Jedrenjak »Victoria«, pod vodstvom kapetana Ferdinanda Magellana, isplovio je iz španjolskog grada Seville 1519. godine pa preplovio tri oceana, otkrivši novu rutu iz Europe prema Aziji, prije nego se 1522. vratio u pristanište na Guadalquiviru.

Ove godine Španjolska obilježava pet stoljeća od kada je kapetan Juan Sebastián Elcano s »Victoriom« dovršio ekspediciju koju je započeo Magellan, koji je ubijen na Filipinima. Elcano je s jedinim sačuvanim brodom, na kojem je bilo 18 od ukupno 245 članova ekspedicije, uplovio u Sevillu godine 1522.

Na povratku se suočio s ogromnim oceanom, iscrtao je na karti rute za europsku trgovinu te postavio scenu za modernu globalizaciju. Ekspedicija je potvrdila da se zemaljska kugla može oploviti, što je otvorilo vrata europskoj kolonizaciji »Novog svijeta« u ime trgovine.

Kako u tekstu za Deutsche Welle podsjeća Klaus Krämer, Ferdinand Magellan rođen je 1480. kao potomak skromne plemićke obitelji sa sjevera Portugala i primjereno staležu, vojnom službom se želio uzdići u više krugove.

– Ambiciozni mladi plemić se rado odazvao i osiguravati portugalsku flotu na njezinom putu u Indiju i još dalje, na Malajski poluotok, ali ratovao je i u portugalskim uporištima na području Afrike. Godine 1512. je s drugim pomorcima dospio do Molučkih otoka o kojima su svi pomorci maštali kao mjestu neprocjenjivih bogatstava.

Jer začini kao što su muškatni oraščić i klinčići su se u Europi mjerili zlatom. Dana 10. kolovoza 1519. je iz glavne ratne luke Španjolske krenula »Molučka flota«, koju je španjolski kralj Karl I. povjerio Magellanu.

To je bilo pet obnovljenih brodova naoružanih topovima, koji su u Sanlucaru de Barramedi na španjolskoj obali Atlantika još ukrcali čitavu posadu. Nakon toga se krenulo na zapad, na daleki put…

Još samo 150 članova ekspedicije je 21. ožujka 1521. došlo do Filipina i bili su prvi Europljani koji su stigli do tamo. Magellan je područje odmah proglasio kolonijom Španjolske i nadao se kako svakako zavređuje da ga španjolski kralj tamo proglasi i guvernerom.

No prije toga je trebalo te »divljake« navesti na kršćanstvo. Dok su ga mnogi stanovnici doista prihvatili, neki nisu radosno dočekali Europljane i Magellan je krenuo vojnom silom ugušiti pobunu.

Španjolci su doduše imali topove, ali Filipinci su imali koplja i otrovne strelice. U toj borbi u travnju 1521. Magellan gubi život, piše Krämer. Nakon što su Španjolci poraženi u bitci kod Mactana na Filipinima, preživjeli članovi ekspedicije nisu mogli odlučiti tko bi trebao naslijediti Magellana.

Ljudi su naposljetku glasali o zajedničkoj komandi s vodstvom Duartea Barbose i Joaoa Serraoa. U roku od četiri dana ova dvojica su također poginuli. Misiji je prijetila katastrofa, a Joao Lopes de Carvalho je preuzeo zapovjedništvo flote i proveo je krivudavim putem kroz filipinski arhipelag.

Tijekom tog šestomjesečnog bezvoljnog putovanja nakon Magellanove smrti, a prije dolaska do Molučkih otoka, Elcanov je ugled rastao jer su ljudi postali razočarani slabim vodstvom Carvalha. Dva broda, »Victoria« i »Trinidad« su konačno stigla na svoje odredište, Molučke otoke.

Odmorili su se i opskrbili tamo te i ispunili teretni prostor dragocjenim teretom klinčića i začina. Međutim, na »Trinidadu« je iskočila pukotina i bilo ju je nemoguće popraviti, a »Victoria«, kojom je zapovijedao Elcano, nastavila je svoje putovanje prema zapadu u Španjolsku.

U povodu spomenute 500. godišnjice mediji ovih dana podsjećaju da je domorodačkom stanovništvu Magellanov dolazak najavio doba osvajanja njihove zemlje, pokrštavanja i kolonizacije. Mirta Pocón, predstavnica domorodačkog naroda Tehuelches iz Patagonije, izjavila je za argentinsku televiziju Infomedia 24: »Ovih 500 godina koje obilježavaju, za nas predstavljaju neizmjernu tugu.

Dogodile su se mračne stvari o kojima se ne priča ni danas. U školi smo učili povijest, no tek kada smo odrasli saznali smo da je povijest u stvarnosti bila drukčija… Za nas je to također promijenilo povijest, ali nažalost na lošije.

Nanijeli su nam veliku bol. Govori se da su otkrili nešto, no zapravo nisu otkrili ništa, jer kada su bijelci stigli mi smo već bili ovdje«, napominje Pocón. Njezina zajednica podsjeća argentinsku vladu da su došljaci uspostavili granice koje postoje i danas i temeljem kojih je u 19. stoljeću osnovana Argentina, a da je autohtono stanovništvo bilo ondje puno ranije.

U kontaktu s domorocima Magellan je bio gotovo identičan drugim španjolskim osvajačima. Na području Brazila, gdje mu je bilo zabranjeno činiti zločine, on je održavao strogu disciplinu među ljudima pri kontaktu s domorocima.

Ta kontrola brzo nestaje u drugim dijelovima svijeta gdje njegova »rulja« uzima sve što želi bez da im se on odlučno suprotstavi. Na području siromašne Patagonije on čak izdaje naređenje da se zarobi nekoliko lokalnih stanovnika da bi ih se odvelo u Španjolsku.

Još gore scene nastaju na Otoku lopova gdje se vrše pljačkanje i paljenja domova. Taj način rada ga je na kraju stajao glave na otoku Mactan. Tamošnje lokalno stanovništvo je bilo uplašeno od Španjolaca tako da su bježali od sukoba s njim. Tek kada je Magellan donio naređenje da im se spale kuće, dolazi do bitke u kojoj će poginuti.

Portugal i Španjolska su u to vrijeme kao vodeće svjetske sile bili rivali na moru. Portugal je prvi zauzeo rutu prema Aziji dovozeći uz obalu Afrike začine europskoj aristokraciji pa je Španjolska nastojala pronaći alternativni pravac.

Portugalac Magellan, odbijen u Lisabonu, vjerovao je da se oplovljavanjem juga Južne Amerike može stići do Začinskih otoka, poznatih kao Molučki otoci. Začini su tada bili enormno vrijedni jer se njima moglo konzervirati meso.

Španjolski kralj je odobrio Magellanu ekspediciju s pet brodova i ponudio desetogodišnji monopol na tu rutu ako je doista otkrije te dio moguće trgovačke zarade s nje.

Brodovi su krenuli u nepoznato te su zbog zime i teških vremenskih uvjeta tjednima bili usidreni uz zemlju danas poznatu kao Argentina, gdje je došlo i do pobune. Jedan brod je potonuo, a jedan se vratio u Španjolsku.

Suzbivši pobunu Magellan je prošao prolazom koji je njemu u čast nazvan Magellanov prolaz.

Novi problemi za Magellana nastali su kada je ušao u Pacifički ocean s izgladnjelom posadom. Brodovi su stigli do Filipina gdje se Magellan uključio u sukob između lokalnih poglavica prilikom čega je pogođen otrovnom strijelom dok je napadao protivničko pleme.

Filipinski povjesničar Ambeth Ocampo smatra da Magellan ne bi trebao biti smatran početkom povijesti Filipina, nego tek jednim događajem u povijesti zemlje. Na Filipinima, gdje je istraživač pristao, lokalni grad nazvan je Lapu-Lapu u čast poglavice čiji su ratnici ubili Magellana. Ondje je postavljen i spomenik tom poglavici.

Kako je napisao Klaus Krämer, tadašnje grafike slave »herojsku« borbu Magellana protiv »divljaka«.

– Zapravo, u tom besmislenom nasilju Španjolaca i nevjerojatnoj tvrdoglavosti nije bilo mnogo toga vrijednog divljenja i prije bismo rekli kako je kolonizator dobio – što je zaslužio. Pod zapovjedništvom njegovog nasljednika, Juana Sebastiána Elcana su preostala dva broda s Filipina konačno dospjeli do Molučkih otoka.

Nakrcali su teret, ali više nisu ni pomišljali vraćati se istim putem. Kršili sporazum s Portugalom ili ne, kreću prema zapadu, oko Afrike. Na tom putu je izgubljen još jedan brod tako da je još samo brod »Victoria«, 1522. konačno dospio do Španjolske.

Sa samo još nekoliko mornara koji su od tamo krenuli na put prije više od tri godine, navodi Krämer, postavljajući pitanje treba li slaviti Magellana?

U romantično doba se Magellan, naime, slavio kao veliki heroj i istraživač. Za razliku od toga, povjesničar Christian Jostmann smatra da je s tim danas gotovo i da Magellan nije zasluživao da ga se takvim smatra.

»Ta njegova upornost jedva da se može obrazložiti nekakvim višim ciljevima: sve se lako može svesti na osobno častohleplje, želju za osobnim bogatstvom i priznanjem kralja, a i ta želja pokrstiti urođenike je u prvom redu služila steći poslušne podanike kruni Španjolske.

Ali to nije bilo ništa novo, mora ga se shvatiti kao čovjeka svog vremena«, zaključuje njemački povjesničar.

Nedavno smo pisali o Stefanu Zweigu, kojemu su svjetsku slavu donijeli portreti i biografije znamenitih povijesnih ličnosti među kojima je i Magellan.

U toj biografiji Zweig oživljava doba otkrića pričajući priču o jednom od, po njemu, najhrabrijih avanturista tog doba. U svojoj tipično pitkoj i elegantnoj prozi on nas vodi na fascinantno putovanje otkrivanja i nas samih.