ZAGREB Ako to nije bilo i ranije, s romanom »Policijski sat« jasno je da je Luka Bekavac autor koji će obilježiti suvremenu hrvatsku književnost, naglasio je Roman Simić Bodrožić, urednik romana koji je objavila zaprešićka Fraktura, na preksinoćnjem predstavljanju u Zagrebu. Publiku je pritom podsjetio da je riječ o piscu kojemu je prije pola godine za njegov prethodni roman »Viljevo« uručena Nagradu Europske unije za književnost, a taj mu je naslov donio i domaća prestižna priznanja poput Nagrade HAZU-a i Nagrade »Janko Polić Kamov« Hrvatskog društva pisaca. 

Radi se, prema mišljenju urednika romana, o piscu čija svaka nova knjiga čini iskorak u žanrovskom, stilskom i narativnom smislu i uopće se ne može predvidjeti kakav će idući rad izaći iz Bekavčeve radionice. Iako »Policijski sat« funkcionira kao svojevrstan nastavak »Drenja« i »Viljeva«, sam njegov podnaslov »Slutnje, uspomene« ukazuje na posve novu književnu etapu autora u kojoj forma i tema pripovijedanja ponovo doživljavaju transforamciju. 

Trilogijski ključ 

Kako je sam autor pojasnio, »svako se njegovo novo djelo naslanja na ona prethodna, ali tako što kreće od nule«. Ideja mu je, kaže, stvoriti pripovjednu cjelinu, niz romana koji se mogu čitati pojedinačno, no ako je nekom draži »trilogijski ključ« čitanja, i to je legitimna recepcija.

– »Policijski sat« čine dva teksta unutar jednog sveska, dvije zasebne prozne dionice koje imaju i vlastitu paginaciju i prijelomnu strukturu. Prvi korpus funkcionira kao pseudoautobiografija s punom sviješću o nepouzdanosti pamćenja. Pripovjedač se naime, prisjeća ratnih vremena u Osijeku i u tu se pripovijest interpolira 12 poglavlja opisa statičkih slika, objasnio je ukratko strukturu romana književni kritičar Boris Postnikov, istaknuvši stilistički bravurozne Bekavčeve opise iz kojih, paradoksalno, ne doznajemo ništa o tim prostorima, oni naprosto ostaju lebdjeti u semantičkoj izmaglici.

Doktorica stilistike sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Anera Ryznar minuciozno je raščlanila Bekavčev najnoviji roman iščitavajući u njemu niz autorovih literarnih preokupacija, prisutnih od njegovim književnih početaka, odnosno od zbirke priče »Galerija likovne umjetnosti u Osijeku« do »Policijskog sata«

– Problem zaborava priči otvara ulaz fantastičnom sloju komunikcije s drugom stranom, osvrnula se Ryznar na jednu od književnih opsesija Luke Bekavca, a to je, kako ističe Postnikov, odnos dva nesumjerljiva sustava, ideja i stvarnosti. 

Braniteljski diskurs 

Ryznar je potom naglasila sugestivnu autorovu deskriptivost koja se opire mimetičkoj reprezentaciji stvarnosti i koja svojom intencionalnom artificijelnošću često izaziva zazor i nelagodu čitatelja. Govorila je o i ispovijednom diskontinuitetu koji čitatelja čini dezorijentiranim jer autor briljantno manipulira čitateljevom pažnjom.

– Čitajući »Policijski sat« konačno rješenje nikad nije bilo udaljenije, ali i nikad nevažnije, ustvrdila je ona, na što se nadovezuje autora izjava da će čitatelj vjerojatno u ovaj roman lakše ući, ali će mu svakako biti iz njega teže izaći, nego iz njegovih prethodnih književnih labirinata.

Bekavac se osvrnuo i na »braniteljski« diskurs romana koji je sada vrlo aktualan, ali je u trenutku kada je on roman završavao, u ljeto 2012. godine, bio stvar daleke prošlosti, odnosno budućnosti koja ga je opet donijela u javni prostor.

– Prilično sam mukotrpno evocirao sjećanja, ekshumirao zakopane uspomene i stvarao priču, a čitatelju se iz današnje perspektive čini da sam svjesno komentirao neke recentne događaje, što zaista nije slučaj, istaknuo je Bekavac dopuštajuću opet čitatelju da stvara vlastiti interpretaciju njegovog djela.