U slučaju da nam je prva asocijacija na pojam ‘ples’ vitka balerina ili fitness prvak besprijekorne kondicije i predimenzioniranih bicepsa, možda je potrebno prisjetiti se da je Ples zapravo mnogo više od pukog divljenja ekstravagantnim fizičkim mogućnostima, više od opetovanog prikazivanja memoriranih pokreta.

Više od spektakla i tjelesno zahtjevne aktivnosti, ples i pokret su prvenstveno ekspresija koja nadilazi verbalnu komunikaciju, umjetnički dijalog s publikom kroz koji je moguće istraživati vlastiti izričaj u realnom vremenu danog trenutka izvedbe.

Pravo na tu ekspresiju i ravnopravnost izražavanja plesom temeljne su vrijednosti tzv. inkluzivnih scenskih praksi kojima se Plesna grupa Magija bavi već desetak godina. Njeni su članovi plesači, članovi Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka, osobe s raznim razinama invaliditeta koji su kroz godine rada, uz profesionalno vodstvo plesnih i glumačkih pedagoga, uspostavili i riječkoj publici prikazali više cjelovečernjih predstava i kraćih koreografija.

Povećanje vidljivosti

Plesne voditeljice i edukatorice Magije, Gordana Svetopetrić i Sanja Josipović, pred pet godina pokreću i projekt Festival inkluzivnih scena koji se ove godine održao krajem lipnja i početkom srpnja.

Festival uspostavlja i održava suvremeni plesni izričaj na profesionalnom nivou, kroz okupljanje domaćih i inozemnih umjetničkih izvedbi na jednom mjestu, a kroz vrijeme prerasta u svojevrsnu platformu za istraživanje razvoja strategije i izgradnje infrastrukture kroz koju bi se mladi plesači s invaliditetom educirali i osposobljavali za profesionalne plesače.

Provodi se u partnerstvu s Hrvatskim kulturnim domom na Sušaku i cilj mu je dodati dimenziju fizičke raznolikosti u suvremenom plesu i plesnoj improvizaciji te nastojati osigurati pristup plesu za sve ljude.

Novost je ove godine, osim što se festival zbog epidemiološke situacije selio u vanjski prostor Trga Riječke rezolucije, uvođenje novog programskog pravca Intervencije čime se nastojalo učiniti korak dalje u javnom prezentiranju i približavanju inkluzivnihi plesnih sadržaja široj publici, odnosno povećanju njegove vidljivosti.

U sklopu njega je riječka plesačica Kristina Paunovski upravo pod nazivom »Vid(ljivost)« provela dvodnevnu radionicu plesne improvizacije, koja je rezultirala performansom u javnom prostoru na temu istraživanja vlastitog tijela kroz njegove fizičke i ekspresivne mogućnosti s naglaskom na korištenju prostora i osvještavanju fokusa prolaznika.

Mreža umjetnika s invaliditetom

Prezentacija radionice održana je na Korzu, a uslijedio je trodnevni festivalski program u sklopu kojega je prve večeri prikazana gostujuća predstava »Fly«, solo češke plesačice, koreografkinje i fizioterapeutkinje Markete Stranske.

FOTO EPK

Rad je inače odabran na programu međunarodnog plesnog festivala Spring Forward koji se trebao održati u Rijeci u travnju, no koji se zbog pandemije održao u online izdanju te ipak ovoga mjeseca ugošćuje dio predstava uživo u sklopu programa »Port of Dance«.

Naslov predstave referira se na slobodu koju asociramo s letenjem, u ovom slučaju slobodu tijela da se izrazi unatoč (i pogotovo) svim svojim nedostacima. Stranska prikazuje život i kretanje s jednom nogom, jednom protetskom nogom i dvjema štakama, a uz ovaj projekt dalje razvija domaću i međunarodnu mrežu umjetnika s invaliditetom.

Nakon izvedbe, zanimljive osim zbog performerske lakoće vladanja pokretom i zbog uspješnih rješenja u glazbi i jednostavno-efektnoj scenografiji, ova plesna umjetnica za Novi list komentira neke specifičnosti bavljenja plesnom umjetnošću s pozicije invaliditeta.

Naglašava da je jedan od izvora inspiracije kojim se vodi upravo ograničenost, nedostatak u klasičnom smislu, te istraživanje koje se spontano dešava izlaskom iz poznate, ustaljene »konfor-zone«.

Svoju je kinestetičku svijest koju je kao plesačica posjedovala i prije invaliditeta, navodi, dodatno produbila na tom putu da se nastavi baviti plesom, a kao fizioterapeutkinja prepoznaje i dijalog koji uspostavljaju plesna i terapeutska praksa – zajednički je faktor, naravno, samo tijelo – sa svim svojim bezgraničnim mogućnostima.

Na upit o infrastrukturnim ograničenjima s kojima se inače susreću osobe i umjetnici s invaliditetom, komentira da je i u Češkoj prisutan taj problem, no da se sve više radi na poboljšanju uvjeta i fizičkih pristupa, što svakako može služiti kao primjer kojega treba slijediti.

Ples za sve

Druga je večer bila rezervirana za lokalne izvođače – spoj predstava inkluzivne Plesne grupe Magija u jednu retrospektivnu izvedbu pod naslovom »Okret nazad, naprijed dva« – u kojoj je publika koja ih godinama prati mogla prepoznati dijelove radova »Bez voznog reda«, »Moja druga« te radove mladih autorica Tamare Bračun, Anike Cetine i Ivone Križić, premijerno izvedene na prošlogodišnjem festivalu.

Večer je završila filmskim maratonom kratkih inkluzivnih filmova u organizaciji udruge Spirit. Riječ je bila o prezentaciji međunarodnog festivala Uhvati film, koji se organizira u četiri države, a čiji je hrvatski predstavnik i organizator riječka udruga Spirit. Na festu su akteri i voditelji osobe s invaliditetom, a za ovu prigodu Spiritovci su izabrali projekcije plesnih filmova.

Posljednja večer ugostila je zagrebačke inkluzivne predstave i koncert, u realizaciji Pučkog otvorenog učilišta Zagreb, IMCR – Integriranog kolektiva za istraživanje pokreta te raznih inkluzivnih deaf bendova čiji članovi posjeduju određeni stupanj oštećenja sluha.

Festival je svojim kvalitetnim programom i posjećenošću nastavio razvoj i napredak u stvaranju raznolikije, inkluzivnije izvedbene scene, a svaki za ples radoznali i zainteresirani građanin/ka može se na tom putu i priključiti na otvorenim probama Plesne grupe Magija koja ovom otvorenošću upravo i šalje poruku: »Ples za sve.«