Kultivacija

Piše Kim Cuculić: Umjetnici – najranjivija manjina

Kim Cuculić

Foto Pixsell

Foto Pixsell

Zorica Radaković upozorava da je pred samostalnim umjetnicima neizvjesna budućnost



Dana 25. listopada 1881. u Malagi je rođen Pablo Picasso, pa se na taj datum obilježava Međunarodni dan umjetnika. Ovaj je dan odabran u čast umjetnika i njihova doprinosa čovječanstvu. Vezano za taj dan ističe se da su umjetnici vizualni kroničari povijesti od početka svijeta.


Ovaj datum podsjetnik je da je stvarna životna potreba humanost, preko koje se dolazi do nadahnuća i umjetnosti. »Svrativši pažnju na umjetnike i njihov dan imamo priliku barem jedan dan usredotočiti se na ono što je vječno i bezvremensko u našem svijetu. Umjetnost je važna za čovjeka, za njegov razvoj i za njegovo postojanje«, ističe se uz ovaj dan.


Ove godine uz Međunarodni dan umjetnika pjesnikinja i spisateljica Zorica Radaković, članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, osvrnula se na novi Zakon o umjetnicima. Radaković upozorava da je pred samostalnim umjetnicima neizvjesna budućnost. Nadnaslov njena osvrta je »Novi Zakon o umjetnicima udara na najranjiviju manjinu u čijim je rukama jedini lijek protiv govora mržnje«, a naslov »Stečaj estetike bez patetike«. Osvrt počinje sljedećim riječima:




»Baš kao što je iznenađenje zbog korone veliko, jer je nisu predvidjeli niti stručnjaci egzaktnih znanosti, pa čak ni astrolozi – takvo je iznenađenje na rubu nevjerice zavladalo među članovima Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika – zbog najave novog Zakona o umjetnicima, a čiju primjenu je odgodila pandemija.


Hoće li novi virus, osim straha, patnje i ukopanosti u stanje preživljavanja donijeti i preispitivanja starih odluka kao što se poslovično govori? Istodobno s koronom, Hrvatska grca u epidemiji govora mržnje, alarm je – vlast će nakon nedavnog atentata na Markovom trgu motiviranog govorom mržnje zacijelo utrošiti milijune na ideje koje bi mogle ublažiti ovu pošast, a da pritom ne vidi prst pred nosom: da je umjetnost antipod mržnji i destrukciji. Pa umjesto da dodatno podupru umjetničko stvaralaštvo kao lijek za društvo, oni uvode restrikcije.


Jer, novi Zakon od umjetnika traži da bude potvrđen na tržištu, pa će – tek ako je profitabilan – i od države dobiti ili zadržati status koji se u suštini svodi na zdravstveno i mirovinsko osiguranje. A tko nije sposoban trgovac svoje robe – nema mu zdravstvene knjižice, nema mu staža! Samo se prisjetimo pustih milijardi koje je država dala za sanaciju i otpis dugova ogromnih gubitaša – od Uljanika do Agrokora, nije se štedjelo!


Nije se štedjelo na onima koji sklapaju brodove, ali se našlo štedjeti na onima koji sklapaju stihove, kompozicije! K tome, u vremenu političke senzibilnosti, kada se štite prava manjina – od nacionalnih do seksualnih, što držimo kao civilizacijski doseg 21. stoljeća – samo Ministarstvo kulture udara na najranjiviju manjinu – manjinu umjetnika: pjesnike, slikare… – upozorava Radaković.


Osvrnuvši se na novi Zakon o umjetnicima, ona konstatira da kao da ga je sastavljala neka inteligencija iz paralelne stvarnosti, nikako iz ove koja jest, koju živimo u Hrvatskoj.


»Od stanja društva na koje se donekle naslanja novi Zakon o umjetnicima – mi trenutno nemamo ništa! Ništa osim interneta i onog što se u otežanim uvjetima realizira kao plan Ministarstva. Živimo u neproglašenom izvanrednom stanju, zbog čega su u raznim djelatnostima dane upute za funkcioniranje, no – što je s umjetničkom djelatnošću?


Istina, zbog obustavljanja kulturnih programa tijekom karantene država je isplatila pomoć određenom broju umjetnika, i to onom broju koji je u prethodnom razdoblju dobio honorare, ne onima koji su tek trebali potpisati ugovor za neki projekt, tako da oni koji su jednako marljivo radili, ali nisu imali potvrde – nisu dobili pomoć.


No, valjda su nekako preživjeli, u crnoj kronici nije bilo vijesti o tome da je tko umro od gladi, onaj kome to prijeti radije riješi problem suicidom, a to je pak stvar statistike… Dakle, sreća je što su pomoć dobili barem neki umjetnici, no – što dalje?


Nitko od nadležnih da se oglasi o »novom normalnom« u sferi kulture, konkretno: dokle će potrajati neizvjesnost oko odlaganja primjene novog Zakona o umjetnicima, čeka li se možda pronalazak cjepiva protiv korone?«, pita se Radaković.