Uskočimo u vremeplov – Zagreb, 16. stoljeće. Vlada atmosfera straha i praznovjerja. Europskim kontinentom šire se priče o vješticama i nadnaravnim silama, a ni naš glavni grad nije pošteđen, kao ni žene u njemu. Optužbe za vještičarenje često izbijaju iz osobnih sukoba, zavisti ili nerazumijevanja, ali brzo prerastaju i u ozbiljne sudske postupke. Dovoljna je sumnja, šapat u susjedstvu ili neobjašnjiva nesreća da bi netko bio optužen za suradnju s demonskim silama. Posebno su na udaru bile žene; siromašne, usamljene ili one koje su se na bilo koji način izdvajale iz društvenih normi. O svemu tome piše i slavna Marija Jurić Zagorka u svome romanu »Grička vještica«. Glavna junakinja, kontesa Nera, suočava se s optužbama za vještičarenje, pri čemu autorica razotkriva kako su takve optužbe često bile rezultat političkih intriga, osobnih osveta i borbe za utjecaj, a ne stvarnih dokaza.

PRVA IDEJA – SUVENIRNICA

Zagreb, 21. stoljeće. Kip Marije Jurić Zagorke u Tkalčićevoj. Nekoliko metara dalje, Skalinska ulica, ista ona po kojoj su nekada šetale optužene »vještice«, često nazivana i najljepšom ulicom grada zbog posebnog pogleda na Zagrebačku katedralu. Na broju pet novootvoreni muzej, »skoro najmanji na svijetu« – The Witch of Grič. Jedinstven prostor posvećen upravo Gričkoj vještici, ali i svim onim ranije spomenutim ženama koje su u Zagrebu proživjele progon zbog optužbi za magijske aktivnosti.

The Witch of Grič

– Prvotna ideja nije bila muzej. Mislili smo isprva otvoriti unikatnu suvenirnicu, s malo posebnijim suvenirima. Nekako nam je bilo dosta toga da se suveniri Zagreba baziraju samo na licitarskom srcu i šestinskom kišobranu. Zagrebu je nedostajao još neki dobar unikatan suvenir, a da nije iz Kine. Da se razumijemo, ima divnih suvenirnica, ali, nažalost, u njima su uvijek isti suveniri. Pala nam je na pamet Zagorka i Grička vještica, koja se rijetko uzima kao motiv, ispričao nam je Sven Mladinović, jedan od osnivača muzeja.

Tako se rodila prva ideja – o suvenirnici. Rodila se i suradnja s akademskom kiparicom Irenom Škrinjar s kojom su skoro šest mjeseci radili na kreiranju pravog malog umjetničkog djela, malenih skulptura vještica u različitim bojama i s različitim detaljima. Svaka je od njih unikatni, ručni rad umjetnice, što ih čini posebnim kolekcionarskim predmetom, a ujedno su i jedini suvenir koji se u muzejskoj suvenirnici može nabaviti.

Za uređenje prostora, za koji se tada još mislilo da će biti samo suvenirnica, najviše je zaslužna Dvina Meler, također jedna od osnivača »The Witch of Grič – almost the smallest museum in the world«, uz Darka Dovedana, Igora Mladinovića i Alena Markulina.

Photo: Davor Visnjic/PIXSELL

– Ona se zaista potrudila; mjesecima je obilazila buvljake i pratila aukcije po Europi pa je, zahvaljujući njoj, gotovo sav namještaj u muzeju originalan iz 16., 17., 18. i 19. stoljeća, pokazuje po prostoru Mladinović.

Uz originalnu stolariju minulih stoljeća, prostor muzeja obogaćen je i nizom autentičnih predmeta koji dočaravaju duh prošlih vremena. Među njima se ističe prenosiva ljekarna iz 18. stoljeća, kao i klade, odnosno nekadašnja sprava namijenjena javnom ponižavanju i kažnjavanju, iz 16. stoljeća.

Posebnu pažnju privlači i svojevrsni vodič kroz »čudesne znanosti«, odnosno gatanje i astrologiju. U razdoblju koje se često opisuje kao mračno poglavlje zagrebačke povijesti, samo posjedovanje takve knjige moglo je imati ozbiljne, pa i kobne posljedice.

POSVETA SVIM VJEŠTICAMA

Među upečatljivijim elementima postava jest i popis žena optuženih za magijske zločine na Gradecu između 14. i 18. stoljeća. Pergamenu je izradila vrhunska hrvatska kaligrafkinja Darja Mesarić (Kalidariart), članica udruge Red Čuvara grada Zagreba.

The Witch of Grič

– U jednom trenutku smo svi sjeli i shvatili da ovdje imamo izloške vrijedne muzeja, muzejske primjerke. Netko od nas se sjetio da ne treba stati na suvenirnici i da bismo mogli napraviti muzej. Imamo tu sreću da postoji Marija Jurić Zagorka i priča o gričkoj vještici koja govori o tom razdoblju. Kako je prostor mali, odlučili smo biti »najmanji muzej na svijetu«, ipak, ubrzo smo shvatili da postoje i upola manji muzeji u svijetu, pa smo rekli, okej, ajmo biti »gotovo najmanji muzej«. Otud drugi dio naziva, »almost the smallest museum in the world«, objasnio je Mladinović.

Jedan od »najvećih« i najposebnijih eksponenata ovog skoro najmanjeg muzeja jest ozloglašeni »Malleus Maleficarum«, odnosno priručnik za progon vještica kojeg su napisali njemački dominikanci Heinrich Kramer i Jakob Sprenger, frankfurtsko izdanje iz 16. stoljeća. Ovaj primjerak ima iznimnu povijesnu vrijednost jer je jedan od svega dva sačuvana u Hrvatskoj, dok se drugi čuva u Nacionalnoj knjižnici, ovaj primjerak iz 1582. može se razgledati upravo ovdje, u Skalinskoj ulici 5. Do ovakvih je primjeraka, prema Mladinoviću, nevjerojatno teško doći pa su imali sreću da su ga uspjeli nabaviti na jednoj od aukcija za razumnu cijenu.

The Witch of Grič

Muzej je, prema Mladinoviću svojevrsni hommage, kako Zagorki, tako i svim ženama koje su ubijene i mučene u tom periodu. Na pitanje koliko je izazovno približiti posjetiteljima ovu tešku i mučnu temu, Mladinović odgovara da je, unatoč težini priče, najveća radost što im se može ispričati i sačuvati sjećanje na ove sudbine, da se takva prošlost ne zaboravi.

The Witch of Grič

– Darko Dovedan je završio povijest umjetnosti i i diplomirao na muzeologiji, on je ujedno djelovao kao i stručnjak u kreiranju prostora, a sve povijesne činjenice provjerili smo i s profesorom povijesti Deniverom Vukelićem koji je doktorirao na temu »Utjecaj magijskih predodžaba na oblikovanje hrvatskoga kulturnoga identiteta« i autor je popularne knjige »Magija na hrvatskome povijesnom prostoru« što ga čini najvećim stručnjakom za ovu temu. Kad je on dao zeleno svjetlo, rekli smo, to je to, kazao je Mladinović.

Što se tiče planova za budućnost, cilj je nadopuniti postav muzeja s još zanimljivih predmeta iz tog mračnog razdoblja.

BESTSELLER 16. STOLJEĆA

O povijesnom kontekstu razgovarali smo i s jednom od muzejskih vodičkinja, Laurom Bradarić, koja posjetitelje dočekuje odjevena u kostim iz razdoblja lova na vještice, inače ručni rad vrsne kostimografkinje Tajane Štasni, dodatno oživljavajući atmosferu tog vremena.

The Witch of Grič

Kako ističe Bradarić, prema pojedinim tumačenjima upravo su Zagreb i njegova okolica, zbog velikog broja pogubljenih žena, bili jedan od razloga koji su potaknuli Mariju Tereziju na donošenje zakonskih mjera koje su najprije usporile, a potom i postupno okončale progon vještica.

The Witch of Grič

– Svaki put kad bi netko bio osuđen, morao je otići mjesec dana u Beč na ozbiljnije testove i ispitivanje dokaza. Ako bi u Beču potvrdili da je određena žena vještica, oni bi snosili i troškove njezina pogubljenja, u protivnom, osoba koja je ženu osudila snosila je cijeli financijski trošak, što je na kraju dovelo do sve manje optužbi za magijske zločine, objašnjava Bradarić.

The Witch of Grič

Zašto se uopće žene toliko optuživalo? Je li bilo riječ o dubokoj mizoginiji ili o nečemu drugome? Kako govori Bradarić, tu postaje zanimljivo, a za sve je kriv upravo onaj ranije spomenuti Malleus. Prije 15. stoljeća, odnosno prije nego što je Malleus napisan, govori Bradarić, muškarci i žene bili su gotovo jednako osuđivani za čarobnjaštvo i magijske zločine, a onda su Kramer i Sprenger preokrenuli stvari kad su napisali Malleus i u samom naslovu iskoristili isključivo ženski rod te tako napisali zločiniteljica, a ne zločinitelj i time osudili isključivo žene, koje se nakon toga počelo loviti.

– Malleus je svojevrsni priručnik za pronalaženje, suđenje i mučenje tadašnjih »vještica«. Svojevrsni »bestseller« 16. stoljeća. Svi koji su se bavili lovom na vještice savjetovali su se Malleusom. Čak je bilo puno gradova, odnosno svećenika i župa koji nisu htjeli imati veze s Kramerom i Sprengerom, smatrajući Malleus pretjeranim. Njih dvojica požalila su se tadašnjem papi, Innocentu VIII, koji je zatim napisao Bulu ne bi li ih zaštitio i dao im slobodu promoviranja Malleusa, objašnjava Bradarić, našalivši se kako danas nesigurni muškarci svoje mišljenje izraze u formi podcasta, dok su nekad pisali djela zaslužna za smrt tisuća žena.

The Witch of Grič

DOKAZIVANJE VJEŠTIČARENJA

Žene su bile osuđivane iz najrazličitijih, često posve proizvoljnih razloga: zbog bolesti, elementarnih nepogoda ili čak običnih nesreća koje bi zadesile zajednicu. Dovoljno je bilo da, primjerice, dugo pada kiša pa da sumnja padne na »krivca« među najranjivijima.

Metode kojima se »dokazivalo« vještičarenje bile su krajnje apsurdne i okrutne. Smatralo se, primjerice, da je žena lakša od 35 kilograma vještica jer može letjeti; madež na tijelu tumačio se kao đavolji znak, dok je njegov izostanak bio jednako sumnjiv, dokaz da je »cijelo tijelo obilježeno zlom«.

Jedan od najokrutnijih testova bio je takozvani ispit vodom, ženu bi bacili u vodu, ako bi se utopila, proglašena je nevinom, ako bi, pak, preživjela, to bi se smatralo dokazom vještičarenja, nakon čega bi uslijedila smrtna kazna. U takvom sustavu optužbu je bilo gotovo nemoguće izbjeći, a ishod je, bez obzira na sve, bio unaprijed određen.

The Witch of Grič

ZAGORKA NA GABLECU

Muzej čuva i neka od najranijih tiskanih izdanja djela Marije Jurić Zagorka, a kako ističe Mladinović, uz ovaj prostor veže se i zanimljiva priča prema kojoj se upravo na tom mjestu nekoć nalazila kantina u koju je Zagorka redovito dolazila na gablec.