Foto Igor Vlajnić
Klavirski trio djeluje u standardnom sastavu Anton Kyrylov (violina), Giovanni Genovese (violončelo) i Juraj Marko Žerovnik (klavir)
povezane vijesti
Trio Kamov nastupio je u okviru subotnjih matineja u »Zajcu« koje riječkoj publici daju priliku poslušati podnevne koncerte u foajeu riječkog HNK-a. Ideja subotnjih komornih matineja prokušana je metoda privlačenja publike koja se već ostvaruje u brojnim drugim kazalištima i umjetničkim organizacijama. Ne radi se o iznimno komercijalnim događajima u smislu nekog financijskog profita, već se pokušava senzibilizirati možda i neka nova mlađa publika da počne dolaziti u kazalište.
Gržinićevo djelo
Trio Kamov također je ansambl koji postoji više godina i koji se već dokazao svojim radom pa je bilo za očekivati da će izvedba biti kvalitetna. Klavirski trio u standardnom sastavu Anton Kyrylov (violina), Giovanni Genovese (violončelo) i Juraj Marko Žerovnik (klavir) za ovaj je koncert izabrao po broju djela kratak, ali po opsegu materijala značajno duži program. Posebnu draž cijelom događaju dala je izvedba »Tri stavka za klavirski trio« Vjekoslava Gržinića, umjetnika koji je živio sredinom 20. stoljeća i to u Rijeci u kojoj se školuje, dok svoj umjetnički rad veže upravo za mjesto violinista u kazalištu »Ivan Zajc« te profesora na riječkoj glazbenoj školi. U svojem skladateljskom radu uspješno kombinira elemente istarskog i primorskog melosa sa suvremenim skladateljskim tehnikama, a spomenuto djelo za klavirski trio nastalo 1967. godine zorno prikazuje ono što je Gržinić želio ostvariti. Zaokruženost forme pokazuje se prije svega karakterom sličnim prvim i trećim stavkom uz jasne i čujne primjere tijesnih intervala i izvedbenih načina netemperiranih glazbala poput sopila.
Beethovenov »Nadvojvoda«
Nakon Gržinića, umjetnici su ponudili vrlo opsežan »Klavirski trio op. 97 u B-duru« Ludwiga van Beethovena koji nosi naziv »Nadvojvoda«. Četverostavačna skladba (Allegro Moderato, Scherzo, Andante cantabile ma pero con moto, Allegro Moderato) započinje opsežnim stavkom u sonatnom obliku u kojem se klavir očituje kao gotovo vodeće glazbalo, nakon čega slijedi energični i razigrani drugi, odnosno duboko osjećajan, himničan i svečani treći stavak. Rondo s elementima mađarskog folklora posljednji je stavak koji završava u tempu Presto.
Trojica umjetnika uspješno su ostvarila umjetničku suradnju predstavivši publici u različitim oblicima zahtjevnu partituru, a što je publika prepoznala zatraživši i dobivši dodatak programu u vidu Elgarove romantične minijature »Salute d’Amour« koju je skladatelj napisao kao zaručnički dar svojoj budućoj supruzi, a koja je, zbog iznimne popularnosti, doživjela brojne obrade (povijesne i suvremene) te se često nalazi na koncertnim programima. Inačica za klavirski trio postoji i kao povijesna verzija iz 1899. godine, a izvedba kojoj smo svjedočili prije svega je bila uspješna zbog svoje poznate glavne melodije koja je razgalila publiku i ostvarila misiju subotnjih matineja obogativši osjećaje prisutnih na početku vikenda.