RIJEKA – U Muzeju moderne i suvremene umjetnosti otvorena je izložba »Nakon prvog puta« koja okuplja osmero pozvanih umjetnika različitih generacija koji se predstavljaju skulpturama, instalacijama i site-specific intervencijama – Kristiana Kožula, Vedrana Perkova, Viktora Popovića, Gaiju Radić, Igora Rufa, Saru Salamon, Tanju Vujasinović i Vlastu Žanić. Kustosica je Ksenija Orelj, suradnica Ivana Meštrov, a dizajneri Ana Tomić i Marino Krstačić-Furić.

Skulpture umjetnika koji žive ili rade u sredinama Split – Rijeka – Ljubljana – Zagreb zastupljene su kroz različite medije – od svjetlosti, pokreta, teksta, zvuka i videa do ready-madea. Protežu se od dvorišta »Benčića«, uključujući i njegov potok i muzejsku fasadu, do same unutrašnjosti Muzeja.

Radovi kao refleksije

Kako se navodi u tekstu uz izložbu, posvećeni istraživanju granica ravnoteže i kontrole tijela, radovi na ovoj izložbi ne nude stabilnost – nude rad s nestabilnošću. »Baš obratno od forsirane kulture individualizma i samodostatnosti, intrigiraju nas na pitanja kako se nosimo s tijelom u današnjem dobu? Kako, umjesto reprezentativnih modela, istaknuti njegovu neuravnoteženost i svakodnevno suočavanje s ograničenjima? Kako na neverbalan način posredujemo da smo ispali iz ravnoteže i nastavljamo bez nje?«, navedeno je.

Umjesto jedinstvene narativne linije, izravnosti sadržaja i društvenog angažmana, radovi su refleksije o našoj zapetljanosti u simultane krize koje nameću oblike stvaranja, ali i potiču metode izmicanja iz uskih načina funkcioniranja. Gaia Radić evocira skulpturu kao drevno biće koje izranja iz supstrukture prostora – potoka u »Benčiću«. Vedran Perkov koristi tekst i svjetlo kao nesigurne oblike samopomoći na muzejskoj fasadi, gdje svaka rečenica vibrira između banalnosti i urgentnosti. Kod Igora Rufa skulpture se komešaju između odbačenog i novog prostora upotrebe, željenog i zbiljskog, a visoka kultura preobraća se u svoje svakodnevno okrilje gdje je apsurd glavna sastavnica. Sara Salamon proizvodi dodatni prostor koji se »pretvara da je dio postojećeg« – lažnu vertikalu, prostorni glitch. Tanja Vujasinović poseže za kolekcijom Muzeja, kroz svjetlosnu skulpturu reintepretirajući misao Ivana Kožarića. »Malo duha, malo materije« ovdje ne sadrži pojmove suprotnosti, već označava istovremene uvjete. Viktor Popović otkriva arhiv muzeja kao mehanizam zaborava – konstrukciju u kojoj svjetlost sablasno usporava pogled.

Svakodnevno životno tkanje

U instalaciji Vlaste Žanić susrećemo se s neprekidnom petljom, kolažem osobnih bilješki, odbačenih materijala i arhivskih tragova. Instalacija postaje arhitektura nevidljivih procesa – dnevničkog zapisivanja, emocionalnog usporavanja, ponovnog pogleda. Kristian Kožul gradi tijela u rastavljanju i međusobnom nadomještanju, kao protetiku koja ne skriva ranjivost nego je ističe. U medijskom tj. skulpturalnom, individualnom, kolektivnom, ali i institucionalnom smislu, radovi sagledavaju i reinterpretiraju uspavane i odložene funkcije i uvode pitanja: što znači stajati? Koga se isključuje da bi se nešto održalo? Gdje se nalazi težina, a gdje rasterećenje?

Umjesto perfekcionizma, trajnih i stabilnih formi, vječnosti kao vrijednosne opsesije (muzejskih) institucija, na izložbi »Nakon prvog puta« istražuje se lomljivost, ranjivost i stanja ispadanja iz ravnoteže kao način da je ponovno oblikujemo. »Nasuprot slavljenju kulta novog, dosezanja ranije nepostignute granice, pri čemu je gratifikacija često odgođena, zanimaju nas procesi popravljanja predmeta i uštimavanja subjekata. Tako vokabular izložbe pored nesavršene tjelesnosti čini potraga za nehijerarhijskim modelima pridruživanja i organizacije koja otpušta potisnute energije i tjeskobnosti pred neuspjehom kroz igru, eksperiment i humor. O tome progovara i naslov izložbe koji težište s postignuća prvaka, vođe, vladara, ali i umjetnika ili kustosa kao mističnog tvorca koji tobože stvara ex nihilo, prebacuje na svakodnevno životno tkanje, skrojeno iz uzajamnosti i često nevidljive podrške«, piše na web-stranici MMSU-a.

Katalog izložbe s popratnim tekstovima Ivane Meštrov i Ksenije Orelj, dosjeima umjetnika i izloženih radova bit će dostupan nakon otvorenja. Izložba je otvorena do 31. kolovoza.