RIJEKA – U prostoru paviljona InnovaLaba na riječkom Sveučilišnom kampusu održana je radionica Inkluzivne kulturne prakse, posvećena jačanju pristupačnosti i uključivanju osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju u kulturni život. Događanje je organizirao Područni ured pravobranitelja za osobe s invaliditetom u Rijeci koji obilježava pet godina djelovanja.

Riječki ured pravobranitelja za osobe s invaliditetom pokriva područje Primorsko-goranske, Istarske, Ličko-senjske i Karlovačke županije, prostor na kojem živi oko 85 tisuća osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju.

Tijekom radionice okupili su se predstavnici kulturnih ustanova, organizacija civilnog društva, tijela državne uprave i lokalne samouprave kako bi razmijenili iskustva i primjere dobre prakse u stvaranju pristupačnije kulture.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić istaknuo je kako se osobe s invaliditetom često pogrešno povezuje isključivo sa zdravstvenim i socijalnim sustavom, dok su jednako važni obrazovanje, rad, sport i kultura.

– Vrlo često u našem gradu se susrećemo s predrasudom da su za osobe s invaliditetom isključivo važni zdravstvena i socijalna zaštita. Međutim, jednako su važni i odgoj, obrazovanje, rad, zapošljavanje, sport i kultura. Upravo kultura je nešto gdje se ne posvećuje dovoljno pažnje osobama s invaliditetom, rekao je Jurišić.

Primjeri dobrih praksi

Dodao je kako i dalje postoje brojne prepreke u pristupu kulturnim sadržajima, od fizičkih do komunikacijskih i informacijskih barijera.

– Još uvijek se susreću s nepristupačnim kulturnim sadržajima i kulturnim prostorima, nepristupačnim u arhitektonskom ili fizičkom smislu, a također i u informacijskom i komunikacijskom smislu. Upravo danas smo zbog toga okupili predstavnike kako bismo razmijenili primjere dobrih praksi koji se tiču osiguravanja i ostvarivanja pristupa, kazao je.

Posebno je naglasio kako pristupačnost ne bi trebala biti naknadna prilagodba, nego dio planiranja od samog početka.

– O pristupačnosti kulture i kulturnih sadržaja treba razmišljati na početku, da to treba biti sastavni plan uopće na samom početku, jer sve kasnije izmjene, dopune i prilagodbe prostora ili sadržaja oduzimaju puno vremena, kompliciranije su i u pravilu više koštaju, poručio je Jurišić.

Na radionici su predstavljeni primjeri inkluzivnih kulturnih programa, među kojima su bili Arheološki muzej Istre, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka, udruge Kultura svima svugdje, Filmaktiv i Spirit te projekti koji omogućuju dostupnije kulturne sadržaje različitim skupinama građana.

Koordinatorica programa Maja Ogrizović iz udruge Kultura svima svugdje istaknula je kako se u posljednjim godinama vidi rast interesa kulturnih institucija za inkluzivne programe, ali da prostora za napredak još uvijek ima.

– Porast je ogroman, ali je još uvijek toliko mizeran da ne bih rekla »riješili smo«. Samo što smo bili u dubokom minusu, a sa svim ovim akcijama ustvari idemo prema nuli, rekla je Ogrizović.

Govoreći o suradnji kulturnog sektora i organizacija civilnog društva, istaknula je važnost zajedničkog djelovanja.

– Što se tiče inicijativa prilagodbe kulture, primjerice kazališta, ono to ne bi moglo napraviti samo, da nije imalo Kulturu svima svugdje, ali Kultura svima svugdje ne bi mogla bez kazališta, tako da su to neki sretni spojevi. Ono što moram reći da tu i dalje dosta ovisimo o entuzijazmu pojedinca, kazala je.

Potreba sustavnijeg financiranja

Predsjednik Udruge slijepih Istarske županije Zlatko Kuftić ocijenio je da se vidi napredak u području inkluzije, ali upozorio na potrebu sustavnijeg financiranja.

– Što se tiče Udruge slijepih Istarske županije i Istarskog foruma udruga osoba s invaliditetom, vide se jako veliki pozitivni pomaci, jako puno se priča o inkluziji. Još kad bi naši političari, oni koji određuju sredstva, mogli na neki način više prepoznati te potrebe, rekao je Kuftić.

Dodao je kako je važno razlikovati potrebe udruga osoba s invaliditetom od drugih organizacija civilnog društva.

– Vrlo često kritiziram financiranje pojedinih općina i gradova. Proračuni su već toliko puta išli gore, a sredstva za udruge osoba s invaliditetom uglavnom ostaju ista. Ne radi se razlika, a jedno je biti udruga osoba s invaliditetom, a drugo udruga prijatelja dobre kapljice, istaknuo je.

O izazovima prilagodbe kulturne baštine konzervatorica-restauratorica i savjetnica Arheološkog muzeja Istre Đeni Gobić-Bravar naglasila je kako je pristupačnost povijesnih objekata često složen zadatak koji zahtijeva kreativna rješenja.

– Svaki spomenik je svoj. Oni nisu građeni u smislu inkluzije jer tada to nije bila praksa, tako da moramo uvijek biti jako kreativni u idejama i često se moramo pomiriti sa situacijom da su neki dijelovi nepristupačni, rekla je.

Dodala je kako muzeji pokušavaju pronaći ravnotežu između zaštite baštine i omogućavanja pristupa svim posjetiteljima.

– Što se, primjerice, slijepih osoba tiče, trudimo se ako je ikako moguće predmete originale dati na dodir. To je često lako za kamene spomenike, ali čak nam se dogodilo i kod gostujućih izložbi da smo uspjeli pronaći predmete koje osobe mogu dodirivati, kazala je Gobić-Bravar.

Poruka radionice, kao i panela »Kultura bez barijera – gdje smo danas?« bila je jasna: kultura pripada svima, a dostupnost kulturnih sadržaja jedan je od temelja uključivog društva.