RAB – U sklopu simpozija Fruga Art Trail strani umjetnici održali su umjetničke performanse u Sportskoj dvorani Lopar. Posjetitelji su imali prilike izbliza doživjeti fascinantne i neobične projekte troje renomiranih umjetnika – Susanne Stiegeler, Thomasa Maya i Ute Ritschel. Prije samog performansa, umjetnici su posjetili Interpretacijski centar »Čovik i more«, gdje su, pod stručnim vodstvom Marije Marinković, imali prilike upoznati se s prošlošću loparskoga kraja.

Prije samog performansa u Sportskoj dvorani Lopar, pozdravnim riječima su se umjetnicima i prisutnima obratili direktor TZO-a Lopar Marin Mušćo, voditelj marketinga TZG-a Raba Luka Perčinić, vijećnik u Općinskom vijeću Lopara Danijel Mušćo kao zamjenik načelnika i Thomas May, predsjednik umjetničke asocijacije »Der KREIS«, jedan od performera i kustos Fruga Art Traila.

»Karta« Raba od keksa

Umjetnica Ute Ritschel, s performansom »Rapske Napolitanke«, je u jednom »eat art« performansu, pred prisutnima, različitim keksima, odnosno napolitankama kreirala »kartu« otoka Raba na stolu, stavljajući kekse različitih okusa i oblika na različita mjesta na toj rapskoj »karti«, u skladu sa svojim znanjem o otoku Rabu, doživljajima i asocijacijama.

Nakon što je keksima na stolu kreirala »kartu« otoka Raba i ispričala svoje doživljaje i asocijacije, prisutni su mogli spomenute kekse s kreirane rapske »karte« i pojesti. Bit ovog neobičnog performansa bio je taj da se u svakom posjetitelju, koji okusi keks s kreirane rapske »karte«, pobudi i razmišljanje o tome koje bi tajne taj dio otoka Raba, s kojega je pojeo keks i ovisno o okusu tog keksa, mogao kriti.

Vlati trave

Thomas May, s performansom »Grass Project«, dao je priliku svakom zainteresiranom od drvenog štapića izrezbariti »vlat trave«, koja bi onda bila pridodana u jedinstvenu zbirku koja je uoči performansa brojila 16. 748 »vlati trave«.

Oblici »vlati« su bili različiti, ovisno o željama, asocijacijama i osobnosti svakoga tko se okušao u ovom performansu.

Susanne Stiegeler, s performansom »Golden Nose Project«, pružila je priliku svakom zainteresiranom da oblikuje svoj nos u gipsu, koji bi se potom pozlatio i označio zasebnim imenom. Zlatni nosovi potom bi se prikupili u jednu zajedničku zbirku, a različiti oblici trebali su predstaviti i različitosti svakoga koji se upustio u ovaj performans.