SuSvečana dvorana Palače šećera u Rijeci već je neko vrijeme mjesto održavanja ponajviše komornih koncerata. Kako Mramorna dvorana Pomorskog i povijesnog muzeja više nije u funkciji zbog predstojeće obnove, sretna je okolnost da su Riječanke i Riječani dobili jedan novi prikladni koncertni prostor. Iz koncerta u koncert može se primijetiti kako se povećava i broj publike, koji nažalost u ovoj dvorani nikada neće moći biti veći od pedesetak, ali se nekako još uvijek u stručnoj javnosti istražuje kolika je prikladnost toga prostora za određene izvođačke sastave. Sada već sa sigurnošću možemo utvrditi kako postoje određene manjkavosti koje su se mogle vidjeti i ranije, ali do izražaja dolaze posebno kada broj umjetnika postaje veći.

Tako, primjerice, solistički recitali uvijek zvuče dobro što smo se nekoliko puta osvjedočili. Ako se radi o sastavima od dva ili tri izvođača situacija možda može biti kvalitetna, ali sve više od toga potencijalni je problem. Preakustična dvorana kao da jede i poništava zvukove pojedinaca što dovodi do ponešto manjkavog ukupnog dojma.

Umjetnička kvaliteta

U okviru koncertnog ciklusa Glazbena Rijeka, koji u organizaciji Umjetničke organizacije Cristoforium iz Zagreba imamo prilike doživjeti već devetu sezonu, upriličen je koncert poznatog Vokalnog ansambla Antiphonus uz riječkog pijanista sa zagrebačkom adresom Filipa Faka. Od svojeg osnutka 2008. godine, Antiphonus bilježi nebrojene uspjehe na koncertnim podijima u zemlji i inozemstvu, surađuje s brojnim poznatim umjetnicima svjetske slave i osvaja brojna priznanja, a snimio je i dva nosača zvuka. Poseban naglasak ansambla stavljen je na visoku umjetničku kvalitetu izvedbi složenih komornih vokalnih i vokalno-instrumentalnih djela koja, iskreno valja reći, u Hrvatskoj gotovo da i nemamo prilike čuti. Riječki koncert na pozornicu je doveo pet članica i članova spomenutog ansambla: Anabelu Barić, Martinu Borse, Ivana Bingulu, Sinišu Galovića i Tomislava Fačinija. Već na prvi pogled jasno je, a posebno u kontekstu maestra Fačinija kojeg domaća publika poznaje kao izvrsnog dirigenta, da se ovdje ne radi nužno o profesionalnim pjevačima solističkoga usmjerenja.

U tom kontekstu posebno je zanimljivo bilo čuti one skladbe koje su pojedinci izvodili solistički, a koje su se izmjenjivale sa zajedničkim nastupima. Karijera Filipa Faka započela je u Rijeci u kojoj je niz godina bio stručni suradnik na Područnom odjelu Muzičke akademije iz Zagreba, a nastavila se vrlo uspješno u Zagrebu gdje trenutno radi kao izvanredni profesor na spomenutoj Akademiji, ali i ravnatelj Zagrebačke filharmonije i predsjednik Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Jednako kao i Antiphonus redovito nastupa u zemlji i inozemstvu te osvaja brojna priznanja i nagrade.

Koncert tematskog naziva »Millefeuille« obuhvatio je skladbe francuskih skladatelja od kasnog romantizma i impresionizma do moderne prve polovine 20. stoljeća, a započeo je »Preludijem« M. Ravela koji je vrlo inspirativno izveo pijanist Fak. Uslijedio je solistički nastup Tomislava Fačinija s »Pozivom na putovanje« H. Duparca nakon kojeg se sopranistica Anabela Barić predstavila skladbama »Air vif« F. Poulenca i (kasnije u programu) »Zephyre« C. Debussyja. Altistica Martina Borse istaknula se samostalnom izvedbom skladbe »Psyché« È. Paladilhea, dok su tenori Ivan Bingula i Siniša Galović jedan za drugim nastupili u skladbama »A Chloris« R. Hahna i »Les chemins de l’amour« F. Poulenca. Zajedničke izvedbe uključivale su skladbe »Après un rêve« i »Les Djinns« G. Faurea, »Le Noël des oiseaux« i »Vilanelle« C. Chaminadea te »Chanson triste« i »La vie antérieure« H. Duparca. Pijanist Filip Fak mjestimično je prekidao vokalni niz skladbi dvjema međuigrama na svojem glazbalu i to »Forlane« iz »Le Tombeau de Couperin« M. Ravela odnosno vrlo poznate »La fille aux cheveux de lin« C. Debussyja. Kvalitativna prosudba svih izvedbi svakako je izuzetno pozitivna, čak i u kontekstu spomenutih akustičkih nedostataka.

Koncertni prostor

Posebnu opasnost koncertni prostor stavlja pred pjevače koji doista ne moraju davati mnogo snage i veličine tona, ali to posljedično dovodi do mogućih izoliranih tonova koji nisu pravilno impostirani te dovode do raznih vokalnih problema. Pronaći pravi balans u navedenim okolnostima nije nimalo lako, ali su iskusni članovi Antiphonusa u tome bili u pravilu vrlo uspješni upotrebljavajući prostorne karakteristike za svoju korist.

Glasovir na kojem je svirao Fak pokazao je određene nedostatke, prije svega tehničko-mehaničke na samome glazbalu, jer repertoar koji se izvodio prije svega traži vrhunske izvedbene mogućnosti koje pijanist ima i koji je iz postojećeg glazbala izvukao doista najviše što je mogao. U konačnici cijeli koncert bio je vrlo dinamičan i zanimljiv, smirujući i na visokoj razini kvalitete, a oduševio je i prisutnu publiku koja je nakon službenog dijela programa izmamila i dodatak – »Vilanellu« C. Chaminadea. Nagrada publike u obliku srdačnog pljeska svakako nije izostala.