Neobična i vrlo opasna situacija dogodila se nedavno na otoku Zlarinu. Mediji su izvijestili da su dvije žene propale kroz truli pod u rodnoj kući pjesnikinje Vesne Parun. Ovako je događaj opisao zlarinski DVD: »Dvije osobe propale su kroz truli pod u napuštenoj kući, obje s teškim tjelesnim ozljedama, imobilizirane, izvučene iz kuće i zbrinute. Obje su izvan životne opasnosti. Dosta rijetka situacija, no odrađeno je sve bez problema, pokazalo se da nismo loše opremljeni i za takve situacije. Sudjelovalo je 10 vatrogasaca s 2 kombija.«

Prema dostupnim informacijama, tri žene ušle su u kuću, a dvije su propale kroz pod u konobu. U trenutku njihova izvlačenja, na vatrogasce se srušila još jedna greda sa stropa, srećom bez posljedica. Na temelju objavljenih fotografija vidljivo je da je kuća u kojoj je rođena Vesna Parun danas ruševina. Nemili događaj na neki je način realno i simbolički p(r)okazao aktualno stanje u hrvatskoj kulturi, odnosno skrenuo pažnju na to kako se odnosimo prema baštini i velikanima naše umjetnosti i kulture. Nemamo konkretne podatke o tome kako je došlo do ovako drastičnog zapuštanja rodne kuće velike hrvatske književnice Vesne Parun, ali da tu nešto nije u redu – nije i ovakav odnos zaslužuje osudu.

Podsjetimo, Vesna Parun rođena je na Zlarinu 1922. godine, a preminula je 2010. u Stubičkim Toplicama. Parun pripada među najpoznatije suvremene hrvatske pjesnikinje, a ujedno je i najistaknutija hrvatska pjesnikinja druge polovine 20. stoljeća. To mjesto u hrvatskoj književnosti zauzela je zahvaljujući raskošnosti pjesničkog izraza, bogatstvu tema i motiva i stvaralačkoj plodnosti. Poezija je prava domena Vesne Parun, no već je poslije druge knjige pjesama počela pisati prozu i drame. Objavljeno joj je više od 60 knjiga poezije i proze i uprizorena su četiri njezina dramska djela. Njezina zbirka »Zore i vihori« (1947.) po mnogo čemu označava važan datum u razvojnom tijeku novije hrvatske poezije. Vesna Parun počela je pisati vrlo rano, svoju prvu pjesmu »Pramaljeće«, napisanu na otoku Visu, objavila je već s deset godina (1932.) u listu Anđeo čuvar. Slijedi pjesma »Zov« objavljena 1938. godine u časopisu Sjeme, glasilu muške klasične gimnazije kojem su urednici bili Jure Kaštelan i Živko Jeličić. Već ta pjesma nosi u sebi dah temeljne ideje vodilje: himnu životu, radu i hrabrosti. Osim poezije, pisala je dječje i satiričke pjesme, prozu i drame. Njezina su djela prevođena na mnoge jezike.

Vrlo opsežan pjesnički opus Vesne Parun, najprevođenije hrvatske pjesnikinje, jedno je od najznačajnijih poglavlja suvremenoga hrvatskog pjesništva. Prevodila je pjesme sa slovenskoga, bugarskoga, francuskoga i njemačkoga; osobito su cijenjeni njezini prepjevi pjesama Johanna Wolfganga Goethea, Heinricha Heinea i Rainera Marie Rilkea. Dobitnica je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (1977.) i Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1982.).

Na stranici Književna baština u muzejima objavljeno je da je u Kući Kažerma Kulturno-umjetničko društvo »Koralj« ustrojilo omanju Muzejsku zbirku unutar čijeg je postava bila izložena i Spomen-zbirka Vesne Parun. U jednoj prostoriji, uz likovne portrete i fotografije Vesne Parun, njezine knjige i rukopise, nalazila se i staklena izložbena vitrina s nekoliko njezinih osobnih predmeta koje je darovala Zlarinu pri svom posjetu 2006. godine. Među darovanim predmetima – kapom od tamnog samta, džepnim radioprijamnikom, narukvicom, naočalama i njihovim etuijem, nalivperom – nalazili su se i neki za koje je Vesna sama napisala legende. Svi su predmeti iz Spomen-zbirke spakirani i pohranjeni zbog renoviranja Kuće Kažerma u kojoj je u lipnju 2023. otvoren Hrvatski centar koralja Zlarin. U njegovu stalnom postavu trenutačno se nalazi čitaonica koja posjetiteljima predstavlja i poeziju zlarinske pjesnikinje Vesne Parun.

Ipak, možemo se zapitati je li to dovoljno i kako je moguće da je rodna kuća Vesne Parun dovedena u tako loše stanje?

Probajte zamisliti da se takvo što dogodilo sa Shakespeareovom rodnom kućom u Stratford-upon-Avonu. Nemoguće, tamo su sada muzej i knjižnica.