Foto Nikola Blagojević
Predstavljanje se odvilo u sklopu aktualne retrospektivne izložbe Ksenije Mogin u Muzeju grada Rijeke
povezane vijesti
U Kockici Muzeja grada Rijeke ovog je utorka predstavljena monografija “Ksenija Mogin – Umjetnost kao protuotrov za život”, u izdanju Društva povjesničara umjetnosti Rijeke, posvećena jednoj od najznačajnijih umjetnica riječke i hrvatske likovne scene posljednjih desetljeća.
Predstavljanje se odvilo u sklopu aktualne retrospektivne izložbe Ksenije Mogin u Muzeju grada Rijeke, a okupilo je autorice i suradnike izdanja, kao i brojne kolegice i kolege te ljubitelje rada ove umjetnice.
Jedinstven doživljaj
Ravnatelj Muzeja grada Rijeke Mladen Urem u uvodnom je obraćanju istaknuo dugogodišnju i plodnu suradnju muzeja i Društva povjesničara umjetnosti Rijeke te naglasio važnost monografskih izdanja u kontekstu kulturne memorije grada. Posebno se osvrnuo na vrijednost knjige kao medija.
– Knjiga je jedinstven doživljaj, taktilni, vizualni i misaoni. Ono što danas vidimo na ekranima može nestati, primjerice serveri se ugase i sadržaji se izgube. Ali knjiga ostaje kao trajni znak jednog rada i jedne kulture.
Ova monografija na neki način zaokružuje umjetnički opus Ksenije Mogin, predstavlja ga široj javnosti i ostavlja ga u nasljeđe budućim generacijama – kazao je Urem te dodao kako je riječ o izdanju koje nadilazi puku dokumentaciju te potvrđuje visoke standarde stručne i izdavačke produkcije u Rijeci.
Objavili dvadesetak knjiga
U ime izdavača okupljenima se obratio Ervin Dubrović koji je podsjetio na kontinuitet izdavačkog rada Društva povjesničara umjetnosti Rijeke i njegovu posvećenost sustavnom bilježenju lokalne umjetničke scene.

– Tiskano izdanje, poput slikarstva uljem na platnu, opstaje unatoč svim tehnološkim promjenama. Knjiga funkcionira stoljećima, kao predmet i kao sadržaj.
U posljednjih petnaestak godina Društvo je objavilo dvadesetak knjiga, od zbirki eseja do monografija o umjetnicima koji su obilježili naš prostor.
Ksenija Mogin ovim se izdanjem uvrštava u relativno malen krug riječkih umjetnika koji imaju vlastitu monografiju – podsjetio je.
Dugogodišnji razgovori
Autorica monografije, povjesničarka umjetnosti Jolanda Todorović, objasnila je razloge i okolnosti nastanka knjige te metodološki pristup koji je oblikovao izdanje.
– Monografija je nastala iz potrebe za sustavnom interpretacijom i valorizacijom opusa koji je iznimno slojevit. Željela sam obuhvatiti sve aspekte Ksenijina djelovanja: slikarsko stvaralaštvo, kostimografiju te njezin pedagoški i teorijski rad.
Polazište su bili naši dugogodišnji razgovori, njezina osobna sjećanja, iskustva i motivi koji su poticali promjene i nova istraživanja. Zato knjiga, poput izložbe, sadrži različite glasove, izjave i fragmente koji zajedno tvore cjelinu – pojasnila je Todorović.

Govoreći o naslovu knjige autorica je naglasila egzistencijalnu dimenziju Moginičina rada u kojem se umjetnost pojavljuje kao odgovor na iskustvo stvarnosti, a ne samo kao estetska praksa.
Todorović je potom detaljno rekonstruirala razvoj umjetničkog puta Ksenije Mogin, od figurativnih radova i iskustva studija na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, preko apstraktnih i monokromnih faza, do kasnijih ambijentalnih instalacija i ciklusa Mjesečine, čime je naglasila kontinuitet introspektivnosti i egzistencijalnog propitivanja u cijelom opusu.
Zanimanje za karneval
Antopologinja Lidija Nikočević fokusirala se na manje vidljiv, ali iznimno važan segment Moginičina rada, a to su kazališni, karnevalski i etnološki inspirirani kostimografski projekti.
– Ksenijino zanimanje za cvijeće, boju, ironiju i takozvani kič ne doživljavam kao površnu estetiku, nego kao svjestan i promišljen postupak.
U karnevalu, koji je suvremeni oblik narodnog teatra, ti elementi dobivaju snažnu društvenu i simboličku dimenziju.
Ksenija je na iznimno suptilan način aktualizirala tradicijske elemente našeg kraja, izvukla ih iz muzejske statičnosti i vratila u život, u prostor igre, ironije i zajedništva – kazala je te dodala kako su upravo te suradnje pokazale koliko je važno da se baština ne zatvara u stručne okvire, već da se reinterpretira kroz suvremenu umjetničku praksu.
Na kraju se publici kratko obratila i sama Ksenija Mogin, zahvalivši suradnicima, autorima i publici na pažljivom čitanju njezinog rada te načinu na koji se pristupalo radu na njezinoj monografiji.