Serijal

“Trubač uvijek trubi parput”: Akcijska komedija s elementima drame i znanstvene fantastike

Katarina Bošnjak

Iako niskobudžetni, film je tim više i sentimentalno te motivski vrjedniji od bilo kojeg komercijalnog i mainstream filma jer je iskren i otvoren



RIJEKA – Nakon što je krajem studenoga u HKD-u na Sušaku premijerno prikazan film »Trubač uvijek trubi parput«, novi nastavak serijala o Tajnom agentu 010, zajedno s prethodna dva kraća nastavka, bio je dostupan za pogledati na YouTubeu.


Stoga smo iskoristili priliku i pogledali ga, a evo i naših dojmova. Podsjećamo, riječ je o serijalu koji je ostvaren s mladim osobama s poteškoćama iz riječke Udruge Spirit te pod vodstvom Denisa Pilepića i Helge Paškvan, a u kojima se kao gosti pojavljuju Mile Kekin, Dražen Turina Šajeta, Krešimir Mišak, Asim Ugljen i druge poznate osobe koje su podržale projekt. Velika podrška tu su bili i roditelji glavnih glumaca koji su odigrali i neke manje uloge. U glavnim su ulogama Dorian Matić kao detektiv Dodo, odnosno Tajni agent 010, Dora Brnić kao Esmeralda, Tea Superina kao pjevačica Barska Mušica i sviračica ukulelea te Toni Lesica kao Al Patone i trubač.


Čudnovata priča


Kada govorimo o trećem nastavku, riječ je o akcijskoj komediji s elementima drame i znanstvene fantastike, a sve u simpatičnom melanžu s detektivskim žanrom. Čudnovata je to priča i pomalo zahtjevna za shvatiti, s obzirom na to da radnja šeće kroz različite periode povijesti sve do Frankopana, Rimljana i kamenog doba. Već na kraju drugog nastavka postoje naznake velike svjetske katastrofe, no one se dodatno raslojavaju u ovom nastavku kada Krešimir Mišak iznad Europe uoči nepoznati leteći objekt, o kojemu začudo, u američkoj vladi ne znaju ništa. Jedina osoba koja bi mogla imati odgovor na ovo pitanje je Tajni agent 010, no on ima puno posla i kako sam više puta kaže, jako je skup.




Tijekom već postojeće globalne krize najednom se još i zabranjuje glazba što ostavlja veliki utjecaj na cijeli svemir koji počinje gubiti boju, stoga Dodi dolazi novi intergalaktički klijent, zabrinuti svemirac, odnosno svemirka. »Kod vas se na Zemlji povijest ponavlja kao pokvareni sat. Nađi način da se sat popravi«, govori Dodi svemirka koja tvrdi kako cijeli svemir gubi ravnotežu ako na Zemlji nestane glazbe i boja.


U cijeloj zavrzlami u Dodov detektivski ured dolazi i Esmeralda, prijateljica i ljubavnica koja je zabrinuta zbog njihovog zajedničkog prijatelja trubača koji je priveden, a Dodo shvaća kako kroz prošlost mora spasiti sadašnjost i budućnost. Od tog se trenutka u filmu izmjenjuju razni vremenski periodi i likovi, bezbroj je scena akcije, ali i poetičnih trenutaka u kojima izjave likova pletu radnju gotovo poput kakve epske pjesme. Zanimljivo je i kako je mjerna jedinica prolaska vremena u svim nastavcima ovog serijala broj mjeseci koliko je dugo Dodo trijezan – humorističan je to dodatak, ali i još jedan indikator toga kako je ovaj film potpuno »u svom filmu«, što je dakako, pozitivno.


Kompleksna radnja


Pojavljuju se tu i duhovi i kraljevi, a provlače se i ne tako suptilne kritike društva koje filmu daju na težini, poput lika nonšalantnog svećenika koji se »katkad bavi lovom«, odnosno švercom drva. Vidljiva je i nešto suptilnija kritika kapitalizma u sceni kada se duh, odnosno duhica (Tamara Bračun koja je briljirala prvi put na filmu) vraća u prošlost i kritizira vitezove koji su prodali šumu, objašnjavajući im kako drva jesu sredstvo za preživljavanje, ali ne tako kako oni misle. Time ukazuje na važnost suživota s prirodom, a ne eksploataciju iste u svrhu zarade. Slično se može iščitati i iz scene kada proročica gledajući u dolinu upozorava kako će se za 15 godina tamo izgraditi 15 hotela ako ne učine nešto.


Upravo ovakve scene kompleksnu radnju punu akcija, referenci, kao i igranja religijskim motivima čine vrlo bogatom i slojevitom, a šalju bitne poruke o našim životima. Na kraju filma trubača izvlače iz zatvora, glazba i boja se vraćaju te uz Vivaldijevo »Proljeće« u pozadini svi shvaćaju kako je glazba jača od zakona. Iako niskobudžetni, film je tim više i sentimentalno te motivski vrjedniji od bilo kojeg komercijalnog i mainstream filma jer je iskren i otvoren.


Dorian, Dora, Toni i Tea sjajno su i uživljeno odigrali svoje uloge, vidno uživali u stvaranju ovog filma i ponudili nam nešto što se rijetko može pronaći – film koji nas tjera da se zapitamo ne samo o svojim, već i o tuđim životima, problemima, uspjesima i mogućnostima.