Sigurno ste mnogo puta prošli Ulicom Andrije Medulića u riječkom Starom gradu. Ova ulica u Rijeci nosi ime po hrvatsko-talijanskom renesansnom slikaru i grafičaru, jednom od najistaknutijih predstavnika talijanskog manirizma. Poznat je i pod imenima Andrea Schiavone, Andrea Meldolla i Andrija Zadranin.

Nedostatak izvornih podataka o njemu razlog je što su uz njega još uvijek vezane mnoge nepoznanice. Nije poznata ni točna godina umjetnikova rođenja, a niti izvori pravoga oblika imena, kao ni kronologija i atribuiranje pojedinih djela.

Još uvijek se u stručnoj literaturi nailazi na podatke da je rođen između 1510. i 1515. (čak 1522.) u Zadru, no sigurno se može potvrditi da u Veneciji djeluje kao priznati slikar prije 1540. godine.

Tome svjedoči Giorgio Vasari, talijanski slikar, arhitekt i književnik u svom djelu o biografijama umjetnika. Medulić je umro u Veneciji 1. prosinca 1563. godine. Hrvatski oblik umjetnikova prezimena Medulić uvodi Ivan Kukuljević Sakcinski.

Godine 2023. navršava se 460 godina od smrti ovog velikog manirističkog slikara i grafičara zvanog Schiavone. Ta je obljetnica povod Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku da svoju tradicionalnu manifestaciju Dani grafike posveti grafičkom opusu ovog značajnog, a (osobito u Hrvatskoj) nedovoljno poznatog slikara-grafičara iz 16. stoljeća.

Ovim povodom najavljena je izložba »Andrija Medulić Schiavone – grafički genij manirizma« koja će biti otvorena u osječkom Muzeju likovnih umjetnosti početkom rujna.

Na njoj će prvi put javnosti biti predstavljen objedinjen prikaz umjetničkog dometa autora kojega struka smatra prvim hrvatskim grafičarom.

U članku za Hinu kustos osječkog MLU-a Ivan Roth napominje da su izložbu odlučili organizirati poglavito zbog Medulićeve važnosti, ne samo na nacionalnoj ili europskoj, nego i na globalnoj razini, kada je u pitanju razvoj grafičkih tehnika i grafičkog tiska.

Podsjeća da je Medulić rođen početkom 16. stoljeća na zadarskom području, koje je tada bilo pod upravom Venecije, te da je značajan jer je etablirao grafiku na području Venecije.

Poseban je po tome što je koristio puni potencijal grafičkih tehnika, i nije se ograničavao samo na ustaljena pravila i šablone grafičkog tiska iz toga vremena, nego je pomicao granice toga stvaralaštva i eksperimentirao s tom tehnikom, koju je doveo do umjetničke razine, koja nije bila obrtnički proizvod, nego uistinu umjetnički rad, objasnio je Roth.

Stoga, smatra Roth, nije uopće neobično što jedan od velikana mletačkog slikarstva Tintoretto spominje Medulića kao jednoga od svojih uzora.

Zanimljivo je da je i Rembrandt, koji je jedan od velikana grafičke umjetnosti, bio pod njegovim utjecajem, pa će stoga na izložbi biti i jedna Rembrandtova grafika iz zbirke zagrebačke Nacionalne i sveučilišne knjižnice.

Izložba će, napominju u osječkom MLU-u, primarno biti fokusirana na grafički opus Andrije Medulića, ali će biti izloženo i nešto njegovih ulja na platnu. Imat će više od 130 predmeta, koji su svi posuđeni, jer osječki MLU-u svome fundusu nema djela Andrije Medulića.

Dio je građe posuđen od nacionalnih baštinskih ustanova kao što su Kabinet grafike HAZU-a, zbirka Baltazara Bogišića HAZU, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, a osim njih velik dio posuđen je iz bečkog muzeja Albertine, Kunsthistorisches muzeja u Beču, Francuske nacionalne biblioteke u Parizu, Nacionalne pinakoteke iz Bologne, a glavnina izložbe dolazi iz jedne privatne kolekcije iz Salzburga.

U pripremama za izložbu uspostavljena je suradnja s bečkim muzejom Albertina, koji posjeduje najveću svjetsku zbirku grafike, a iz koje dolaze 23 grafička lista Andrije Medulića.

Publika će na izložbi vidjeti gotovo sve grafičke listove Andrije Medulića, koji to radi stotinjak godina prije službenog začetnika europske grafike Rembrandta, koji u nekim zapisima i navodi kako je u početku puno učio izučavajući grafičku umjetnost Andrije Medulića.

Medulić je imao priliku surađivati sa svim velikanima renesanse i manirizma, kao što su Tizian i Veronese, ali se iz nekog razloga odlučio baviti grafikom i dubokim tiskom, što je u to vrijeme bila inovacija i raritet. Zaista lijep i važan događaj za Osijek. Rijeci ostaje tek Ulica Andrije Medulića.