U Gradskoj vijećnici u Rijeci održano je predstavljanje dopunjenog i proširenog izdanja monografije “Hrvatski nacionalni simboli: Postanak, razvoj, uporaba i kontroverze” povjesničara Marija Jareba.

Monografija je u svom prvom izdanju iz 2010. godine već postavila visoke standarde u istraživanju hrvatske heraldičke baštine. Kako je naglasio Goran Crnković, predsjednik Matice hrvatske u Rijeci, Jarebova studija daleko nadilazi suhoparni prikaz povijesti grbova i zastava.

Povijest grba i trobojnice

– Riječ je o sveobuhvatnoj analitičkoj studiji koja s iznimnom pedantnošću prati razvoj hrvatskih simbola od njihovih najranijih pojavnosti do složenih rasprava i kontroverzi u suvremenosti.

Oslanjajući se na relevantne izvore i literaturu, autor se posvećeno bavi podrijetlom šahiranog grba i trobojnice te njihovim promjenama kroz stoljeća, posebice od polovice 19. stoljeća kada simboli postaju ključni izraz modernog nacionalnog identiteta, rekao je Crnković.

U predavanju o povijesti zemaljskih grbova, Jareb s posebnom pažnjom rasvjetljava nastanak šahiranog hrvatskog grba. On ističe da su, unatoč raširenim raspravama, inačice s početnim crvenim ili bijelim poljem kroz povijest istodobno i ravnopravno korištene.

Uz hrvatski grb, detaljno su obrađeni i povijesni grbovi Dalmacije (s tri okrunjene zlatne lavlje glave) i Slavonije (s kunom između dvije zvijezde), čiji se prikaz na kovanicama na području Slavonije javlja već u 13. stoljeću, a čije se spajanje s hrvatskim grbom bilježi od kraja 15. stoljeća.

Jareb je u svom predavanju obradio i povijest hrvatske trobojnice. Njezin nastanak i službena uporaba usko su vezani uz revolucionarnu 1848. godinu, kada je nastala spajanjem boja iz združenih grbova Kraljevina Hrvatske, Dalmacije i Slavonije.

Prva službena uporaba zabilježena je na dan ustoličenja bana Josipa Jelačića, 5. lipnja 1848., čime je trobojnica odmah postala nacionalni simbol.

Rasvjetljava mnoge mitove

U svom predavanju Jareb je dao pregled koji rasvjetljava mnoge mitove i pogrešna tumačenja koja su se nakupila oko nacionalnog znakovlja, posebno onih vezanih uz boju početnoga polja šahovnice.

Za to je dao primjer da je još u vrijeme Socijalističke Republike Hrvatske, tadašnji grb u nekim svojim inačicama počinjao s prvim bijelim poljem, a na to nitko nije obraćao pažnju.

Zanimljivo je da jedan od najstarijih prikaza, šahovnice datira između 1490. i 1494. godine, a nalazi se na fresci u dominikanskom samostanu u tirolskom gradu Bozenu, današnji Bolzano u Italiji i počinje s crvenim poljem.

Prvi prikaz koji je bio prije otkrivenog u Bolzanu, bio je onaj iz 1495. godine, a nalazi se na svodu kuće gradskog suca Waltera Zellera u Innsbrucku, počeo je s bijelim poljem.

Grb se pojavljuje i 1508. godine na portretu Fridrika III. Habsburškog, a prva diplomatska i službena potvrdu kao grb Kraljevine Hrvatske dobiva na pečatu Povelje o izboru Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja 1527. godine.

Prema nekim tumačenjima, šahovnica predstavlja utvrdu ili bedem, simbolizirajući ulogu hrvatskog plemstva kao predziđa kršćanstva (Antemurale Christianitatis) u borbi protiv Turaka krajem srednjeg vijeka.

Kroz povijest se mijenjao broj polja, od 9 do 64, kao i boja prvog polja, a današnji grb Republike Hrvatske, usvojen 21. prosinca 1990. godine, ima štit s 25 polja (5×5) i prvo polje je crveno.