržištu. Otkupljena je putem Galerije-antikvarijata Laval od vlasnika u Zagrebu. Koštala je oko 30 tisuća kuna.
Gipsani model skulpture čuva se u Gliptoteci HAZU-a. Prema njemu je kipar Belizar Bahorić napravio i Zajčevu skulpturu pred riječkim Kazalištem, ali modelu nedostaje štap, za razliku od Frangeš-Mihanovićevog brončanog izljeva.
Ovo djelo jedina je skulptura Ivana Zajca nastala za života maestra, a k tome i jedina koja prikazuje cijelu figuru znamenitog hrvatskog skladatelja i dirigenta, rođenog u Rijeci.
Iako je Robert Frangeš-Mihanović veliko ime ne samo hrvatske već i europske skulpture, ta činjenica, po mišljenju dr. Šimata Banova, u svijesti ljudi ne postoji, jer je ostao u sjeni Ivana Meštrovića koji je zakrilio mnoge autore.
Zagrebački Kralj Tomislav
– Ne dovodim u pitanje Meštrovića, ali za mene je Robert Frangeš-Mihanović prvo ime naše skulpture, u užem kiparskom smislu. On temu pretvara u oblik, dok Meštrović često oblik pretvara u temu, u poruku, u mesijanstvo, u politički program, ideološki program, utopije… A to je velika razlika. Kod Frangeša to je čisto, pikturalno, rukopisno obraćanje obliku i stvaranje oblika. On je – kipar!
Robert Frangeš-Mihanović (1872-1940) jedan je od utemeljitelja modernoga hrvatskog kiparstva. Njegovi spomenici »Umirući ratnik« u Osijeku i kompozicija »Filozofija« (u zgradi Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 10 u Zagrebu) iz 1897. najraniji su primjeri impresionizma u hrvatskom kiparstvu. Svojim medaljama i plaketama s figuralnim i animalističkim motivima označio je početak hrvatskog medaljarstva. Najmonumetalnije i zacijelo najpoznatije djelo je Roberta Frangeša-Mihanovića je konjanički spomenik Kralju Tomislavu u Zagrebu.
