Događaj koji je obilježio protekli tjedan, pa možda i ovu godinu, je masovni prosvjed učitelja i profesora na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Ono što se u početku činilo borbom za veći koeficijent preraslo je pobunu protiv općeg stanja u hrvatskom društvu, a prva je ustala inteligencija – oni »najobrazovaniji, najpristojniji i najšutljiviji« kao što je rekao učitelj Luka. Gledajući sve te učitelje i profesore koji su ispunili trg glavnoga hrvatskoga grada, prisjetili smo se svih onih likova učitelja o kojima su pisali stari hrvatski pisci. U hrvatskoj prozi 19. stoljeća bilo ih je dosta: »Pavao Čuturić« (Janko Jurković), »Stankovačka učiteljica« (Ivan Perkovac), »Branka« (August Šenoa), »Đurđica Agićeva« (Ksaver Šandor Gjalski)… U to vrijeme ti likovi imali su prosvjetiteljsku funkciju, no autori su kroz glavne likove književnih tekstova prenosili vlastite stavove i ideje kako o društvenoj, tako i o političkoj situaciji u Hrvatskoj.

Sada smo u 21. stoljeću, a naši učitelji i profesori kao da se bore za ista prava koja nisu imali Branka i Đurđica, a dodajmo im i Đuru Andrijaševića iz romana »Bijeg« Milutina Cihlara Nehajeva. Kakva je bila njihova literarna sudbina? Prostor nam je ovdje ograničen, pa ćemo se prisjetiti nekoliko njih, doduše fiktivnih junaka koji, ipak, nisu bili daleko od tadašnje hrvatske stvarnosti, a nažalost nisu ni od današnje.

Otpor mađarizaciji i germanizaciji

Šenoina »Branka« nastala je u kontekstu otpora prema mađarizaciji i germanizaciji. August Šenoa iskoristio je glavni lik Branke da bi preko nje upozorio javnost kako treba nastaviti dalje s borbom na političkom, ali i kulturnom polju. Žena je u to vrijeme imala važnu ulogu ne samo kao majka koja svoje dijete želi naučiti materinjem jeziku, nego je ujedno trebala biti intelektualka koja pomaže tijekom širenja kulturnih i nacionalnih vrijednosti. Učiteljica Branka je siromašna i bez veza, pa se zbog toga ne može zaposliti niti u jednoj školi u Zagrebu, ali ni izvan grada. Zahvaljujući upornosti, Branka je na kraju uspjela dobiti posao učiteljice u malom i zapuštenom selu Jalševu. Kreće u nepoznato sretna što je napokon dobila posao, ali već na početku doživljava razočaranje, a to je neudoban prijevoz po hladnoći i snijegu na otvorenim seljačkim kolima.

Slijedi još veće razočaranje u školi kada ju dočekuju neuredni učitelj i njegova žena. Oboje su neprijateljski raspoloženi prema Branki jer su uvjereni kako je otela mjesto Šilićevoj ženi, a iako nije bila školovana za učiteljicu, Šilićeva žena je smatrala da ima svo pravo učiti djecu malog i zaostalog mjesta. Pokazuju joj zapušten školski stan s paučinom i prašinom na svakom koraku, ali Branka se nije dala smesti.

Počela je raditi posao savjesno i potpuno drugačije od onoga kako je to radio Šilić. Seljani su ubrzo shvatili koliko je dobrih promjena unijela Branka i kako su djeca napokon s oduševljenjem išla u školu.

Na kraju godine Brankini su učenici oduševili sve prisutne pred komisijom, dok Šilićevi nisu znali ništa. Nakon brojnih problema bila je to velika pobjeda pametne mlade djevojke, a zbog uspjeha u radu s djecom Branka dobiva poziv da dođe raditi u Zagreb. Ipak, Branka je odlučila ostati u Jalševu kako bi nastavila na promicanju znanja u malom i zabačenom mjestu. Bila je toliko zavoljela učenike da nije mogla zamisliti da se od njih odvoji. To je u duhu romantizma, kao i sam završetak »Branke«. Danas smo dogurali do toga da zaposleni u obrazovanju idu prosvjedovati u Zagreb da bi se izborili za svoja prava i kvalitetnije školstvo.

Priča o Đuri Andrijaševiću

U »Stankovačkoj učiteljici« Ivana Perkovca učiteljica Marta u Stankovac stiže na početku školske godine kako bi vodila razred za djevojčice. Iako su neki mještani nesusretljivi, Marta se uspijeva snaći. Ona voli svoj posao i istinski uživa podučavajući djecu, no njene pedagoške metode nisu se poklapale s metodama župnika i bogatijih Stankovčana koji su smatrali kako učiteljica ne bi trebala djeci pričati priče, voditi ih u šetnje i igrati se s njima. Unatoč tome, Marta se nastavila boriti i uglavnom je ignorirala primjedbe. Iako je djeca zbog takvog pristupa vole i poštuju, mnogi smatraju kako nova učiteljica nije dovoljno ozbiljna i stroga… Unatoč problemima, kraj je i za Martu sretan, što se ne može reći i za protagonista romana »Bijeg« Milutina Cihlara Nehajeva, koji se svrstava u jedan od najboljih romana hrvatske moderne.

Tiskan je 1909. godine, a nosi podnaslov »Povijest jednog našeg čovjeka«. Mjesta radnje su Beč, Zagreb, Kraljevica, Rijeka, Zdenci i Senj. Priča je to o Đuri Andrijaševiću, siromašnom hrvatskom intelektualcu koji se školovao u velikom gradu, no na kraju ga je dotukao život provincijskog gradića gdje je u potpunosti propao. Đuro je razmišljao o svom stalnom zaposlenju koje mu se činilo još jako daleko. Naime, iako je položio doktorski ispit, morao je položiti još i profesorski kako bi pronašao stalno zaposlenje. Još kao dijete, Đuro je volio puno čitati, a svirao je i glasovir. Školovao se u Rijeci i bio je odličan učenik. Još za vrijeme školovanja u Vijencu su mu izašli i njegovi prvi književni pokušaji.