Piše Kim Cuculić

Ove su godine dvije okrugle obljetnice koje povezuje ime velikog hrvatskog slikara Josipa Račića

Kim Cuculić



Godina 2025. donosi dvije važne obljetnice koje povezuje ime Josipa Račića – 140 godina od rođenja jednog od najznačajnijih slikara hrvatske moderne umjetnosti, te 50 godina od osnutka Galerije »Josip Račić«, izložbenog prostora koji sve to vrijeme njeguje suvremenu likovnu produkciju. Aktualna izložba u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti »Josip Račić (1885. – 2025.)« posvećena je Račiću, koji povezuje te dvije obljetnice – njegovu životu, djelu i nasljeđu, ali i prostoru koji nosi njegovo ime i koji je kroz godine oblikovao likovnu scenu Zagreba i Hrvatske. Izložba u kustoskoj koncepciji Tihane Galić memorijalnog je karaktera pa je izbor Račićevih djela sužen na najpoznatija ostvarenja nastala u svega dvije godine likovnog stvaralaštva, za vrijeme umjetnikova školovanja, koja su u nacionalnoj povijesti umjetnosti ostavila neizbrisiv trag. Riječ je o trinaest djela iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti među kojima su i »Dama u bijelom« (1907.), »Majka i dijete« (1908.), »Autoportret« (1908.) te »Pont des Arts« (1908.).


Kako podsjeća Tihana Galić, prije 140 godina, u malom selu Horvati, nadomak Zagreba, 23. ožujka 1885. godine, rođen je Josip Račić. Njegove rodne kuće i gostionice njegova oca Mije Račića odavno više nema, a o krčmi Račićeva oca Mije piše Miroslav Krleža kao o mjestu koje služi za metaforu kontrasta između Račićeva skromnog provincijskog života (provincijalna i bijedna sredina mjesto je Račićeva djetinjstva) i njegove iznimne umjetničke vrijednosti.


»Prije 50 godina, 1975., u strogom centru Zagreba otvorena je mala galerija koja dobiva ime po tom velikom hrvatskom slikaru. Osnovala ju je skupina slikara s idejom stvaranja izložbenog prostora koji će sam namicati sredstva za rad. U to vrijeme, kada privatnih galerija gotovo i nema, a potreba za izlagačkim prostorima u gradu je velika, osnivanje Galerije ‘Josip Račić’ bilo je važan iskorak. Jedan od poticaja bila je i želja da se odgovori na tada vrlo popularnu Galeriju Forum, u kojoj su izlagali poslijeratni modernisti čija se slikarska poetika razlikovala od one zastupljene u novootvorenoj Galeriji ‘Račić’.




Povezanost opusa Josipa Račića s najvećom nacionalnom galerijskom ustanovom (NMMU-om) nije samo u činjenici da se tu čuva većina njegovih poznatih djela nego i u činjenici da je 1920. godine prva, posthumna izložba djela tog slikara u koncepciji Ljube Babića otvorena u izložbenim prostorima Moderne galerije, u ono vrijeme smještenoj na drugom katu Muzeja za umjetnost i obrt. Ondje je istovremeno otvoren i prvi postav Moderne galerije (a činjenica uspostave stalnog postava Modernu galeriju potvrđuje kao muzejsku instituciju), pa se tako taj vrlo važan događaj poklapa s afirmacijom Račićeva djela«, osvrnula se Tihana Galić.


O Josipu Račiću mnogo se pisalo – kako o njegovu slikarstvu, tako i o njegovu životu. U svim značajnijim tekstovima provlači se romantičarski obojen prikaz mladića na granici siromaštva, neshvaćenog i nesretnog, čiji je život prekinut tragično i prerano. Upravo je ta prerana smrt, u 23. godini, pridonijela mitologizaciji njegova lika, koju su među prvima počeli oblikovati njegovi suvremenici: Božo Lovrić, Josip Kosor, Vladimir Becić, Ljubo Babić i Miroslav Krleža. Kasnije i brojni drugi, poput Slavka Batušića, Matka Peića, Miljenka Stančića, Josipa Vanište, Grge Gamulina, Igora Zidića, Zdenka Rusa…«, piše Galić.


Ono što je ostvareno od Račićeva opusa u temeljima je hrvatske moderne umjetnosti i, prema opažanju Zdenka Rusa, utrlo je put psihološkoj i melankoličnoj struji hrvatskog moderniteta koju će Rus definirati opusima Steinera, pa potom Stančića, Vanište i, preko njega, cijele Gorgone. »Ono što sa sigurnošću možemo tvrditi je da postoji kontinuitet hrvatske moderne koji ostaje živ upravo zahvaljujući institucijama poput NMMU-a i njegove Galerije ‘Josip Račić’. Muzej čuva najvažniji korpus djela hrvatske moderne, podsjeća javnost na njih i traži njihove reinterpretacije i kontekstualizacije, a Galerija ‘Josip Račić’ već pola stoljeća prati suvremenu produkciju hrvatske umjetnosti«, zaključuje kustosica izložbe Tihana Galić u tekstu iz pratećeg kataloga.