Uz predstave suvremenog plesa i novog cirkusa te program Novi horizonti, jedan segment riječkog festivala Periskop uvijek je posvećen lokalnim autorima i autoricama. Ove godine to je Riječanka Anika Cetina, koja je u dvorani Filodrammatice izvela predstavu »Anna, balla«. Riječ je o radu koji je nastao za vrijeme akademske godine 2020./2021. u produkciji Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, tijekom studija Suvremenog plesa, izvedbenog smjera, prilikom kolegija Istraživački projekt 1 i 2, pod mentorstvom doc. art. Irme Omerzo.

Inspiracija za rad

Kao inspiraciju za svoj rad Cetina je uzela tragičan događaj koji je 2009. potresao Rijeku – tada je od ruku bahatog riječkog nasilnika smrtno stradao Vitomir Jovičić Simke, kojega je u svojem filmu Ana Mušnjak nazvala dobrim duhom Rijeke. Simkea je, podsjetimo, na okupljalištu mladih na mostu pokraj Konta preko ograde u rijeku, bez ikakva povoda, bacio lokalni zlostavljač. Simke se utopio, a da mu nitko nije pružio ruku spasa. Epizoda je to iz relativno nedavne prošlosti Rijeke, koja je na gradu ostavila neku vrstu kolektivne traume, a i danas se postavlja pitanje zašto nitko nije ništa učinio i pomogao nesretnom Simkeu.

Nitko, naime, od brojnih okupljenih utopljeniku nije priskočio u pomoć, što je zgrozilo mnoge koji su o događaju saznali u danima što su uslijedili. No zato je jedna druga mladež krenula u potragu za istinom te svojim Facebook aktivnostima pomogla policiji da uspješno razriješi slučaj Simkeova ubojstva i strpa iza rešetaka nasilnika koji je predugo hodao nekažnjen za zločine koji su vodili prema najtežem – ubojstvu.
Rad Anike Cetine pokrenut je vlastitim sjećanjem na taj tragičan događaj.

Foto: STEPHANY STEFAN

Žrtva, počinitelj i svjedok

Spletom nesretnih okolnosti u Simkeovu smrt upisan je ples – nasilnik ga je, naime, prije umorstva najprije ponižavao i tjerao da pleše. Kako objašnjava Cetina, »Anna, balla« je prostor suočavanja i rada sa sobom.

Ona tako koreografiju temelji na zamišljenim i pojedinačnim iskustvima žrtve, počinitelja i svjedoka koje sublimira u jednom izvođačkom tijelu. »Gotovo psihotično, afektivno izvođačko stanje, razvijam u modalitet koji koreografski radi kao mehanizam za nošenje s radom, kroz uvjete koreografije, izvedbe i sebe same«, pojašnjava Anika Cetina, koja u koreografiji koristi motive dramskog djela »4.48 Psychosis« autorice Sarah Kane te pjesmu »Schiccherie« autorice Madame.

Izvedba se temelji na elementima fizičkog teatra, a koreografkinja i izvođačica Anika Cetina izgovara i tekst na talijanskom i engleskom jeziku. Tijekom izvedbe na pozornici je prisutan mali akvarij s vodom, kao neki zlokoban znak, koji će u završnom, potresnom prizoru, zaranjanjem dijela tijela izvođačice u vodu prizvati tragediju koja se dogodila na Kontu. A onda zamračenje i osjećaj nelagode, i dvanaest godina nakon Simkeova nasilnog utapanja u nabujaloj Rječini.

Foto: Arhiva NL