Točka na P

Piše Kim Cuculić: Kako je “gaslighting” postala riječ 2022.

Kim Cuculić

Trailer Screenshot filma Gaslight / Foto Wikimedia, public domain

Trailer Screenshot filma Gaslight / Foto Wikimedia, public domain

Američki rječnik definira »gaslighting« kao čin ili praksu grubog dovođenja nekoga u zabludu, posebno za vlastitu korist



Kad je britanski dramatičar Patrick Hamilton godine 1938. napisao »Gas Light«, nije mogao pretpostaviti koliko će ta riječ biti korištena u 21. stoljeću. Ovoga tjedna najstariji američki izdavač rječnika Merriam-Webster proglasio je »gaslighting« riječju godine, pojasnivši da ona odražava aktualno doba dezinformacija, lažnih vijesti, teorija zavjere, Twitter trolova i dubokih laži.


Prema Merriam-Websteru, u godini 2022. zabilježen je porast od čak 1.740 posto kada je posrijedi pretraživanje te riječi, koja potječe od naslova predstave »Gas Light« Patricka Hamiltona. Šest godina kasnije u Americi je snimljen i film »Gaslight« o čovjeku koji izluđuje svoju suprugu do te mjere da i sama počinje sumnjati u svoje misli i mentalnu stabilnost.


Američki rječnik definira »gaslighting« kao čin ili praksu grubog dovođenja nekoga u zabludu, posebno za vlastitu korist. Neki stručnjaci »gaslighting« opisuju i kao manipulaciju izluđivanjem ili oblik emocionalnog zlostavljanja u kojem zlostavljač manipulira opisima situacije kako bi žrtvu naveo da posumnja u vlastiti doživljaj stvarnosti.




»Posljednjih godina, s obzirom na golem porast kanala i tehnologija koje se koriste za obmanjivanje, ‘gaslighting’ je postala omiljena riječ za percepciju prijevare.


Zbog toga je (vjerujte nam!) po našem izboru zaslužila svoje mjesto kao riječ godine«, pojasnili su urednici Merriam-Webstera, dodajući da su neke od najpretraživanijih riječi u 2022. bile i oligarh«, omikron, osjećajan, kodificirati, prepad i kraljica-supruga.


Podsjetimo, »Gaslight«, na hrvatski preveden kao »Plinsko svjetlo«, američki je crno-bijeli filmski triler snimljen 1944. u režiji Georgea Cukora te prema scenariju Johna Van Drutena, Waltera Reischa i Johna L. Balderstona. Predstavlja adaptaciju kazališnog komada »Gas Light« koji je napisao Patrick Hamilton, a 1940. bio je prvi put ekraniziran u Velikoj Britaniji.


Radnja je smještena u viktorijanski London, a odvija se ovako: deset godina nakon ubojstva njezine tete Alice, Paula Alquist se vraća u London i sa suprugom Gregoryjem nastanjuje u tetinoj kući koju je naslijedila. Nakon ugodno provedenog medenog mjeseca, mladi bračni par useljava u staru viktorijansku kuću.


Ubrzo se pokazuje pravo lice »sretnog para«. Muž (Charles Boyer) nastoji svoju mladu suprugu (Ingrid Bergman) prikazati kao bolesnu, psihički nestabilnu osobu. Najprije sumnjajući u sebe, ona polako shvaća tko je psihički bolestan, odnosno da je njezin suprug želi ubiti.


S vremenom Paula postaje sve nervoznija zbog tajanstvenih šumova i koraka koje čuje. Muče je zvukovi koji dopiru s tavana obloženog daskama i primjećuje da su se plinska svjetla prigušila bez vidljivog razloga kad Gregory nije kod kuće, a on je uvjerava da je to samo njezina imaginacija.


Pokazuje se da to Gregory izluđuje suprugu kako bi mogao nesmetano pretražiti cijelu kuću u potrazi za Aliceinim nakitom koji je ranije pokušao krasti pri čemu je i ubio Alice. Međutim, događaji u kući zainteresiraju policijskog inspektora Briana… U filmu glume i Joseph Cotten (Brian Cameron), Angela Lansbury (Nancy Oliver), May Whitty (gospođica Thwaites), Barbara Everest (Elizabeth Tompkins) i drugi.


Film »Gaslight« odlikuje se izvrsno razrađenom atmosferom paranoje, a brojni kritičari često su ga nazivali jednom od prvih kombinacija klasične holivudske kostimirane drame i film noira. Bio je nominiran za sedam Oscara, od čega je osvojio dva, uključujući Oscara za najbolju glumicu.


Kako u Filmskom leksikonu LZ-a »Miroslav Krleža« piše Bruno Kragić, »kao remake istoimenog engleskog filma Thorolda Dickinsona iz 1940., film je vrhunski primjer holivudskih melodramskih trilera u engleskim ambijentima i (najčešće) ugođaju kasnoga viktorijanskog razdoblja.«


»Cukor je djelom potvrdio reputaciju vrsnog redatelja glumaca i posebice glumica pa je Ingrid Bergman za svoju iznimno senzibilnu intepretaciju, zasnovanu na suptilnoj gradaciji postupnog potonuća lika u ludilo, suprotstavljenoj njezinoj čulnosti i ljepoti, nagrađena Oscarom.


Redatelj je jednako uspjelo, ponajprije mekim fokusom, polaganim pokretima kamere i simboličkim naglašavanjem predmeta, dočarao ugođaj neizvjesnosti pa i sugestija nadnaravnoga, dok je romantičan ton uvoda – udvaranje i bračno putovanje protagonista – s aluzijama na predrafaelitsko slikarstvo, u oštrom kontrastu spram kasnijih klaustrofobičnih ambijenata koji predstavljaju i vizualni iskaz mučnih bračnih odnosa.


Uz Ingrid Bergman Oscarom je nagrađena i scenografija (Cedric Gibbons, William Ferrari, Edwin B. Willis, Paul Huldschinsky)«, napisao je Kragić.


Na temelju ovog filma skovan je termin »gaslighting«, koji se upotrebljava za oblik manipuliranja kojim se drugu osobu dovodi do toga da preispituje vlastitu realnost.


»Gaslighting manipulacija« je oblik emocionalnog zlostavljanja koji se često događa u nasilnim vezama, ali može biti prisutan i u drukčijim oblicima odnosa. »Gaslighting« kod žrtve može izazvati anksioznost, depresiju i probleme vezane za mentalno zdravlje.


Odnosi se na oblik psihološkog zlostavljanja prilikom kojeg zlostavljač ili manipulator namjerno kreira lažne priče i narative. »Gaslighting manipulacija« dovodi do toga da žrtva preispituje svoje prosudbe, percepciju stvarnosti, pa i razum, što dovodi do nesigurnosti, sniženog samopouzdanja i ovisnosti o manipulatoru.


U suštini, »gaslighting« je metoda kojom nasilnik kontrolira žrtvu i stavlja se u položaj nadmoći. »Gaslighting« se često događa u nasilnim vezama, ali ovaj tip manipulacije i zlostavljanja može biti prisutan i u drugim oblicima odnosa u kojima jedna osoba želi manipulirati i držati moć nad drugom osobom. Stoga se može događati između rodbine, »prijatelja«, radnih kolega i tako dalje.


Termin se počeo koristiti tek 2010. godine za opis psihološke manipulacije, a danas je – kao što vidimo – najpretraživanija riječ na internetu. Kako objašnjava psihologinja Rachel Drbohlav Ollerton, »gaslighting« dovodi do toga da osoba preispituje vlastita sjećanja, percepciju stvarnosti i prosudbe.


»Svi su podložni ‘gaslighting manipulaciji’, a ne samo osobe koje su već nesigurne. Osobe koje su doživjele ‘gaslighting’ nisu odgovorne ni krive za to. Imajte na umu da se ‘gaslighting’, kao i drugi oblici zlostavljanja, najčešće događa postupno. To znači da zlostavljač u početku ne pokazuje znakove manipulacije i zlostavljanja, ali s vremenom, nakon što zadobije povjerenje, postupno sve više koristi ‘gaslighting’ u odnosu. ‘Gaslighting’ se može pojaviti u nekoliko oblika.


Negiranje događaja – poricanje da se određeni događaj dogodio je jedan od češćih oblika ‘gaslightinga’ kojim osoba izravno laže i negira događaj. ‘To se nikada nije dogodilo!’ i ‘Izmišljaš!’ su samo neke od izjava koje manipulatori u ovoj situaciji koriste.


U nasilnim vezama nasilnik često negira događaj koji je uključivao fizičko nasilje, ali ovaj oblik ‘gaslightinga’ može se primijeniti i na druge situacije u kojima manipulator želi zadobiti kontrolu negirajući određeni događaj.


Iskrivljavanje događaja – osim negiranja da se događaj dogodio, manipulatori mogu u potpunosti iskriviti način na koji se događaj dogodio, što ponovo dovodi do toga da osoba preispituje vlastito sjećanje. Preispitivanje tuđeg sjećanja – ‘gaslighting’ ne mora biti toliko očit, kao što je izravno negiranje i laganje o događajima koje ste proživjeli.


Manipulator može na suptilnije načine dovesti do toga da osoba preispituje vlastita sjećanja uz pitanja kao što je ‘Jesi li siguran/a u to?’ i izjave tipa ‘Mislim da zaboravljaš što se zapravo dogodilo’. Diskreditiranje – diskreditiranje vaših sjećanja, percepcije i osjećaja temeljem toga što ‘imate loše pamćenje’ ili ‘ste previše osjetljivi’.


Manipulatori često koriste (izmišljeno) tuđe mišljenje o osobi, kao npr. da ima ‘loše pamćenje’ ili da je ‘emocionalno nestabilna’, kako bi diskreditirali tu osobu. Ove taktike dovode do toga da osoba preispituje vlastitu realnost i sjećanja, a samim time manipulator dobiva kontrolu nad situacijom.


Umanjivanje osjećaja – uvjeravanje osobe da je ‘previše osjetljiva’ i ‘pretjerano reagira’ te posljedično umanjivanje ili diskreditiranje njezinih osjećaja dovodi do toga da osoba preispituje vlastitu percepciju događaja i stvara ovisnost o manipulatoru.


Osoba koja vrši ‘gaslighting’ to čini kako bi zadobila kontrolu nad situacijom i žrtvom i kako bi bila u poziciji moći, što čini nauštrb žrtve. To može dovesti do brojnih negativnih emocija za žrtvu«, zaključuje Rachel Drbohlav Ollerton.