Znam, ispast će opet – kako bi rekao naš predsjednik Milanović – da kukumavčim. Razlog? Pa, evo, čitam u medijima da Zagreb posljednja dva tjedna živi nevjerojatno bogat koncertni program. Citiram Jutarnji: »Uživo smo imali priliku vidjeti Franz Ferdinand, Lemonheads, Eagles of Death Metal i Julien Baker u Tvornici, pred nama su večeras Boy Harsher u Močvari, u petak Skunk Anansie u Domu sportova te u ponedjeljak u Hali Smile, grupa Thoma Yorka i Jonnyja Greenwooda, što je koncert koji se ne propušta. A tek smo na početku koncertne sezone!… Rasprodani »Lisinski« i vrlo entuzijastična publika u utorak je navečer dočekala prvi nastup kultne goth-world music grupe Dead Can Dance u Zagrebu«.

A ovih je dana u »Lisinskom« najavljeno 70., jubilarno izdanje najstarijeg i jednog od najznačajnijih glazbenih festivala – Ljubljana Festivala, na kojem će ove godine od 21. lipnja do 8. rujna nastupiti najveća imena svjetske glazbene scene. Kako javlja »Lisinski«, ljeto u Ljubljani bit će u znaku baletnih i opernih predstava, mjuzikla, komornih i simfonijskih koncerata, a na programu će biti i majstorski tečajevi Festivala Ljubljana, Međunarodna likovna kolonija, radionice za djecu i mlade, Ljubljana Festival na Ljubljanici, različite uvodne priredbe prije službenog početka festivala i mnoga druga događanja.

Kao neki od vrhunaca ovogodišnjeg izdanja istaknuti su tradicionalna Ljetna noć, mjuzikl »Priča sa zapadne strane«, Béjart Ballet, »Faustovo pogubljenje« pod ravnanjem Charlesa Dutoita, Edward Clug, dirigent Riccardo Muti, mezzosopranistica Elina Garanča, John Malkovich, Plácido Domingo, Orkestar Zapadno-istočni divan pod ravnanjem Daniela Barenboima sa solistom Lang Langom, Simfonijski orkestar iz Pittsburgha pod ravnanjem Manfreda Honecka s pijanisticom Hélène Grimaud, Tajlandski filharmonijski orkestar pod ravnanjem Alfonsa Scarana, violinistica Lana Trotovšek i violist Maksim Risanov s Londonskim kraljevskim filharmonijskim orkestrom s dirigentom Vasilijem Petrenkom, Anna Netrebko i Jusif Ejvazov, gala koncert Slovenskog okteta, Vlado Kreslin i mnogi drugi. Festival će svečano zatvoriti Bečka filharmonija pod ravnanjem dirigenta Esa-Pekke Salonena.

Događanja će se održati na više lokacija, ali kao i dosad, središnje mjesto događaja priredbi bit će Ljetno kazalište Križanke. Program vrijedan skoro pet milijuna eura ostvaren je uz potporu Grada Ljubljane, osnivača Ljubljana Festivala, i gradonačelnika Zorana Jankovića te sponzora, prijatelja Festivala i medijskih pokrovitelja.

Spomenimo i Rijeci blizak Trst, u kojem su u ovom trenutku postavljene dvije izložbe koje bi vrijedilo pogledati – »Frida Kahlo – Il caos dentro« te u muzeju Revoltella izložbu koja kroz 70 djela donosi priču o impresionistima, pa su između ostalog zastupljeni Monet, Renoir, Delacroix i Courbet.

Ne tvrdim da se u Rijeci na kulturnom planu ništa ne zbiva. Nakon dviju godina stanke opet je održan Međunarodni festival malih scena, počeo je Port of Dance, tu i tamo održi se poneki koncert… Ali ono zbog čega kukumavčim je to što u grad na Rječini vrlo rijetko ili skoro nikad ne »kapne« neki od poznatijih svjetskih bendova i umjetnika. Jedva da se to dogodilo i kad je Rijeka nosila titulu Europske prijestolnice kulture. U ovom trenutku još ne znamo hoće li biti kakvog kulturnog ljeta u Rijeci, a u tom pogledu Ljubljana se čini nedostižno dalekom.

Iz riječke perspektive i Zagreb u ovom trenutku nudi mnogo više vrhunskih događanja na planu kulture. Moji riječki prijatelji već planiraju odlazak u zagrebački HNK u kojemu će uskoro gostovati predstava »Putujuće pozorište Šopalović« Jugoslovenskoga dramskog pozorišta iz Beograda, u režiji, scenografiji i izboru glazbe Jagoša Markovića. Neki će ići u Zagreb samo zbog Jagoša, koji je u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca režirao nekoliko predstava za pamćenje, a pamtimo i njegove predstave koje su prikazane na Međunarodnom festivalu malih scena. Hoće li ta ista predstava ikada gostovati u Rijeci, ne znam. Trebat će potegnuti do glavnog hrvatskog grada. Kad će nešto zaista veliko, svjetsko, poznato, vrhunsko doći u Rijeku, teško je reći, a mi možemo samo dalje kukumavčiti i krenuti put Zagreba, Ljubljane, Trsta… I da, veselimo se Daliju u Opatiji.