RIJEKA – U organizaciji umjetničke organizacije Građanke svom gradu (GSG) održana je online tribina o kulturnoj politici Rijeke na kojoj su sudjelovali kandidatkinje i kandidati za gradonačelnicu/ka Rijeke: Ana Blečić Jelenović (Lista za Rijeku), Marko Filipović (SDP), Nikola Ivaniš (PGS), Katarina Peović (Radnička fronta), Davor Štimac (nezavisni kandidat), Vedran Vivoda (Akcija mladih), Nebojša Zelič (Možemo! Rijeka) i Hrvoje Burić (NL Bura). Lela Vujanić ispred GSG-a uvodno je rekla kako su trenutno riječke ustanove u kulturi zatvorene za posjetitelje, a veći dio nezavisnog dijela scene nalazi se pred potpunim egzistencijalnim i profesionalnim kolapsom.

– Pred nama su lokalni izbori, kultura u njima rijetko ima značajnu ulogu; ako se i pojavljuje na izborima, obično se pojavljuje ili kao mit o slavnoj prošlosti ili kao obećanje o novoj velebnoj kulturnoj infrastrukturi kao svojevrsnom zalogu za budućnost. Znači, kultura se na izborima rijetko pojavljuje u svojoj sadašnjosti, u suvremenosti, kao živa stvar, kao dobro u smislu da je potrebno ulagati u njene aktere, njihov rad te razvoj i internacionalizaciju njihovih praksi, rekla je Vujanić. Tribinu je moderirao pisac i novinar Davor Mandić, koji je sudionike tribine prvo pitao koju će kulturnu politiku promovirati, koje vrijednosti i ciljeve, uz osvrt na kulturnu strategiju Grada od 2013. do 2020., kao i o elementima buduće strategije koju će – ako će – sami donositi, ako budu u prilici.

Blečić Jelenović smatra da građani imaju pravo na kvalitetnu i svima dostupnu kulturu, kao i pravo da sudjeluju u kulturnom životu grada, slobodi kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, da se potiču kulturne raznolikosti i multikulturalnost i daje potpora svim oblicima kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, koje je onda, kazala je, vezano za kriterij izvrsnosti. Što se tiče EPK projekta, ta je titula, rekla je, »trebala biti platforma za promjene, no dogodilo se što se dogodilo, dijelom možda i zbog tromosti i sporosti cijele te priče i nesnalaženja u novoj situaciji.« Vezano za strategiju, rekla je da bi bilo potrebno da prvo uđe u financije i vidi koliko je doista prenapregnut proračun; koje tek obaveze trebaju doći na naplatu i koje su već u tijeku, da bi uopće mogla govoriti o nekoj viziji. Kaže i da bi se s javnim novcem ponašala na način »ako se nešto ne može, onda se ne može«.

– Ako imamo resurse, onda je sigurno da ćemo imati i načina da kulturu držimo na jednom pijedestalu, gdje bi ona trebala visoko i biti. Strategija se mora nasloniti na prijašnju, da bi se mogli nastaviti programi koje je potrebno završiti, zaključila je Blečić Jelenović.

Uloga politike

Burić smatra ključnim da se politika ne miješa u kulturu.

– Politika je ta koja bi trebala osigurati financijska sredstva, postaviti određene okvire, no kultura treba zadržati slobodu. Gradonačelnik se ne bi trebao miješati u izbor ravnatelja ili drugih kulturnih institucija. Dakle, treba osloboditi kulturu od politike, imati jednu kreativnost, dozvoliti umjetnicima da grade kulturnu budućnost Rijeke. Što se tiče EPK-a, paradoksalno je da su se veliki novci uložili, od otvaranja i same pripreme, a da je to dovelo do sustavnog uništavanja kulturnih institucija, umjesto do poboljšavanja njihovog rada. Usudio bih se reći da je to dovelo do rasula u kulturi, a što je paradoks, uloživši toliki novac. Danas se nalazimo na ruinama kulture u gradu Rijeci. Bitno je da dođe do promjene vodstva, smatra Burić. Veli i da su »srušeni temelji, i mada je EPK trebao biti jedna pozitivna priča, to se nažalost nije dogodilo.«

– Znam kako su se predlagali ravnatelji u gradskom vijeću i kako je to prolazilo, i to nije dobro, ocijenio je. Vezano za strategiju od 2013. do 2020., kazao je da »papir trpi svašta«, ali da je treba revidirati i uključiti nove snage.

Filipović je rekao da kulturnu politiku grada Rijeke po pitanju vrijednosti trebamo zadržati na ovom tragu, to jest da promatramo kulturu u prvom redu kao javno dobro, da je otvorena prema raznorodnim interesima i izričajima – a misli da je to do sada i bila – od očuvanja baštine do suvremenosti, te da bude otvorena za pokušaje, pogreške pa i eksperimente. Po pitanju ciljeva, najvažnije će, kaže, biti sačuvati postignute standarde, pogotovo u svjetlu činjenice nove financijske krize. Istaknuo je blok »Rikard Benčić« kao novi »dnevni boravak« koji je Rijeka dobila. Smatra da je potrebno uložiti napor da se zadrže međunarodne aktivnosti i kroz EPK stvoreni kontakti.

– Bilo bi razočaravajuće da nam pandemija, koja nam je oduzela puninu realizacije EPK-a, oduzme i razvoj nasljeđa projekta. U novom strateškom periodu kulturu sigurno ne očekuju velike investicije, ali treba biti spreman na novo financijsko razdoblje EU-a iz kojeg će možda biti moguće financirati neke manje zahvate, rekao je Filipović, te ih nabrojio.

Burić je replicirao da ne želimo sačuvati »standarde« da se novac dijeli po političkim ključevima, kao i to da se troši novac za vanjske umjetnike, kada dovoljno dobrih umjetnika imamo i u Rijeci. Filipović je odgovorio da ne stoji teza da su svi postavljeni po nekom političkom diktatu: većina ravnatelja kulturnih institucija dobila je jednoglasnu podršku gradskih vijećnika, kazao je.

Ostavština EPK-a

Sljedeći je govorio Ivaniš koji je naglasio da, kada govorimo o kulturi u Rijeci, onda, kaže, govorimo o kulturi grada koji je Europska prijestolnica kulture, i koji je i do sada imao ozbiljnu kulturnu politiku.

– Zalagat ću se za daljnji razvoj i institucionalne i izvaninstitucionalne kulture, pri čemu bi trebalo ozbiljnim analizama doći do podataka o tome koliko je potrebno nekog favorizirati i koliko je moguće ujednačiti kriterije na cijelom području financiranja. Kulturna politika u budućnosti mora se maksimalno oslanjati na lokalne umjetničke snage, strukture, institucije, te brojnu izvaninstitucionalnu mrežu, i zbog toga što samo to produbljuje i nastavlja tradiciju originalnog kulturnog stvaralaštva u Rijeci, ali i zbog toga što u postcovid vremenu sigurno ne možemo računati na povećavanje izdvajanja za kulturu. Prema tome, bilo bi dobro sve održati na ovoj razini koja je sada, a i to će biti veoma teško, jer će se punjenje proračuna u sljedeće 4 godine odrađivati u vrlo teškim okolnostima. Zadržati postojeću razinu bio bi velik rezultat, smatra Ivaniš, podsjetivši da ostavština EPK-a nije mala te je potrebno završiti objekte.

Peović je rekla da se vizija Radničke fronte fokusira na programsku djelatnost kulture, na zaštitu radnika u kulturi od prekarnih uvjeta i siromaštva, te na dostupnost kulture svima i njenu demokratizaciju.

– Ključno je sustavno i dugoročno ulaganje u suvremene i svima dostupne kulturne programe, a za što je prvi uvjet transformacija privrednog razvoja. Cilj je poboljšati uvjete za rad, zadržati radnike u kulturi u gradu i uključiti sve u proizvodnju kulture. Program RF-a tu se vodi sloganom »Kultura narodu«. Znači, umjesto spektakularizacije kulture, naglasak stavljamo na podršku radu, višegodišnje stabilno financiranje nezavisnih aktera, uz internacionalizaciju rada lokalnih umjetnika i demokratizaciju. Kada to kažemo, ne mislimo samo na uključivanje svih u proizvodnju, recepciju kulture, nego i na interklasnu pokretljivost, znači, dostupnost bavljenja kulturom svima, odnosno, da pojednostavim, da djeca siromašnih obitelji mogu biti isto tako balerine i baletani, a ne da samo riječka elita pleše balet, poentirala je Peović. Građani se trebaju uključivati od mjesnih i kvartovskih kulturnih programa nadalje.

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

– Sine qua non progresivne kulture je privredni razvoj, sve drugo je demagogija. Privredni razvoj na tragu onoga što je Rijeka bila u razdoblju intenzivne industrijalizacije preduvjet je za kulturu. A nikakve privredne strategije sada nema. Strategija kulturnog razvitka, ali i plan razvoja Rijeke od 2021. do 2027. fokusira se isključivo na poduzetništvo u kulturi, kulturni turizam, potpuno se nekritički prisvajaju koncepti kulturnih i kreativnih industrija, koje trebaju navodno u postindustrijsko doba naslijediti doba snažnog privrednog rasta, a to se u Rijeci ne događa. Pristup se temelji na tržišnim principima, dakle, sve ovo što znamo, od hubova, startupova, preslikava se zapravo mikropoduzetništvo na sferu kulture. Tu se onda reflektiraju isti problemi, a to su nedovoljna snaga i zamah za razvoj, zaključila je Peović.

Ljudi i programi

Štimac je naveo tri osnovna elementa koja čine kulturnu politiku, a to su, kaže, ljudi, programi i prostori.

– Što se tiče ljudi, u Rijeci smo zahvaljujući projektu EPK imali priliku uz vlastite snage dovesti i dosta ljudi koji su kvalitativno i kvantitativno pojačali riječku kulturnu scenu, i njima bi trebalo omogućiti da nastave raditi. Što se tiče programa, stvoreno je niz kvalitetnih programa koje bi trebalo bolje iskoristiti, a i rokovi trajanja nekih od njih bi trebali biti dulji; neke od izložbi i programa ne bi trebalo gasiti, nego i ponavljati, pa i zbog ograničenih sredstava koje imamo. Gro proračuna ide u prostore, no moramo ih dovršiti, što će biti veliko opterećenje za proračun, ali treba razmišljati i o institucijama koje nisu novograđene, a koje trenutno rade u lošim uvjetima. I u njihovu obnovu treba ulagati. Što se tiče strategije, na tragu dosadašnje planiramo napraviti novu koja bi se temeljila na novoj europskoj agendi kulture. Dugoročno, važna je održivost kulture, pri čemu se treba prilagoditi sredstvima koje imamo, prije svega da se ne izgube radna mjesta, potom prilagođavanje europskoj agendi, te također prilagođavanje zdravstvenoj situaciji vezano za COVID-19, odnosno dostupnosti kulturnih programa svima, kroz neke nove digitalne modalitete, zaključio je Štimac.

Davor Štimac / Snimio Damir ŠKOMRLJ

Vivoda je rekao da postojeću strategiju ne bi previše mijenjali, odnosno osigurali bi daljnji tijek u njoj već navedenih načela, te se držali istih, a to su pravo građana na kvalitetnu i dostupnu kulturu, aktivno sudjelovanje u kulturnom životu grada, sloboda kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, poticanje kulturne raznolikosti i multikulturalnosti, potpora svim oblicima kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, kvalitete i izvrsnosti. To su temeljna načela iz stare strategije i mislim da ih ne treba mijenjati, kao i ciljeve, od kojih nažalost neki nisu postignuti, poput obnove kulturne infrastrukture čiji vlasnik je Grad Rijeka, a tu prije svega mislim na HNK, potom unaprijeđenje kulturnog turizma, gdje se nešto postiglo kroz EPK, no nažalost znamo da je tu i pandemija napravila svoje, tako da nismo uspjeli baš kulturni turizam podići na neku veću granu, rekao je Vivoda.

Vedran Vivoda / Snimio Sergej DRECHSLER

Uz digitalizaciju i informatizaciju kulturnih ustanova, oni bi uveli i novine, poput vaučerizacije unutar kulture što bi značilo da bi oni koji bi najviše vaučera dobili od građana, imali bonuse što se tiče financiranja, te kroz digitalne kartice, gdje bi svaki građanin imao određenu količinu novca za posjet kulturnim ustanovama i događanjima. Nastavili bismo dakle u istom stilu, ali bi one stvari koje nisu postignute, prebacili u sljedeće razdoblje, poput primjerice kupnje i pretvaranja Teatra Fenice u kongresni centar i koncertnu dvoranu, opisao je Vivoda.

Smislena dokolica

Zelič je vezano za strategiju rekao da kasni, odnosno nema je, dok većina stvari koje se, kaže, navode u prošloj strategiji jesu ostvarene.
– Bitno je istaknuti da je strategija vlasništvo svih građana Rijeke, a ne neke političke stranke, zato i traje duže od jednog mandata. U njenu izradu trebaju biti uključeni svi akteri, svi koji mogu pridonijeti njenom stvaranju, a treba se fokusirati na to kako sada ovu infrastrukturu koja je napravljena ustvari na neki način održati.

Jer, ako se budžet bude vraćao na vrijeme od prije EPK-a, onda ćemo dobiti institucije koje će imati iste financijske resurse kao i prije EPK-a, a puno veće prostore i infrastukturu za održavanje. Strategija će se dakle trebati baviti time kako organizirati adekvatne programe, adekvatno upravljanje prostorima i ustanovama, i kako zadržati kulturne radnike i umjetnike u Rijeci, a da se ne dogodi da zbog okolnosti pandemije ili odustanu od umjetničke i kulturne proizvodnje ili odu negdje drugdje. Odljev mozgova i umjetničkih mozgova je velik i unutar zemlje, a ne samo izvan nje, pri čemu je Zagreb na samo sat i pol od Rijeke, upozorio je Zelič. Kulturna vizija, rekao je, mora omogućiti da se kulturni radnici i radnice dobro osjećaju u Rijeci, da imaju dobru platformu, da rade u Rijeci. Ona mora uključiti kulturni amaterizam, mjesne odbore, kulturu kao smislenu dokolicu, gdje dolazi i do integracije i povećanja kvalitete života, kao i oblike participativnog sudjelovanja i upravljanja u proizvodnji kulture i umjetnosti, zaključio je Zelič.

Velik interes javnosti

Lela Vujanić je uvodno napomenula da je Grad Rijeka u vrhu proračunskih izdvajanja za kulturu, a Rijeka je, kao što znamo, također prvi grad u Hrvatskoj koji je ponio titulu EPK-a. Ipak, navela je, »unatoč ovim formalnim postignućima, zapravo se čini da Rijeka zauvijek ostaje grad jako velikih potencijala, ali nikako da te potencijale i dosegne.«

– Stoga od kandidata želimo čuti njihovu viziju o razvoju riječke kulture i ostvarenju tih potencijala, o kulturnoj politici, njezinim vrijednostima i ciljevima, proračunu za kulturu, javnim potrebama u kulturi, odnosu institucionalne i izvaninstitucionalne scene, podršci umjetnicima i umjetničkom radu, nabrojila je Vujanić. Sudionici tribine odgovarali su na brojna pitanja, tribina je relativno dugo trajala i bila prilično posjećena, i preko Zooma i preko YouTubea, gdje je i dostupna za pogledati u cijelosti. Sudionici su pokazali da im je tema važna, dok je publika pokazala velik interes. S obzirom na ograničene prostorne gabarite, ali i želju da ništa ne preskačemo, u novinskom izdanju sažeto prenosimo praktički samo prvih oko sat vremena tribine, no budući da su otvorene brojne zanimljive teme, nastavljamo se njima baviti.