RIJEKA – Riječ »koncert« jedna je od onih riječi koju se može tumačiti dvoznačno: događaj je to u kojem neki umjetnik ili više njih javno izvodi svoja, mahom glazbena djela, prisutnoj publici, ali isto tako može se raditi i o skladbi, odnosno glazbenoj vrsti, u kojoj jedan ili više solista nastupa uz pratnju orkestra (solistički koncert). Jednako tako naziv »gudački kvartet« istovremeno je skupina od četiri glazbenika gudača (u pravilu dvije violine, viola i violončelo), ali može biti i skladba od najčešće četiri stavka.

Nakon ovakvog uvodnog razjašnjenja terminologije možemo reći da je na koncertu održanom u dvorani Filodrammatice u Rijeci nastupio gudački kvartet i izveo dva gudačka kvarteta skladatelja J. Haydna i D. Šostakoviča. Osim lijepe glazbe, koju je bilo moguće čuti, događaj je ovo kakvom u Rijeci ne možemo često nazočiti, tek nekoliko puta godišnje. A da nije privatnih organizacijskih inicijativa kakva je bila i ova, još i rjeđe.

Čarobni svijet suzvučja

Osim na organizaciji i entuzijazmu te odabiru izvođača, pohvalu treba uputiti i na odabir prostora. Rijeka, naime, ima mnogo prigodnih prostora od koji su rijetki u nekom reprezentativnom stanju. Tako, primjerice, dolazeći u Filodrammaticu trebate doista znati kamo idete, jer nije odveć lako pronaći pravi put. Opskurni prilaz, odlazak na prvi kat ili bočni ulaz u dvoranu mogli bi vas navesti da pomislite da ste pogriješili, posebno u kontekstu činjenice da publike zapravo i nema mnogo. Tek poneki plakat ili listovi papira s koncertnim programom potvrđuju da ste na dobrom mjestu, a najveću potvrdu i oduševljenje osjetite prilikom ulaska u prekrasnu bogato ukrašenu dvoranu. Ne možete se ne zapitati kako je moguće da ona istovremeno izgleda tako svečano i tako zapušteno. No potraga za odgovorom neka bude tema za neku drugu raspravu, a ova neka bude posvećena glazbi i umjetnicima koji su nastupili.

Matej Žerovnik i Marko Glogović (violine), Marta Balenović (viola) i Tonko Marković (violončelo) bili su dio mladog gudačkog kvarteta koji je hrabro stupio pred riječku publiku. U jednosatnom programu mladi glazbenici, koji su svoje karijere već započeli u brojnim ansamblima i orkestrima, pokazali su svoja umjetnička i tehnička postignuća sukladno izvedenom repertoaru. Prvi gudački kvartet, onaj u f-molu, op. 20 br. 5 skladatelja J. Haydna uveo je sve prisutne u čarobni svijet suzvučja koja proizvode žice i gudala. Akustički trenuci bili su nadahnjujući kao i cijela atmosfera, a stavci su se nizali kako to već nalažu pravila epohe klasicizma u kojima je djelovao Haydn. Iako su trenuci piana u kojima je nedostajalo artikulacijske jasnoće zvučali ponešto bojažljivo (početak 1. stavka ili ekspozicija, odnosno prva provedba fuge 4. stavka), snažni Minuetto ili finale 4. stavka bili su mnogo dojmljiviji.

Solistički iskorak

Za potrebe izvedbe drugog gudačkog kvarteta, onog u F-duru, op. 73 br. 3 skladatelja D. Šostakovića, dogodila se promjena i u izvođačkom sastavu pa su mjesta prve i druge violine zamijenili Žerovnik i Glogović. Općenito govoreći, mogao se steći dojam da je Šostakovičev kvartet mnogo bolje »sjeo« izvođačima koji su u toj izvedbi sudjelovali nekako opuštenije. I sama glazba daje mnogo više dinamičkih i izvedbenih mogućnosti pa je s rastom izvedbe raslo i oduševljenje prisutnih. Dodatna asocijacija ovog kvarteta, koji u podtekstu govori o ratnim zbivanjima, na trenutnu geopolitičku situaciju također je djelovala zanimljivo. Prvi stavak Allegretto, u kojem se dočarava »bezbrižno neznanje o nadolazećoj kataklizmi« vrlo brzo zamjenjuju »grmljavine nemira i iščekivanja« kao Moderato con moto.

Bez obzira radi li se o razigranosti skokovitih melodijskih linija ili turobnom unisonu, izvođači su zvučali uigrano i kompaktno kako u zvuku tako i u skupnom muziciranju. »Oslobođene sile rata« kao treći stavak Allegro non troppo jasno su dočarale sve nedaće koje je, uz pomoć izvođača, bilo moguće jasno osjetiti.

Solistički iskorak za svakog člana kvarteta donio je četvrti stavak Adagio pod naslovom »U spomen na mrtve«, a svi su osim dotad pokazanih tehničkih vještina u ovom trenutku pokazali i duboku proživljenost, koncentraciju i mirnoću tona. Uronivši neposredno u posljednji peti stavak Moderato tražio se odgovor na »vječno pitanje: zašto i zbog čega«. Iako je teško dati jednoznačni odgovor, glazbenici su zasigurno publici ponudili onaj koji je u svojim notama zaključao Šostakovič. Navedeno je publika prepoznala ne zaboravivši pritom sva prethodno doživljena izvedbena uzbuđenja pa su izvođači nagrađeni lijepim pljeskom. Svakako se nadamo da će ovakvih i sličnih događaja biti još i više, posebno zbog promocije glazbene umjetnosti i klasične glazbe, ali i prelijepih i nedovoljno iskorištenih koncertnih i kazališnih prostora koji u Rijeci postoje.