RIJEKA – Nastupom trija talijanske pijanistice Francesce Tandoi u hali Exportdrva započeo je tradicionalni Jazz Time Rijeka.

Ovogodišnji međunarodni riječki festival jazz glazbe 34. je po redu! Doista strahopoštovanja vrijedan podatak! Jedan je od najdugovječnijih u Hrvatskoj! Ponos je Rijeke, grada koji je poznat kao promotor visoke kulture.

Uvjerljiv trio

Koncerti se održavaju u nadahnjujućem klupskom ugođaju, što je dalo poticaj glazbenicima na opuštene svirke. Tako je bilo i prve večeri na koncertima Francesce Tandoi i Ivana Pešuta. Bila su to dva stilski različita nastupa, ali oba uvjerljiva i publici bliska.

Francesca Tandoi nastupila je uz dugogodišnje suradnike: kontrabasista Stefana Sennija i bubnjara Giovannija Campanellu, što je pridonijelo zajedništvu i kompaktnosti trija. Naime, radi se o potkovanim suradnicima koji su u svemu pratili i podržavali njezine nestašluke.

Trio je bio uvjerljiv svirajući u svim tempima, od superbrzih vratolomija do supersporih balada. Francesca Tandoi iskazala je iznimnu vještinu sviranja glasovira. Osjećala se sigurnost u nastupu, što svakako, između ostalog, može zahvaliti iskustvu koje je stekla surađujući s poznatim džezistima kao što su Scott Hamilton, Philip Harper, Jason Brown, Daryll Hall, Darius Brubeck, Florin Nicolescu i mnogi drugi.

U dobrom omjeru rasporedila je standarde i vlastite skladbe. Posebice je intrigantno bilo poigravanje tempima, ponekad unutar izvedbe iste skladbe, koje je mijenjala s lakoćom.

Primjerice, u izvedbi bossa nova standarda »Agua de Beber« Antonija Carlosa Jobima mijenjala je tempo do neuobičajeno brzog za izvedbu te skladbe.

U nekim izvedbama, uglavnom balada, predstavila se i kao pjevačica podsjećajući na pjevačice/pijanistice kao što je, primjerice, Shirley Horn.

Zanimljivo i energično

Za razliku od nje, gitarist Ivan Pešut, višestruki dobitnik nagrada Status i Porin, koji je također nastupio prve večeri festivala, izvodio je isključivo autorska djela.

U programu pod nazivom »Wanderlust« predstavio se izvedbama skladbi sa svoja tri albuma: »Timeline«, »9OF3« i »Wanderlust«, što je zapravo najbolje od njegovog stvaralaštva.

Svirao ih je uz klavijaturista Matka Basaru, bubnjara Janka Novoselića, bas gitarista Vedrana Ružića i gitarista Damjana Brnića.

Krenuli su žestoko, a tu su energiju zadržali u većem dijelu nastupa. Gitara je bila dominantno glazbalo, uz rokerski zvuk, nerijetko podsjećajući na glazbu 1970-ih.

Primjerice, na trenutke su podsjetili na Focuse, zapravo njihovog gitarista Jana Akkermana, no to je tek jedan od utjecaja.

Predstavili su se i u nježnijem, baladnom izdanju, primjerice u izvedbi s dvjema akustičnim gitarama, što je koncert učinilo zanimljivijim i raznolikijim.

Ovim koncertom Jazz Time Rijeka još se jednom potvrdio kao promotor glazbenika s riječke, zapravo kvarnerske jazz scene, ali i ostalih krajeva Hrvatske.

Tako je bilo još od ranih dana kad je festival vodio Dorian Hatta, a poslije godinama i Vladimir Gašparović Gašo, ali i u novije vrijeme kad ga vodi Damjan Grbac.