
Foto Subversive FF
Među naslovima koje karakterizira i filigransko uvezivanje poetskog i političkog te osobnog i kolektivnog aspekta suvremenosti nagrađeni su »Sveta struja« i »Flophouse America«
povezane vijesti
Nedavnom svečanom dodjelom nagrada Wild Dreamer »Dragan Rubeša« i zaključnim performansom londonskog dvojca Dubmorphology u zagrebačkom kinu Kinoteka završeno je još jedno, 18. izdanje Subversive Film Festivala, a leaureati su filmovi »Sveta struja« i »Flophouse America«. Ovogodišnje izdanje Subversive festivala, koji se održava od 19. do 31. svibnja i u sklopu kojega se održava i sam filmski festival, odvija se pod festivalskom temom »Doba sukoba: eskalirajući ratovi, globalne migracije« te spajajući političku teoriju s umjetnošću filma pod povećalo stavlja ključne teme suvremene stvarnosti.
O pobjedničkim filmovima, četrdeset naslova koji su obilježili ovu godinu, odlučivao je žiri u sastavu Sanjin Pejković (Švedska), Patricia Pisters (Nizozemska) te Iva Rosandić (Hrvatska). U kategoriji igranog filma najboljim je proglašen film »Sveta struja« Tatoa Kotetishvilija, koji »je pomno izgrađen na ambivalenciji – pročišćenog stila i apsurda gruzijske stvarnosti, patrijarhalnog okvira i prekoračenja zadanih uloga, perzistira na ivici fikcionalnog i dokumentarnog, dokazujući još jednom da su rodovska ograničenja i definicije tek krnji pokušaj dohvaćanja fenomena koji se proteže na opis naše kulturne i društvene stvarnosti«.
– Uvriježeni termini nikad ne pretpostavljaju sve varijacije umjetničkog akta, modela življenja ili samoidentifikacije, baš kao što se političnost »Svete struje« probija suptilno kroz narativnu liniju putešestvija višestruko marginaliziranih pojedinaca. Njihovo djelovanje nadilazi individualni čin, preobražavajući se u razotkrivanje stvarne funkcije religijskih, i svih ostalih simbolizama, a sve kao čin otpora nezadovoljavajućim društvenim zadatostima, piše u obrazloženju.
Etička zastranjenja
»Čak i kad bismo ga opisali kao klasični opservacijski dokumentarni film«, piše u obrazloženju za film »Flophouse America« norveške redateljice Monice Stromdahl, koji je dobio nagradu u kategoriji dokumentarnog filma, »pokazuje da je svijest o etičkim zastranjenjima moguće ugraditi u tijelo filma, ne bi li ih se osujetilo«.
– Okrajak surove stvarnosti, takozvanog najnaprednijeg i najbogatijeg društva, onog američkog, posljedice čije se ideologije individualizma očituju u raspadu zajednica i izostanku mehanizama potpore, unatoč traumatičnoj i necenzuriranoj temi, na emocionalnoj i intelektualnoj razini probija barijeru prema protagonistima, stoji u pojašnjenju o filmu.
Pobjednički filmovi osvojili su skulpture svjetski poznatog hrvatskog kipara Nikole Vudraga. Ovogodišnji program festivala činilo je četrdeset filmskih naslova koji su obilježili tekuću filmsku godinu, a prema riječima umjetničke direktorice Subversive festivala i selektorice Subversive Film Festivala Dine Pokrajac, uz kritičku oštricu i izazovne narativne konvencije odabrane filmove karakterizira i osebujan vizualni stil te filigransko uvezivanje poetskog i političkog, osobnog i kolektivnog aspekta suvremene stvarnosti. Kako ističe, u odabranim filmovima sukob se odvija između pojedinca i njegove savjesti, pojedinca i okoline, ideala kojima teži i realnosti koju nastanjuje, dok se festivalski format koristi kao pokušaj premošćivanja sukoba kroz poticajne susrete i promišljanje pokretnih slika kao oruđa emancipacije.
Oruđe emancipacije
Dodjela nagrada završena je performansom »Dekodiranje kulturalnog otpora« londonskog dvojca Dubmorphology (Gary Stewart & Trevor Mathison) koji istražuje sonične aspekte prosvjeda od svibnja 1968. naovamo, kao i višednevnim simpozijem »Doba sukoba/Slike emancipacije« na kojem je nekolicina pozvanih umjetnika, kulturnih i akademskih radnika diskusijama, filmskim projekcijama i predavanjima promišljala način na koji se filmske slike mogu upotrijebiti kao oruđa emancipacije.
Ovogodišnje izdanje teorijsko-diskurzivnog dijela Festivala, Subversive forum, i ove je godine okupilo teoretičare i aktiviste iz različitih dijelova svijeta i otvorilo prostor za zajedničku refleksiju i diskusiju o različitim zabrinjavajućim tendencijama: instrumentalizaciji migracija, pretvaranju rasijaliziranih Drugih u žrtvene jarce, militarizaciji granica, širenju i eskalaciji rata i vojnih sukoba, sistematskom suzbijanju i difamaciji svake kritike izraelskog nasilja nad Palestincima kao »antisemitizma«, ali i o mogućim odgovorima i strategijama ljevice kako bi se tim trendovima suprotstavila.